Dinamičke oznake

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Dinamičke oznake koriste ste u muzičkoj umjetnosti, a služe za određivanje jačine glasnosti prilikom izvođenja nekog muzičkog djela. Dinamika je glasnoća ili intenzitet izvođenja muzičkog djela. Ona pripada sastavnicama muzičkog djela.

Vrste dinamičkih oznaka[uredi | uredi izvor]

  • najtiše moguće - ital. pianissimo possibile - ppp -
  • vrlo tiho - ital. pianissimo - pp -
  • tiho - ital. piano - p
  • srednje tiho - ital. mezzopiano - mp
  • srednje glasno - ital. mezzoforte - mf
  • glasno - ital. forte - f -
  • vrlo glasno - ital. fortissimo - ff -
  • najglasnije moguće - ital. fortissimo possibile - fff -
  • Postupno pojačavanje dinamike naziva se crescendo, a postupno stišavanje decrescendo (diminuendo).

Vrijednosti izražene u decibelima odnose se na glasnoću orkestra koja se čuje s mjesta dirigenta. Pojedini stepeni muzičke dinamike se u jačini razlikuju od 10 do 12 dB.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Benward & Saker (2003). Music: In Theory and Practice, Vol. I, p. 12. Seventh Edition. ISBN 978-0-07-294262-0.
  • Randel, Don Michael (2003). The Harvard Dictionary of Music (4th ed.). Cambridge, MA, US: Harvard University Press Reference Library.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]