Dževad Karahasan

Dževad Karahasan
Rođenje	25. januar 1953. (1953-01-25.) Tomislavgrad, FNRJ

Dževad Karahasan rođen u (Duvnu, danas Tomislavgrad 1953.), je jugoslavenski i bosanskohercegovački književnik, dramatičar, esejist, romanopisac.

Biografija

U rodnom je gradu završio osnovno i gimnazijsko školovanje. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, studij komparativne književnosti i teatrologije, a u Zagrebu, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, branio je doktorski rad. Dugi niz godina učestvovao je u uređivanju sarajevske revije kao urednik za kulturna pitanja Odjek, te dramaturg u Zeničkom narodnom pozorištu.

Od 1986-93. Karahasan je na mjestu docenta za dramaturgiju i historiju drame na Akademija scenskih umjetnosti u Sarajevu, gdje vrši dužnost dekana. Bio je glavni urednik časopisa za teoriju i kritiku umjetnost Izraz u Sarajevu. Od 1993. nakon odlaska iz Sarajeva zbog rata u BiH, živi u Grazu. 1994-95. godine gostujući je profesor na Univerzitetu u Salzburgu, 2001. u Innsbrucku, a u Berlinu od 2009-10. 1995. godine postaje stipendist DAAD Berlin, a 1995. i 1997. je lektor za za bosanski, hrvatski i srpski jezik na Odsjeku za slavistiku Univerziteta u Göttingenu. U akademskoj godini 2007/08. je stipendist naučnog kolegija Wissenschaftskolleg u Berlinu.

Od 1993. radi kao dramaturg za pozorište ARBOS – Gesellschaft für Musik und Theater. Piše drame, romane, pripovjetke, eseje, historiju i kritiku teatra i učestvuje kao pozorišni reditelj. Njegovi pozorišni komadi igraju se u Austriji (Beč, Krems, Hallein, Eisenstadt, Salzburg, Villach, Klagenfurt), Njemačkoj (Gera, Erfurt, Berlin, Leipzig), Bosni i Hercegovini (Sarajevo), Ukrajini (Odesa), Češkoj (Prag, Hradec Králové, Brno), Kosovu (Priština), Poljskoj (Szczecin), Singapuru (Singapore Arts Festival) i SAD (Washington D.C.). Živi i radi u Grazu i Sarajevu.

Djela

Odlike su Karahasanova djela modernističke i inovativne pripovjedne tehnike u kojima se miješaju žanrovske karakteristike, esejizacija i dramatizacija proze, kao i bogatstvo jezika. Iako prvenstveno, po vlastitom izboru i angažmanu dramski pisac, Karahasan je ostvario najjače prodore u narativnoj i esejističko-memoarskoj prozi. Cijenjen i uspješan dramski autor, prije svega u zemljama njemačkog govornog područja, ovaj pisac, po mišljenju mnogih, dijeli u tom aspektu sudbinu jednoga od svojih uzora, Miroslava Krleže: kao i hrvatski pisac, i bošnjački spisatelj je fasciniran pozorištem za koje je napisao veći broj priznatih drama, no njegova najsnažnija djela su ipak, vjerovatno, romani i esejistička memoaristika.

Roman "Istočni diwan", djelo o sufijskom mučeniku i svecu Al-Halladžu, kompleksnu studiju u kojoj se preklapaju vjerno rekonstruirani ambijent Bagdada u 8. vijeku, refleksivni pasaži i egzistencijalno-spiritualna drama legendarnog martira, pjesnika i aforističkog mislioca. Za razliku od Selimovića u romanu "Derviš i smrt", Karahasan dobro poznaje problematiku sufijskog misticizma. "Dnevnik selidbe" je upečatljiva memoarska proza, prikaz opsade Sarajeva i funkcioniranja ljudske zajednice u neljudskim okolnostima, dok je kratki roman "Sara i Serafina", o dvostrukom identitetu, stalnoj prisutnosti smrti i apsurdnoj pogibiji u opkoljenom gradu virtuozno djelo ispričano u jednom dahu do danas nedovoljno cijenjeno i ocijenjeno ostvarenje u kojemu se prelamaju dokumentaristički realizam, osobno ispovjedna naracija i borgesovki irealna atmosfera.

Dževad Karahasan pripada kategoriji bosanskohercegovačih i evropskih pisaca kojima je strana jeftina politizacija, književno-politički marketing i podilaženje izvanliterarnim trendovima.

Bibliografija

• Kazalište i kritika. Svjetlost. Sarajevo, 1980.
• Kraljevske legende. Proza. Veselin Masleša. Sarajevo, 1980.
• Kralju ipak ne sviđa se gluma. Drama. Sarajevo, 1983;
• Strašno je vani. Drama. Sarajevo, 1984.
• O jeziku i strahu. Sarajevo, 1987.
• Model u dramaturgiji. Omladinski centar. Zagreb, 1988.
• Istočni diwan. Svjetlost. Sarajevo, 1989.
• Misionari. Dvije komedije. Svjetlost. Sarajevo, 1989.
• Stidna žitija. Roman. Bratstvo-Jedinstvo. Novi Sad, 1989.
• Stid nedjeljom. August Cesarec. Zagreb, 1991
• Kuća za umorne, August Cesarec, Zagreb, 1993.
• Dnevnik selidbe, Duriex, Zagreb, 1993.
• Al-Mukaffa, ARBOS, Celovec-Salzburg-Beč 1994.
• Povučeni anđeo, ARBOS, Celovec-Salzburg-Beč 1995.
• Šahrijarov prsten, Bosanska riječ, Sarajevo, 1996.
• Koncert ptica, ARBOS, Beč 1997
• Forme teatra kao artikulirana forma života (Herbert Gantschacher), Beč 2000.
• Noćno vijeće, Profil internacional, Zagreb, 2005.
• Gozba, ARBOS, Villach-Hradec-Salzburg 2005
• Dževad Karahasan - sabrana djela (Istočni diwan, Šahrijarov prsten, Sara i Serafina, Noćno vijeće), Dobra Knjiga, Sarajevo, 2007;
• Izvještaji iz tamnog vilajeta, Dobra knjiga, Sarajevo, 2007;
• Sjeme smrti, Sarajevo, 2012;

Nagrade

• 1981. Nagrada "Veselin Masleša", Sarajevo;
• 1990. Jugoslovenska nagrada za roman, Sisak;
• 1991. Književna nagrada franjevačke provincije Bosna Srebrena;
• 1994. Nagrada "Bruno Kreisky" za političku knjigu, Beč;
• 1996. Evropska nagrada za esej "Charles Veillon", Pariz;
• 1996. Nagrada Stadtschreiber von Graz;
• 1999. Nagrada Herder, Beč;
• 2004. Leipciška književna nagrada za evropsko razumjevanje, Leipzig;
• 2010. Slovenačka Nagrada Vilenica, Vilenica;
• 2012. Počasna nagrada Nagrada Heinrich Heine Heinrich Heine, Düsseldorf;
• 2012. Goethe medalja, Goethe instituta, Düsseldorf;

Reference

Wikicitat: Dževad Karahasan