DŠK

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
DŠK
MITRALOZ 12.7 mm KA.jpg
Historija oružja
Upotreba
U službi 1938.
Korišten od Sovjetski Savez
Ratovi Drugi svjetski rat, Korejski rat, Vijetnamski rat, korišten je u mnogim ratovima.
Proizvodnja
Proizvođač Tula
Broj proizvedenih primjeraka 1 milion
Varijante DŠK, DŠKM, Type 54
Opis oružja
Težina 34 kg
Dužina 1625 mm
Dužina cijevi 1070 mm
Kalibar 12.7x108 mm
Domet 2000 m
Maks. domet 2500 m
Spremnik municije 50 metaka
Brzina paljbe 600 metaka u minuti
Brzina zrna 850 m/s

DŠK 1938 je sovjetski teški mitraljez kalibra 12.7 mm uveden u operativnu upotrebu 1938. godine. Ovaj mitraljez je dizajniran od strane ruskih inžinjera Vasilja Degtajeva i Georgija Špagina i gotovo je neizostavan u mnogim ratovima.

Razvoj[uredi | uredi izvor]

1925. godine, sovjetska armija je od svojih konstruktora tražila novo rješenje za protivavionski i protivoklopni velikokalibarski mitraljez . Istovremeno je i ratna mornarica Crvene Armije trazila odgovarajuce oružje sa kojim bi štitila svoje manje brodove od vazdušne opasnosti koja je sve više bila izražena. Veoma brzo, jos 1930. godine, konstruiran je novi kalibar za nova sovjetska velikokalibarska oružja sa dimenzijama 12.7x108mm, i za razliku od tadašnje sovjetske municije 7.62x54, nije imao obod na čahuri.

Otprilike istovremeno, sovjetski konstruktor Vasilij Aleksejevič Degtajev je krenuo u razvoj novog velikokalibarskog mitraljeza. Za osnovu je uzeo svoj već uspješni produkt puškomitraljez DP u kalibru 7.52x54 mm i prosto povećao ga da bi mogao da izdrži novu municiju. Taj mitraljez postaje poznat kao DK (Degtyarov Krupnokalibernyj). DK je bio vazduhom hlađeni mitraljez, koji se punio sa municijskim dobošem od 30 kuršuma postavljenom na gornjoj strani mitraljeza. Za rad mehanizma koristio je snagu povratnih gasova. Ovaj mitraljez je nakratko proizvođen između 1933. i 1935. godine i korišten je na nekim oklopnim vozilima i tenkovima, kao i na manjim plovnim objektima. Tridesetometni doboš nije bio niti malo lak za manipulaciju, a i izazivao je zastoje, pa zbog toga ovaj mitraljez nije imao veliku popularnost kod korisnika.

1938. godine, konstruktor Georgij Špagin je razvio dodatak za hranenje mitraljeza sa redenikom. Mehanizam je tipa ververicji kavez i montira se na mjestu gdje se ranije montirao doboš sa municijom. Redenik dolazi sa leve strane oružja i tako hrani mitraljez. Poslije uobičajenih ispitivanja, ovaj mitraljez je ušao u serijsku proizvodnju i prihvacen je u naoruzanje pod oznakom DShK M-38 (Degtyarov-Shpagin Krupnokalibernyj). Zajedno sa mitraljezem, usvojeno je i postolje na točkovima za njega, koje iako je bilo veoma masivno i teško, ipak nije pružalo zadovoljavajuću stabilnost za mitraljez nije dovoljno prigušavalo vibracije nastale pucanjem, tako da je ovaj mitraljez bilo veoma teško koristiti za gađanje na većim udaljenostima. Za gađanje ciljeva u vazduhu, mitraljez se vadio sa ovog postolja i postavljao se na postolje-tripod za protivavionsku odbranu. Inače svaki mitraljez tipa DŠK je imao i protivavionski nišan koji se nosio u posebnoj kutiji.[1]

Korisnici[2][uredi | uredi izvor]

DŠK na rumunskom TR-85 tenku.
Četverocijevna verzija.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz:

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Gander, Terry J.; Hogg, Ian V. Jane's Infantry Weapons 1995/1996. Jane's Information Group; 21 edition (May 1995). ISBN 978-0-7106-1241-0.
  2. ^ Jones, Richard D.; Ness, Leland S., eds. (January 27, 2009). Jane's Infantry Weapons 2009/2010 (35th ed.). Coulsdon: Jane's Information Group. ISBN 978-0-7106-2869-5.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]