Daisho

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Daisho

Daisho je naziv za dva samurajska mača: katanu i wakizashija. Daisho dolazi od riječi "daito" (što znači veliki, i odnosilo se na katanu) i "shoto" (jap. "mali", odnosilo se na wakizashi). Daisho se uvijek nosio u javnosti. Za samuraja je bila sramota pojaviti se bez njega. Samuraji su daisho mijenjali ako bi se istrošio unatoč tome da su mač smatrali dušom samuraja. Daisho se prenosio s generacije na generaciju kao porodično nasljeđe.

Nošenje[uredi | uredi izvor]

Daisho

Daisho se uvijek nosio na lijevoj strani s oštricama prema gore. Ako su mačevi u višem položaju znači da je samuraj također višeg položaja. Wakizashi se nosio ispod katane i često u gotovo vodoravnom položaju dok je katana išla više prema dole, ukoso. Daisho se stavljao iza obija koji ga je djelimično držao i zavezan užetom koji je u potpunosti sprječavalo mačeve da ispadnu. Uže se ponekad koristilo da se zasuču rukavi. Kada se ulazilo u kuću samuraja višeg čina mačevi su se davali slugi da ih odnese, a u nekim slučajevima su se stavljali na pod (iako će samuraj češće zadržati wakizashi ili bar tessen).

Dijelovi[uredi | uredi izvor]

Oba mača imaju sljedeće dijelove (uz neke izuzetke):

  • Menuki
  • Tsuka (drška)
  • Tsuba (štitnik mača)
  • Kashira (vrh mača)