Dejan Đuričković

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Dejan Đuričković jeste književni historičar, kritičar, prevodilac.[1] Rođen je 1938. godine u Banjoj Luci gdje je završio osnovnu i srednju školu. Studij opće (komparativne) književnosti pohađao je u Zagrebu i Beogradu, a diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu 1961. godine. Po završetku studija je jedno vrijeme radio kao gimnazijski profesor u Banjoj Luci. Zatim je bio na postdiplomskom studiju u Strasbourgu, u Francuskoj, kao stipendista francuske vlade (1965.-67.), pa je radio kao lektor srpskohrvatskog jezika na univerzitetima u Strasbourgu (1970.-72.), Bordeauxu (1980.-82.) i Aix-en-Provence (1985.-88.). Od 1967. do 1993. bio je stalno zaposlen u Institutu za književnost u Sarajevu. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1973. odbranio je doktorsku disertaciju pod naslovom "Uloga časopisa Bosanska vila (1885.-1914.) u književnoj i kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine". Jedno vrijeme je od (1988.-90.) radio kao vanjski saradnik, u zvanju redovnog profesora, predavao na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Od 1993. do odlaska u penziju 2006. bio je stalno zaposlen na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (Odsjek za književnosti naroda BiH), u zvanju redovnog profesora, na predmetu Srpska književnost 20. vijeka. Bio je urednik više književnih i naučnih časopisa, zbornika i publikacija (Putevi, Život, Godišnjak Instituta za književnost u Sarajevu, Bosanska vila (nova serija), Almanah SPKD "Prosvjeta" u Sarajevu, Novi Izraz, i dr.). Priredio je s predgovorima, više izdanja bosanskohecegovačkih pisaca.

Objavljene knjige:

  • Bosanska vila, I-III, književnoistorijska studija sa bibliografijom, Sarajevo 1974;
  • Dojmovi, književne kritike, Banjaluka 1978; Francuska nova kritika, hrestomatija - izbor, prevod, redakcija, predgovor i bibliografija:D. Đ., Sarajevo 1981;
  • Roman 1945-l980, književnoistorijska studija, Sarajevo 1991;
  • Svjedočanstva vremena - Književnost u srpskim listovima i časopisima u BiH za vrijeme Austrougarske vladavine (1878-1914), Sarajevo 2006;
  • Viđenja romana, studije i eseji, Istočno Sarajevo 2006;
  • Književna ogledala, studije i eseji, Sarajevo 2007;
  • Podsjećanja, studije i eseji, Sarajevo 2010;
  • Srpski pisci Bosne i Hercegfovine, leksikon, Istočno Sarajevo. 2013;
  • Književnost i njeno tumačenje, Istočno Sarajevo 2015.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "P.E.N. - P.E.N." P.E.N. Pristupljeno 2017-03-23.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]