Dekubitus

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Bih-usa.svg Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden.
Ako smatrate da ste sposobni da ga prevedete, kliknite na link uredi i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisu bosanskog jezika.

Dekubitus, hronična rana izazvana pritiskom, od "decumbre ", što znači" ležati dolje " je rana koja se javlja zbog dugotrajnog ležanja. Obično je to pritisak samog tijela na podlogu, ali i bilo kakav drugi produženi pritisak može dovesti do dekubitusa. [1] Ovakvo oštećenje nije vezano samo za ležanje (jer se javlja i kod sjedenja), tako da često primjenjivan naziv "rana od ležanja" nije odgovarajući.

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Počev od nastanka čovjek ove vrste dekubitusi su prisutni kod većine bolesnik a s ograničenom pokretljivošću. Tragovi dekubitusa uočeni su na Egipatskim mumijama i prvi put opisani u medicinskoj literaturi u XIX stoljeću.

Osobe koje nisu sposobne da spriječe neprekidni pritisak čvreste podloge na tkiva, povremenom promjenom položaja tijela, stalno su pod povećanim rizikom da dobiju dekubitus. To se najčešće događa kod pacijenata koji su u odmakloj životnoj dobi, kod osoba s neurološkim problemima i kod onih koji su zbog akutne bolest i primljeni na duže bolničko liječenje. Ovakve osobe ne mogu sebe da štite od pojave dekubitusa;

  • Zbog toga što same ne mogu mijenjati položaj tijela ili
  • Zato što neredovito i napravilno primaju tuđu pomoć koja im je neophodna za obavljanje određenih pokreta ili promjenu položaja tijela.

Dekubitusi su najzastupljeniji u bolnica ma (oko 60%), a zatim slijede po učestalosti socijalne ustanove (gerontološki centri). U kućnim uvjetima dekubit se nešto rjeđe javlja; vjerovatno zbog bolje brige i njege ukućana (oko 90-20%).

  • Od svih pacijenata u bolnici, [2] kod njih 9% do 30% razvije se dekubitus. Učestalost pojave dekubitusa varira od odjela do odjela, tako da ortopedska odjela i jedinice intenzivne njege imaju najveći postotak pacijenata s dekubitusa.
  • Ukoliko se pojava dekubitusa promatra kao indikator kvalitete njege u domovima za stare, svaki strukturirani program za borbu protiv dekubita morao bi smanjiti pojavu dekubitusa za 5-10%.
  • U bolničkim uvjetima, gdje je zadržavanje bolesnika znatno kraće, smanjenje broja dekubitusa bi trebao biti od 20 do 30 posto.
  • Cijena liječenja jednog dekubitusa u SAD se procjenjuje na 4.000 $ do 40.000 $. S druge strane, cijena jednog dana liječenja na specijalnom antidekubitnom madracu u cilju prevencije dekubitusa se procjenjuje od 40 do 85 dolara.
  • Troškovi kao i dužina bolničkog liječenja značajno su viši kod pacijenata koji dobiju dekubitus tokom hospitalizacije. Dekubitusi dovode do produženja bolničkog liječenja i troškova liječenja, i povećava vrijeme koje tim (medicinske sestre) provode oko danog pacijenta.))

Unutar akutne faze liječenja nepokretnih bolesnika, dekubitus se javlja u 0,4% do 38% slučajeva, u sklopu dugoročnog liječenja u 2.2% do 23/9%; i kućnoj njezi 0,0 posto do 17 posto. U prevalenciji ova bolest ima široku varijaciju: 10% do 18% u akutnoj fazi, 2,3% do 28% u hroničnoj fazi njege, i 0% do 29% u kućnoj njezi. Pojava dekubitusa u jedinicama intenzivne njege zbog imunokompromitujućih faktora, raste na 40% liječenih bolesnika. [3]

Mehanizam nastanka[uredi | uredi izvor]

U nastanku dekubitusa dominiraju tri glavna mehanizma; [2]

Stadijumi u razvoju dekubitusa

Tlak;

Pritisak je najvažniji faktor u razvoju dekubitusa, naročito kada se on javlja iznad koštanih dijelova. Vanjski pritisak na tkiva izaziva kompresiju i distoriziju najmanjih krvnih sudova. Ukoliko je tlak viši od kapilarnog tlaka, kao posljedica nastaje okluzija krvnih sudova. Kapilare se zatvaraju ako tlak poraste preko 32 - (mmHg) -.

