Dobrovoljno računanje

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Dobrovoljno računanje je vrsta distribuiranog računanja kod kojeg vlasnici računara poklanjaju svoje kompjuterske resurse (kao što su procesorska snaga i smještaj podataka) jednom ili više "projekata".

Historija[uredi | uredi izvor]

Prvi dobrovoljni projekat računanja je bio "Great Internet Mersenne Prime Search", koji je počeo u januaru 1996. godine (http://www.mersenne.org/history.htm). Pratio ga je 1997. "distributed.net". U 1997. i 1998. nekoliko akademskih istraživačkih projekata je razvilo Java bazirane sisteme za dobrovoljno računanje; Primjeri uključuju: Bayanihan, (Sarmenta, L.F.G. "Bayanihan: Web-Based Volunteer Computing Using Java"), kao i sličan koncept "Sideband computing" koji dozvoljava korisniku da dijeli svoju kompjutersku snagu dok je "online".

Izraz "dobrovoljno računanje" je skovao Luis F. G. Sarmenta, koji je razvio Bayanihan. To je također poziv na planetarne napore u pravcu socijalne odgovornosti.

U 1999. pokrenuti su projekti SETI@home i Folding@home. Ovi projekti su dobili veliku medijsku pažnju. i svaki od njih je privukao stotine hiljada dobrovoljaca.

Između 1998. i 2002., nekoliko kompanija su formirale svoje biznis modele po uzoru na dobrovoljno računanje, između ostalih: Popular Power, Porivo, Entropia, Inc., i United Devices.

Middleware za dobrovoljno računanje[uredi | uredi izvor]

Klijentski softver u vrijeme ranog dobrovoljnog računanja se sastojao od jednog programa koji kombinira naučno izračunavanje i infrastrukturu distribuiranog računanja. Ova monolitna arhitektura je bila nefleksibilna, tako da je bilo otežano razvijanje novih verzija aplikacije.

U novije vrijeme, dobrovoljno računanje je premješteno u middleware sisteme, što omogućava distribuiranu infrastrukturu računanja.

Primjeri uključuju:

  • Berkeley Open Infrastructure for Network Computing (BOINC). BOINC, koji je najviše korišteni middleware sistem. On je "open source", razvijen na UC Berkeley laboratoriji za svemirske nauke. Nudi klijentski softver za Windows, Mac OS X, Linux, i druge Unix varijante.
  • XtremWeb se koristi prvenstveno kao istraživački alat. Razvijen na Univerzitetu Pariz - jug
  • Xgrid, kojeg je razvio Apple. Radi samo na Mac OS X.
  • Grid MP je komercijalna middleware platforma, koju je razvio United Devices, i koja je korištena u dobrovoljnim projektima: grid.org, World Community Grid, Cell Computing, i Hikari Grid.

Većina ovih sistema ima istu osnovnu strukturu: program "klijent" radi na računaru dobrovoljca, i povremeno kontaktira server na kojem je smješten projekat, tražeći novi zadatak i predajući rezultate kompletiranog posla. Ovakav model "povlačenja" je neophodan zato što su mnogi računari dobrovoljaca zaštićeni firewall-om koji ne dopuštaju dolazeće konekcije. Sistem evidentira svaki korisnički "kredit", brojčanu mjeru koja označava koiko je posla u određenom projektu uradio svaki pojedini kompjuter.

Dobrovoljni računarski sistemi se susreću sa različitim problemima: heterogenost dobrovoljno uključenih kompjutera, njihovo premještanje, povremenu iskoristivost, i potrebu da se ne ometaju njihove performanse tokom uobičajenog korištenja.

Dodatno, dobrovoljni računarski sistemi moraju savladati probleme vezane za korektnost prema dobrovoljcima:

  • dobrovoljci ne odgovaraju za rezultate svog dobrovoljnog učešća i u osnovi su anonimni.
  • Neki dobrovoljački kompjuteri (posebno oni koji su "overclock-irani") povremeno ne rade korektno i šalju pogrešne rezultate.
  • Neki dobrovoljci namjerno šalju pogrešne rezultate, ali traže prekomjernu nagradu za njih.

Uobičajeni pristup ovom problemu jeste "ponovljeno računanje", kod kojeg se svaki posao izvršava na najmanje dva kompjutera. Rezultati su prihvaćeni samo ako se dovoljno poklapaju.

Trošak kojeg imaju dobrovoljci[uredi | uredi izvor]

  • Povećana potrošnja energije
  • Smanjenje performansi PC-ija

I pored ovih nedostataka, koje korisnik možda i ne primijeti, dobrovoljac se može odlučiti da nastavi učešće u projektu.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]