David Garrett (violinist)

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
David Garrett
Ludwigshafen 23.03.09 031.JPG
Država Flag of Germany.svg Njemačka/ SAD
Karijera 1988-
Rođenje 4. septembar 1981, Aachen
Žanr klasična muzika/crossover
Instrument violina
Izdavač Decca, Deag
URL david-garrett.com
Album
Timeless Caprice Garrett vs. Paganini
(2014) (2014) (2013)

David Garrett (rođen kao David Bongartz) jeste njemačko-američki violinist i svjetski rekorder u brzini sviranja na violini.

Lični život[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Aachenu od oca Georga Bongartza (njemački pravnik i advokat)[1] i američke prima-balerine Dove Garrett.[2] Prihvatio je majčino djevojačko prezime kao pseudonim jer ga je "bilo lakše izgovoriti".[3]

Muzičko obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Kad je imao 4 godine, otac je kupio violinu njegovom starijem bratu. David se zainteresirao za nju i ubrzo je naučio svirati. Godinu kasnije učestvovao je na jednom takmičenju i pobijedio. Do 7. godine studirao je violinu na konzervatoriju u Lübecku[3] a do 12. je već počeo sarađivati s poznatom poljskom violinisticom Idom Haendel, često putujući u London i druge evropske gradove kako bi se susreo s njom.[4] Nakon što je u 17. godini otišao od kuće, upisao se na Kraljevski muzički koledž (RCM) u Londonu[5], napustivši ga nakon prvog semestra. Na pitanje da li je bio izbačen s koledža odgovorio je: "Pa, 'izbačen' nije bio službeni termin... Uzajamno je dogovoreno da se ja i RCM rastanemo nakon prvog semestra. Jesam izostao s nekih časova, ali sam također i provalio u koledž kako bih dodatno vježbao i to nije pomoglo!" 1999. preselio se u New York kako bi pohađao Juilliard School. 2003. godine pobijedio je na Juilliardovom takmičenju za novu kompoziciju sa fugom u stilu J. S. Bacha.[1] Dok je bio na Juilliardu, studirao je u klasi Itzhaka Perlmana (jedan od prvih koji je to uradio[4]), a diplomirao je 2004.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Prvu Stradivarius violinu dobio je sa 11 godina zahvaljujući njemačkom predsjedniku Richardu von Weizsäckeru, nakon što je nastupio pred njim.[6] Sa 13 godina snimio je 2 CD-a, pojavio se na njemačkoj i holandskoj televiziji i održao koncert u rezidenciji njemačkog predsjednika, Villi Hammerschmidt, na lični poziv Von Weizsäckera. U istoj dobi, kao najmlađi solist ikad, Garrett je potpisao ekskluzivni ugovor sa Deutsche Grammophon Gesellschaftom.[2] U aprilu 1997, sa 16 godina, svirao je s Minhenskim filharmonijskim orkestrom pod dirigentskom palicom Zubina Mehte u New Delhiju i Mumbaiju na koncertima povodom obilježavanja 50. godišnjice nezavisnosti Indije.[7]

2 godine kasnije svirao je s Rundfunk-Sinfonieorchesterom u Berlinu pod dirigiranjem Rafaela Frühbecka de Burgosa i kritičari nisu štedjeli pohvale. To je dovelo do poziva za nastup na Expu 2000 u Hannoveru. U dobi od 21 godine pozvan je da nastupi na BBC Promsu, seriji koncerata koji se održavaju u Royal Albert Hallu u Londonu.

Dok je studirao na Juilliardu, zarađivao je za školarinu kao model, bibliotekar i ulični svirač.[8]

Garrett na nastupu u Kölnu 15. 1. 2010.

Garrettov album Encore iz 2008. ima(o) je za cilj pobuđivanje zanimanja mlađe publike za klasičnu muziku. Izdanje sadrži aranžmane i njegove lične kompozicije zasnovane na djelima i melodijama koji su ga dosad pratili kroz život. Sa svojim bendom, koji se sastoji od klavijatura, gitare i bubnjeva, održava koncerte koji uključuju klasične sonate (u pratnji klavira), aranžmane i kompozicije, kao i rock-pjesme i muzičke teme iz filmova. U jesen 2007. italijanska firma Montegrappa (čije proizvode širom svijeta distribuira njemačka firma Montblanc), izabrala je Garretta za ambasadora za novu seriju naliv-perâ iz kolekcije Tributo ad Antonio Stradivari (U počast A. Stradivariju). Promocija je održana u više gradova, uključujući Rim, New York, Hong Kong, Berlin i London. Tom prilikom ponuđena mu je Stradivarijeva violina iz kolekcije Gli Archi di Palazzo Comunale. Također je nstupio na Royal Variety Performanceu 5. decembra 2011[9], odsviravši svoju obradu Nirvaninog hita "Smells Like Teen Spirit".