Smicanje;

Smicanje nastaje ako pacijent klizi naniže u krevetu ili stolici. Sile smicanja dovode do prelamanja, istezanja ili kidanja malih krvnih sudova, što ima za posljedicu prekid dotoka krvi i pojavu ishemije. Ako je ishemija produžena, ona izaziva endotelijalna oštećenja, nastaje tromboza i dolazi do smrti ćelija.

Trenje;

Trenje se opisuje kao sila koja se stvara kada dvije površine klize jedna preko druge, u ovom slučaju kože o čaršav, postelju, invalidska kolica itd.. Ovim mehanizmom nastaje površna ozljeda kao što je oguljotina epidermisa.

Bilo koji od navedenih mehanizama dovodi do, okluzija (začepljenje) mikrocirkulacije izazivajući ishemiju (nedovoljnog dotoka krvi u tkiva), inflamaciju i hipoksiju tkiva (nedostatka kisika u tkivima), što za posljedicu ima smrt ćelija pojavu nekroze i hroničnih rana (ulceracija).

Etiologija[uredi | uredi izvor]

Mnogi čimbenici utječu na pojavu dekubitusa, ali tlak koji dovodi do ishemije je osnovni mehanizam. Tkiva su sposobna izdržati veliki pritisak ako traje kratko, ali produženi tlak neznatno iznad kapilarnog započinje procese koji vode ka ulceracija.

Kao najznačajniji uzročnici navode se:

  • Smanjena pokretljivost kao vrlo važan faktor. Neurološki pacijenti, sedirani, ili demente bolesnici su nesposobni da sami mijenjaju položaj tijela i sami smanje pritisaka. Kod ovih bolesnika, paraliza mišića dovodi do smanjenje njihove mase, što ima za posljedicu gubitak zaštitnog sloja između kostiju i kože.
  • Kontraktura i spasticitet često doprinose razvoju dekubitusa, zbog stalne izloženosti istih dijelova tijela pritisku.
  • Gubitak osjećaja doprinosi pojavi dekubitusa jer isključuje jedan od najvažnijih upozoravajućih signala: bol.
  • Pothranjenost, hipoproteinemija i anemija povećavaju vulnerabilnost kože i produžavaju vrijeme zarastanja rana.
  • Bakterijska zagađenja zbog neadekvatne njege kože (između ostalog i zbog inkontinencije) i pad obrambenih (imunoloških) mehanizama na indirektan način doprinosi razvoju i otežanom zarastanju dekubitusa. [4]

Klinička slika[uredi | uredi izvor]

U kliničkoj slici dekubitusa dominira lokalizacija promjena na regijama tijela koje su izložene pritisku o tvrdu, mokru i / ili neravnu podlogu, tj. na izbočenim dijelovima tijela, koje stvara slabinski dio kičme, sjedalne kost, zglob kuka, članak, koljena ili laktovi, kao i na područjima na kojima je slabije razvijeno masno tkivo

U svom nastanku i razvoju kliničke slike razlikujuo stadijuma dekubitusa;

-{ I) - stadijum - Pojava crvenila sa edemom. To stanje obično nastaje nakon dva do tri sata pritiska na istom mjestu. Bolesnik osjeća bol, svrab ili toplinu u području tlaka. Nema ranu, a crvenilo ne nestaje kada se pritisne. Temperatura kože se razlikuje od okolne kože. U ovom stadiju promjene su još uvijek reverzibilne.

-{ II) - stadijum - Na zahvaćenom dijelu kože a djelomično i potkožnom tkivu, javljaju se mjehurići. Postoji i alteracija ćelija u epidermu (vanjski sloj kože). Koža dobiva purpurno plavu boju. Oštećenja još nisu konačna.

-{ III) - stadijum - Pojava smeđe boje kože i nekroze tkiva u zahvaćenom području s vidljivim mišićima; ovaj stadij prati obavezna pojava infekcija. Koža poprima sve više crnu boju i postaje vrlo suha. Klinički, ovaj stadijum karakterizira pojava kratera, sa ili bez okolnog tkiva i značajna oštećenja tkiva koja su ireverzibilna.

