Dinko Zlatarić

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Dinko Zlatarić
Example alt text
Hrvatski renesansni pjesnik
Rođenje 1558.
Dubrovnik, Hrvatska
Smrt 1613.
Dubrovnik, Hrvatska

Dinko (Dominko) Zlatarić (Dubrovnik, 1558. - Dubrovnik, 1613.), hrvatski pjesnik i prevoditelj.

Rodio se u uglednoj i vrlo bogatoj porodici. Pohađao je Univerzitet u Padovi, gdje je učio oratorstvo, filozofiju i građansko pravo. Znanjem i ozbiljnošću odlikovao se toliko da su ga đaci 1579. godine odabrali za svojega rektora. U znak priznanja za uvođenje mira i reda medu đacima, Mletačka Republika imenovala ga je «zlatnim vitezom». Godine 1580. podignuta mu je kao rektoru na Padovanskom sveučilištu spomen-ploča. Godine 1587. vratio se u Dubrovnik. Bavio se ekonomijom i književnim radom na svom imanju u Cavtatu i Konavlima. Drugovao je s italijanskim i dubrovačkim pjesnicima i divio se renesansnoj ljepotici Cvijeti Zuzorić. Pisao je hrvatskim i italijanskim jezikom, sastavljao ljubavne, prigodne i refleksivne pjesme, ali ipak je ostao najznačajniji kao prevodilac.

U Padovi je 1580. godine preveo iz Tassova rukopisa pastirsku igru Aminta, a poslije ju je, nezadovoljan svojim prepjevom dotjerao, preradio i lokalizirao pod naslovom Ljubmir. Potom je u Veneciji god. 1597. izdao zbirku svojih prijevoda pod naslovom Elektra, trađeija, Ljubmir, pripovijes pastijerska i Ljubav i smrt Pirama i Tizbe, iz veće tuđijeh jezika u hrvacki složene.Elektru je posvetio Jurju Zrinskome, Ljubmira Mihu Matufiću, a treći prijevod, Pirama i Tizbu', Cvijeti Zuzorić. Prijevodima s grčkoga, talianskoga i latinskoga dodane su i 26 izvorne «pjesni u smrt od razlicijeh». Njegov sin, Miho Zlatarić, poslije očeve smrti sabrao je i izdao očevih 137 lirskih pjesama pod naslovom Pjesni razlike. Zbirku većinom čine ljubavne pjesme. Zlatarić je jedan od najplodnijih epitafičara hrvatske renesanse. Najekspresivnije je kratko Nadgrobje Dinku Ranjini. U tu grupu idu i epitafi upućena Fiori (Cvijeti) Zuzorić "u smrt" njenog muža Bartolomea Pescionija. Zlatarićeve pjesme nalaze se i u Zadarskom zborniku.

Pisao je pod utjecajem prve generacije hrvatskih petrarkista i italijanskih petrarkističkih škola. Čvrstu povezanost s domaćom petrarkističkom tradicijom potvrđuje njegov stilistički repertoar. Bogatstvo izraza, majstorstvo i zvukovne kvalitete njegovih osmeraca i dvanaesteraca stavljaju Zlatarića u red najboljih lirika hrvatske renesanse. Osim kao pjesnik, cijenjen je kao najbolji renesansni prevodilac. Tassova Amintu prevodi doslovno, uz nužne izmjene što ih nameće metrička shema drukčija od izvornika. Drugi prijevod, Ljubmir, još je dotjeraniji, literarniji, i čistiji, jezično bogatiji. Prijevod Sofoklove Elektre dokaz je ne samo Zlatarićeve obrazovanosti, ukusa i versifikacijske vještine, nego i pjesničke nadarenosti. Ljubav Pirama i Tizbe bliža je prijevodu nego prepjevu. Prema uzusu onodobnih poetika, njegovi su prijevodi na svoj način samostalna poetska ostvarenja, kojima je proširio repertoar hrvatske renesansne književnosti.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]