Priključio se sudijama u devetom godišnjem Independent Music Awardsu kako bi pomogao karijere nezavisnih muzičara.[10] Njegov naredni album, Legacy, izdan je 4. novembra 2011.[11] 19. maja 2012. nastupio je s njemačkim pjevačem Jonasom Kaufmannom na ceremoniji prije početka finala UEFA-ine Lige prvaka.[12] Za 2014. godinu najavio je novu crossover turneju.[13]

U filmu Đavolji violinist (2013), koji govori o životu Niccola Paganinija, imao je glavnu ulogu.

Nezgoda s violinom[uredi | uredi izvor]

U decembru 2007, nakon nastupa u Barbican Hallu u Londonu, Garrett se okliznuo i pao na svoju ​​jedinstvenu violinu, koja mu je bila u kutiji na ramenu, smrskavši je u dijelove. Isprva se mislilo da je violina Stradivarijeva, ali je kasnije potvrđeno da ju je izradio Giovanni Battista Guadagnini. Tu violinu kupio je 2003. za milion dolara.[8] Troškovi njene popravke procijenjeni su na oko 117.000 dolara.[14]

Guinnessov rekord[uredi | uredi izvor]

Kao kuriozitet, valja napomenuti da je Garrett u maju 2008. ušao u Guinnessovu knjigu rekorda kao najbrži violinist. Rekord, postignut u britanskoj TV-emisiji Blue Peter, sastojao se u tome da odsvira "Bumbarov let" Nikolaja Rimskog-Korsakova što je brže moguće, bez greške i pod uvjetom da melodija ostane prepoznatljiva u cijelosti. Ovaj rekord postavljao je dva puta. Prvi put trebalo mu je 66.56 sekundi ili 13 nota po sekundi. Rekord je popravio u maju 2008, u emisiji Guinness World Records - trebalo mu je 65.26 sekundi.

Diskografija[uredi | uredi izvor]

Studijski albumi[uredi | uredi izvor]

Ostali albumi[uredi | uredi izvor]

Saradnja[uredi | uredi izvor]

DVD[uredi | uredi izvor]

  • David Garrett: Live - In Concert & In Private (2009)
  • David Garrett: Rock Symphonies – Open Air Live (2011)
  • David Garrett: Legacy Live in Baden Baden (2011)
  • David Garrett: Music – Live in Concert (2012)

Priznanja i nagrade[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Adam Sweeting, "David Garrett: the Beckham of the violin", The Daily Telegraph, 1. decembar 2011.
  2. ^ a b Garretova biografija na njegovoj službenoj stranici
  3. ^ a b Kevin L. Carter, "String Theory: Is David Garrett the Next, Next Thing?", US 1, 9. septembar 2009.
  4. ^ a b "Potpuna biografija D. Garretta", Mark Stephan Buhl Artists Management.
  5. ^ Sally Lee, "Classic rock fuels the fingers of fury", Fairfield Champion, 13. septembar 2011.
  6. ^ "Classical Brits: don't hate them because they're beautiful", The Telegraph, 11. maj 2008.
  7. ^ "MMMF India Events", Mmmfindia.org.
  8. ^ a b Thomas Wagner, "Violinist: Fall fractures $1M fiddle", RecordOnline.com, 15. februar 2008.
  9. ^ "Royal Variety Performance 2011 – Thank you!", službena stranica Royal Variety Performancea, 8. decembar 2011.
  10. ^ "9th Annual IMA Judges", Independent Music Awards.
  11. ^ "Legacy and Playing For My Life out Today!", Garrettova službena stranica, 4. novembar 2011.
  12. ^ "New Champions League theme version", UEFA.com, 19. maj 2012.
  13. ^ David Garrett Tourdates, Vorverkaufstarts.de (njem)
  14. ^ "'Beckham of violin' reveals accidental smashing of rare violin", CBC News, 13. februar 2008.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: