Država

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Levijatan: djelo o društvu i legitimnom vladanju

Država je u društvenim naukama obavezujuća politička institucija centralizovane vlasti i organizacija društva koja posjeduje monopol legitimnog korištenja sile na određenoj teritoriji. Prema međunarodnom pravu i međunarodnim odnosima, država obično označava politički subjekt koji je suveren, tj. nije podložan nikakvoj višoj političkoj vlasti.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

U bosanskom jeziku riječ država potiče od glagola držati: vladar ili vlada drži pod svojom vlašću teritoriju i njeno stanovništvo. Riječi zemlja i država u bosanskom jeziku često imaju isto značenje, iako je po definiciji zemlja samo geografski pojam. U mnogim drugim jezicima naziv za državu je izveden od latinskog status (na bosanskom stanje, status): italijanski stato, engleski state, španski estado, njemački Staat, itd.

O državi[uredi | uredi izvor]

Član 1. Montevidejske konvencije navodi općeprihvaćene pravne kriterije za državu : "Država, kao osoba prema međunarodnom pravu, mora imati sljedeće osobine: (a) stalno stanovništvo; (b) definiranu teritoriju; (c) vlast; i (d) sposobnost da stvara odnose s drugim državama." (Montevidejska konvencija je regionalna američka konvencija, ali načela iz ovog člana prihvaćena su posvuda kao precizan izraz običajnog međunarodnog prava.) Ipak, neki se pitaju jesu li ti kriteriji dovoljni.

Veliko pitanje je sukob između dvije teorije o priznavanju država: konstitutivne i deklarativne. Konstitutivna teorija kaže da država postoji samo ako je priznaju druge države. S druge strane, deklarativna teorija kaže da postojanje neke države ne zavisi od njenog priznavanja od strane drugih država. Koja teorija je ispravna? To je i danas kontroverzno pitanje u međunarodnom pravu. Praktičan primjer je urušavanje središnje vlasti u Somaliji početkom 1990ih godina: prema Konvenciji iz Montevidea, u tom slučaju država Somalija više ne postoji, a pritom stvorena republika Somaliland (koja sadrži jedan dio "bivše" Somalije) mogla bi ispunjavati kriterije za državnost. Međutim, tu samoproglašenu republiku nisu priznale druge države.

Drugo kontroverzno pitanje u političkoj filozofiji jest pitanje nastanka i osnovnih osobina države. Max Weber i Norbert Elias definirali su državu kao ustanovu koja ima monopol na legitimno nasilje u određenom geografskom području. Jedna od osnovnih osobina države je reguliranje vlasničkih prava, investicija, trgovine i tržišta roba (hrane, goriva itd.), pri čemu država obično koristi vlastitu valutu. Iako države sve više prenose te ovlasti na trgovinske saveze kao što su npr. NAFTA i Evropska Unija, to je uvijek kontroverzna odluka koja otvara pitanje jesu li ti savezi zapravo samo veće države. Disciplina političke privrede detaljnije izučava ta pitanja.

Činjenica je da mnoge države u određenoj mjeri zavise od moćnijih država i/ili dobrovoljno ulaze u veće političke sile, kao što su Ujedinjeni narodi, Evropska Unija, Svjetska trgovačka organizacija i druge međunarodne organizacije. Iako se mnoge države tako praktički stavljaju u podređen položaj, njihov položaj u odnosu na međunarodne organizacije ili moćnije države je ipak mnogo jači nego položaj državnih podjedinica u odnosu na državu.

U zadnje vrijeme sve više raste moć naddržavnih ustanova. Zato mnogi ljudi (pogotovo oni koji zastupaju konstitutivnu teoriju međunarodnog prava) odbacuju pojam suvereniteta kao nešto zastarjelo i gledaju na državu samo kao na jedinicu političke podjele planete.

Teorije o nastanku države[uredi | uredi izvor]

Mnogi teoretičari države i prava, sociolozi i filozofi su dali svoje teorije i mišljenja o načinu formiranja prvih država. Iako se ni za jednu teoriju ne može reći da je najtačnija, sve se slažu oko jedne stvari, a to je da država i pravo nisu nastale u jednom momentu u ljudskoj historiji, već da su rezultat dugotrajnog procesa.

  • Jedno od prvih mišljenja o postanku države je iznio antički grčki filozof Aristotel u svom djelu Politika. Njemu su veoma važni društveni odnosi i rast stanovništva koji je, zajedno sa ekonomskim i psihološkim elementima, stimulisao ljude da stvore prvobitne zajednice, naselja, koji će se u svojoj konačnici razviti u države.
  • Psihološke teorije polaze od toga da pojedine osobe ili grupe ljudi posjeduju određene psihofizičke prednosti nad drugima, koje im omogućavaju da zauzmu bolji (ekonomski i politički) položaj u društvu, i druge podrede sebi. Ovo su kontroverzne teorije jer, u svojoj ekstremnoj varijanti, zagovaraju i rasnu teoriju segregacije.
  • Određeni sociolozi i teoretičari (Oppenheimer, Duhring, Gumplowicz itd.) stavljaju elemente političke prisile i društvene sile ispred ekonomskih faktora, u nastanku države.
  • Zagovornici materijalističke teorije imaju suprotne tvrdnje od teoretičara "teorije sile". Naime, po ovim teoretičarima ekonomski faktori su doveli do nastanka privatnog vlasništva, diferencijacije društva i nastanka klasa, su u konačnici doveli i do nastanka države i prava.

Državni organi[uredi | uredi izvor]

  • Zakonodavna vlast - obično je to parlament, ali često i Vlade i predsjednici država imaju pravo donositi odluke i ukaze s zakonodavnom težinom
  • Sudska vlast - sudovi, od lokalnih do državnih, najviše sudsko tijelo u državi je Vrhovni sud (Ustavni sud je dio sudskog sistema, ali ne spada u hijerarhiju), brinu se za provođenje zakona
  • Izvršna vlast - Vlada, na čelu s predsjednikom Vlade (Premijerom), brine za vođenje države, članovi Vlade su ministri, tipično svaka država ima ministarstva policije, odbrane (vojske), privrede, i vanjskih poslova

Tipovi državnih uređenja i oblici vladavine[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Literatura i vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]