Džafer es-Sadik

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Džafer es-Sadik (Abū ʿAbd Allāh Dschaʿfar ibn Muhammad as-Sādiq), potomak poslanika Muhammeda. Poznati učenjak vjerskih nauka, uključujući i misticizam. Također se tradicionalno smatra i pročelnikom takvih kozmoloških i tajnih nauka kao što je alhemija. Imao je kružok studenata u Medini, a dva osnivača sunnijskih pravnih škola, Malik ibn Enes i Ebu Hanifa, su pred njim studirali. Duodecimalne ši'ije ga smatraju osnivačem njihove pravne škole koja se po njemu nazova Džaferijska.

Duodecimalne ši'ije smatraju da je Poslanik imao nasljednike koji su trebali preuzeti njegovu funkciju, u posrednika između čovjeka i Boga. Ovi nasljednici-posrednici, poznati kao Imami, bili su potomci Alije ibn Ebi-Taliba. Prema ši'ijama, Džafer je šesti Imam. Doktrina imameta drži da se ta funkcija prenosi oporukom. Otuda, kaže se, Džafer je imenovao svog najstarijeg sina Ismaila kao imama da ga naslijedi. Onda je, stoji dalje, on povukao svoju oporuku u korist svog trećeg sina Musaa el-Kazima, nakon što je Abdullah, njegov drugi sin, umro bez djece. Oni koji su, unatoč tome, odabrali sa slijede Ismaila i njegovog sina postali su sedmoimamijske ši'ije (seb'ije), koje su se održale do današnjeg dana kao Ismailije. Oni koji su se odlučili da slijede Musaa el-Kazima postali su duodecimalne ši'ije (isna 'ašerijje).

Džafer je veoma važna figura u razvoju ši'izma. Prije njega, pokret je mahsuz imao posebnu političku prirodu sa imamima koji su više bili oslonačke tačke otpora Emevijama i kao fokus rivalskim težnjama. Nakon njega, pokret se transformrao pod uticajem razvoja novih religijskih prilika kojima je on bio glasogovornik i autoritativni utemeljitelj. Ovo je kondiciralo sa uplivom, ustvari, heterodoksnih doktrina seb'ija u islam što će kasnije biti iskistalizirano i poznato kao ismailizam.

U skladu sa tradicijom koja drži da je on izvorište ezoterijskih doktrina, drugo pored samog imama Alije, ši'ije tvrde da je Džafer posjedovao knjigu tajnog znanja Kitabul-džefr koja je bila poznata samo članovima poslanikove porodice.

Bez imalo potpadanja pod ovakve uticaje, ili prihvatanja ovakvih doktrina i uloge koju je Džafer imao za ši'izam, on se unatoč svemu ovome smatra velikim sufijom od sunnujskih mistika, a pojavljuje se značajnim silsilama ili inicijacijskim lancima sufijskih redova.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]