-{ IV) - stadijum - Karakteriziraju duboki čirevi, s potpuno razorenim mišićima i vidljivim dijelovima kosti; i ovaj stadijum karakterizira obavezna infekcija, pojava šupljina u vidu sinusa i ireverzibilne promjene.

-{ V) - stadijum-Stadijum umnožavanja čireva (ulceracija), u različiti stadijima razvoja.

Oko 75% dekubitusa u - (II) - stadijumu, mogu se izliječiti u roku od osam sedmica, samo 62 posto u - (IV) - stadijuma dekubitusa mogu se ikada izliječiti, a samo kod 52 posto bolesnik izlječenje nastaje u roku od jedne godine . [5]

Klinička slika dekubitusa, je najučestalija među bolesnicima sa povredom kralježnice ali se sreće i kod komatoznih bolesnika, pothranjenih osoba, dijabetičara, neuroloških, psihijatrijskih i onkoloških bolesnika. Među hirurški liječenim bolesnicima na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu, (četrdesetogodišnja studija), oboljelih od dekubitalnih ulkusa - (III) - i - (IV) - stadija, blizu 95% bolesnika imalo je dekubituse na donjem dijelu tijela, 75% u karličnoj regiji, a 20% na donjim ekstremitetima. [6]

Komplikacije[uredi | uredi izvor]

Kao najčešće komplikacije kod dekubitalnih ulceracija navode se sljedeći poremećaji;

Liječenje[uredi | uredi izvor]

Liječenje dekubitusa je veoma složen i dug proces koji zahtijeva multidisciplinaran pristup, i angažiranje liječnik a različitih specijalnosti: dermatologa, hirurga, internista (kardiologa, endokrinologa), urologa, neurologa, fizijatra, srednjemedicinskog kadra i pomoćnog medicinskog osoblja.

Posebno važnu ulogu u liječenju oboljelih od dekubitusa ima medicinska sestra, koja bolesniku pruža svu potrebnu njegu, i ujedno provodi sve mjere prevencije. Zato liječenje dekubitusa spada među najskuplja liječenja u medicini, i jedno je od dugotrajnijih.

Liječenje dekubita može biti konzervativno i hirurško;

Konzervativno liječenje - obuhvata sljedeće mjere i postupke;

  • Česta preraspodela pritiska na kritičnim područjima podmetanjem jastučića, primjena zavoja na ugroženim mjestima, upotreba specijalnih antidekubitalnih ležajeva i promjena položaja bolesnika svaka dva sata.
  • Svakodnevnu higijenu tijela, redovito mijenjanje posteljine i briga o naborima na posteljini i osobnom rublju.
  • Redovita i pravilna prehrana, uz unos dovoljne količine bjelančevina, vitamina (posebno vitamina A i C), elemenata koji učestvuju u transportu kisika (cink, željezo, bakar).
  • Stalna kontrola infekcije, redovna dezinfekcija rane antiseptikom, kao i opće mjere (redovna upotreba lijekova i antibiotika prema antibiogramu).
  • Primjena različitih obloga i lokalnih lijekova, elektromagnetska terapija, UZV terapija, VAC terapija (liječenje negativnim tlakom) itd..

Hirurško liječenje - sastoji se od;

  • Radikalnog reza odumrlog tkiva,
  • Osteotomije, (uklanjanja upalno promijenjenih dijelova kosti)
  • Zatvaranja defekta lokalnim kožnim ili mišićnim režnjevima.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ ((En)) asp? articlekey = 20.745 Definicija dekubitusa Preuzeto, srpanj 2009.
  2. ^ a b ((hr)) Dekubitusi Preuzeto; srpnja 2009.
  3. ^ ((en)) _Incidence, .15. aspx Prevalencija i incidencija čireva izazvanih pritiskom u Americi Preuzeto; juli 2009.
  4. ^ ((Hr)) [http:// www.zcza.org.rs/dek010.htm Dekubitus-opći pojmovi .., etiologija] Preuzeto; srpnja 2009.
  5. ^ ((en)) = 0 & _userid = 10 & md5 = 9e4d9060b87ed43ee3a594278b355b95 Pilot studija o liječenju dekubitusa III i IV stadija Preuzeto; juli 2009.
  6. ^ Lubomir Panajotović, Jefta Kozarski, S. Cvetanović, Igor Maljković,Kirurško liječenje dekubitusa VMA Beograd, Klinika za plastičnu kirurgiju i opekline Timočki medicinski glasnik
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: