Dačani

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Dačani su narod tračanske loze koji je u starom vijeku bio nastanjen u donjem toku Dunava, vrlo srodan Getima koji se s njim slivaju. Grupisanje mnogih dačanskih plemena u šire državne formacije desilo se tek početkom 2. stoljeća p. n. e. Sredinom 1. stoljeća p. n. e. pod vladom Burebiste, dolazi do velike ekspanzije Dačana. Na istoku razbijaju Bastarne, pljačkaju i uništavaju grčke gradove na sjeverozapadnoj obali Crnog mora, pustoše Trakiju do rimskih provincija Ilirije i Makedonije, potčinjavaju Skordisce između Morave i Save, uništavaju Boje i Taurisce, koji su sa sjeverozapada prodirali na Tisu. Moćna država Dačana bila je stalna prijetnja istočnim granicama Rimskog Carstva. Rimsko-dačanska granica išla je Dunavom od Beča do ušća. Na prelazu stare i nove ere Rimljani povremeno upadaju u zemlje Dačana da bi ih odbacili od Dunava i onemogućili njihove upade južno od rijeke. U drugoj polovini 1. stoljeća, poslije gotovo jednog vijeka nesloge i slabosti, dačanska plemena ponovo se okupljaju oko jedne jake ličnosti, Decebala. Godine 85. Dačani su upali s jakim snagama u Meziju. Rimski car Domicijan uspio ih je potisnuti preko granice. Naredne godine Kornelije Fusk, rimski prefekt Garde, prešao je Dunav, ali je od Dačana potučen do nogu. Poraz je osvetio Tetije Julijan 88. godine kod Tapea, ali je Decebal uspio sklopiti povoljan mir zbog drugih neprilika u Rimskom Carstvu. Tek će rimski car Trajan okončati dačansku opasnost (Dakijski ratovi). Godine 107, poslije formiranja rimske provincije Dakije, u koju je uključeno i područje koje su naseljavala dačanska plemena, istrijebljeni i raseljeni Dačani nestaju s historijske pozornice.

U doba sukoba s Rimljanima Dačani su bili na znatnom stepenu civilizacije, koja je imala mnogo posebnih karakteristika. Prestiž kraljeva podržavali su prvosveštenici. Aristokratija se oštro odvajala od slobodnih ratnika. U mirno doba Dačani su se pretežno bavili stočarstvom, a u ravnicama i ratarstvom. U Transilvaniji su vadili zlato i srebro. Bila je razvijena i trgovina. U ratu su se borili pješke. Konje su upotrebljavali uglavnom za vuču. Utvrđenja su im originalna: bedeme su spolja do izvjesne visine činili kameni blokovi ojačani drvenim poprečnim sponama, a između njih su stavljani šut i zemlja. Gornji dio bedema dograđivan je ćerpičem.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]


Nedovršeni članak Dačani koji govori o narodima treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.