Dario Kordić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Dario Kordić
Rođenje (1960-12-14) 14. decembar 1960 (63 godine)
Sarajevo, SFRJ

Dario Kordić (Sarajevo, 14. decembra 1960) jedan od vodećih političara u zajednici Hrvata iz Bosne i Hercegovine: od 1991. do 1995, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZ-BiH); od 1992. do 1995., potpredsjednik i član Predsjedništva Hrvatske zajednice Herceg-Bosne (HZ H-B), a kasnije Hrvatske republike Herceg-Bosne (HR H-B). Zbog ratnih zločina u Hrvatsko-bošnjačkom sukobu, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) osudio ga je na 25 godina zatvora.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 14. decembra 1960. i potječe iz vrlo religiozne porodice. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Busovači. 1983. diplomirao je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Bio je novinar, a od 1985. bio je zaposlen u firmi “Vatrostalna” u Busovači.[2]

Velikom brzinom uspinjao se u HDZ-BiH. Kordić je svoju političku karijeru započeo u Busovači tako što je postao sekretar lokalnog ogranka HDZ-a (u septembru 1990.). Dana 26. augusta 1991. HDZ BiH uveo je vanredno stanje u HDZ BiH zbog srpske agresije i izjavio da će se općinski odbori HDZ-a povezati jedni s drugima u jedinstveni sistem odbrane. Postao je predsjednik stranke u općini Busovača, predsjednik travničke regionalne zajednice i potpredsjednik HZHB. 1993. HZHB je preimenovana u Hrvatsku republiku Herceg-Bosnu, pri čemu je Kordić ostao njen potpredsjednik. 1994. on je postao predsjednik HDZ BiH.[2]

2009. jednom broju institucija, udruženja i najzaslužnijim pojedincima za osnivanje i funkcioniranje Zbornog područja Vitez dodijeljene su plakete, a trojici ratnih zapovjednika, te srednjobosanskom političkom lideru, poslije predsjedniku HDZ-a BiH, Dariju Kordiću, novoutemeljeno priznanje – "Zlatni prsten sa grbom ZP-a Vitez".[3]

Suđenje u Haagu[uredi | uredi izvor]

Prva optužnica izdana je 10. novembra 1995. Optuženi se predao Međunarodnom sudu 6. oktobra 1997. i prvi put se pojavio pred sudom dva dana kasnije kada se izjasnio da nije kriv. Suđenje je započelo 12. aprila 1999., a izvođenje dokaza i izlaganje strana završeno je 15. decembra 2000: zasjedalo se 240 dana. Svjedočio je ukupno 241 svjedok, od kojih 122 za tužilaštvo, 117 za odbranu, a dva su svjedočila kao svjedoci suda. Tužilaštvo je podnijelo 30 transkripata iskaza svjedoka iz drugih predmeta pred Međunarodnim sudom. Odbrana je podnijela 53 afidavita i 10 transkripata. Predano je 4665 dokaznih predmeta, od kojih je 2721 predala optužba, a 1643 odbrana.[2]

ICTY navodi da dokazi jasno pokazuju da su na početku bosanski Hrvati i Bošnjaci bili ujedinjeni u borbi protiv njihovog zajedničkog neprijatelja, Srba. Međutim, kad su se njihovi odnosi pogoršali krajem 1992. i početkom 1993, izbile su borbe između Bošnjaka i bosanskih Hrvata. Sukob između HVO-a i ABiH koji je uslijedio preklopio se sa sukobom između bosanskih Hrvata i Bošnjaka s jedne strane, i Srba s druge.[2]

"Iako se prisustvo dijela trupa Hrvatske vojske koje su vidjeli promatrači i druga tijela može objasniti dobrovoljnim braniteljima, to ne objašnjava ogromnu većinu trupa Hrvatske vojske viđenih u susjednim područjima od strateškog značaja za sukob. Vijeće primjećuje da, čak i ako te osobe nisu formalno bile u sastavu Hrvatske vojske, one su hrvatski državljani vojno uključeni u borbu između bosanskih Hrvata i bosanskih Muslimana u koju je bila uključena i Hrvatska."[2]

Nadalje, ICTY je donio sljedeću presudu o sukobu Hrvata i Bošnjaka:

"Sudsko vijeće zaključuje da je predsjednik Tuđman gajio teritorijalne pretenzije prema Bosni i Hercegovini, koje su bile dio njegovog sna o Velikoj Hrvatskoj koja bi uključivala zapadnu Hercegovinu i Srednju Bosnu".[2]

Zbog pokolja u Ahmićima, etničkog čiščenja u Lašvanskoj dolini i napada na Busovaču, Kordić je osuđen na 25 godina zatvora[4] za sljedeća kaznena djela:

  • Protupravni napad na civile; protupravni napad na civilne objekte; bezobzirno razaranje koje nije opravdano vojnom nuždom; pljačkanje javne ili privatne imovine; uništavanje ili hotimično oštećivanje vjerskih ili obrazovnih ustanova (kršenja zakona ili običaja ratovanja)
  • Hotimično lišavanje života; nečovječno postupanje; protupravno zatvaranje civila (teška kršenja Ženevskih konvencija)
  • Progoni na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi; ubistvo; nehumana djela; zatvaranje (zločin protiv čovječnosti)

Incident u Zagrebu[uredi | uredi izvor]

Nakon što je odslužio dvije trećine kazne Kordić je 6. juna 2014. sletio na zagrebački aerodrom. Oko 200 osoba ga je dočekalo s transparentima podrške. Tu je bio prisutan i gradonačelnik Brčko Distrikta Anto Domić koje je Kordića nazvao "svojim prijateljem".[5] Kordić se prisutnima obratio da je ovo "pobjeda Hrvatske, BiH, Herceg-Bosne i iseljeništva". U jednom trenutku, sarajevski mirovni aktivista Zoran Ivančić poviknuo je "ubico, ubico". Prisutni su ga napali i istukli.[6][7][8]

Podrška HDZ-a BiH[uredi | uredi izvor]

Kordić je posjetio i BiH. U Busovači ga je dočekao vrh HDZ-a s Draganom Čovićem. Naša stranka je osudila ovaj korak,[9] a brojne javne ličnosti potpisale pismo osude.[10]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ ""LAŠVANSKA DOLINA" (IT-95-14/2) KORDIĆ i ČERKEZ" (PDF). ICTY. 2006. Pristupljeno 8. 11. 2010.
  2. ^ a b c d e f "Tužitelj protiv Darija kordića i Marija Čerkeza - Presuda" (PDF). ICTY. februar 2001. Pristupljeno 8. 11. 2010.
  3. ^ Zvonimir Čilić (1. 3. 2009). "Zlatni prsten Dariju Kordiću". Slobodna Dalmacija. Pristupljeno 8. 11. 2010.
  4. ^ Marlise Simons (27. 2. 2001). "Hague Tribunal Convicts Bosnian Croat for War on Muslims". New York Times. Pristupljeno 8. 11. 2010.[mrtav link]
  5. ^ Gradonačelnik Brčko Distrikta: Ne kajem se što sam otišao pozdraviti Darija Kordića, klix.ba pristupljeno 23.6.2014
  6. ^ Zoran Ivančić, čovjek koji je Kordiću dobacio "ubico": Reagovao sam ljudski i patriotski, klix.ba pristupljeno 22.6.2014
  7. ^ SEVALE PESNICE NA DOČEKU DARIJA KORDIĆA: Muškarac uzviknuo ubico, pa dobio batine! time.rs pristupljeno 22.6.2014 (sr)
  8. ^ Incident na dočeku zločinca Kordića u Zagrebu: Pristalice napale muškarca koji ga je nazvao ubicom blic.rs pristupljeno 22.6.2014 (sr)
  9. ^ Naša stranka povodom dočeka Kordiću: Klerofašizam je sve što HDZ ima da ponudi građanima, oslobodjenje.ba pristupljeno 23. 6. 2014
  10. ^ Brojne javne ličnosti potpisale pismo osude vrha HDZ-a zbog dočeka Kordića, klix.ba; pristupljeno 28. 6. 2014.

Vanjski izvori[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Dario_Kordić&oldid=3505386"