Duktilno željezo

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži

Duktilno željezo, poznato i po nazivima duktilno ljevano željezo, sferoidalno grafitno željezo ili nodularno ljevano željezo, je vrsta ljevanog željeza izmuljenog 1943. godine od strane Keitha Millisa.[1] Dok je velika većina ljevanog željeza krta, duktilno željezo je mnogo fleksibilnije i elastičnije, zbog posjedovanja nodularnih grafita u sebi.

1949. godine, Keith Millis, Lee Aunkst, Albert Gagnebin i Norman Pilling dobili su US patent na duktilno željezo preko obrade magnezijumom.[2]

Metalurgija[uredi | uredi izvor]

Mikrostruktura duktilnog željeza pri uvećanju 100x.

Sivo željezo je bilo originalno "ljevano željezo", te je bilo legura željeza karakteristična po relativno visokom sadržaju karbona (obično 2% do 4%). Kada se tečno ljevano željezo stvrdne, dio karbona istaloži se u vidu grafita, formirajući male, nepravilne pahuljice unutar kristalne strukture metala. Dok grafit povećava željene osobine ljevanog željeza (poboljšanje osobine ljevanja i obrade i bolja provodljivost toplote), pahuljice ometaju kristalnu strukturu i pružaju tačku stvaranja inicijalne pukotine, što dovodi do karakteristične krtosti ljevanog željeza. Kod duktilnog željeza, grafit je u obliku sferičnih nodula, a ne u obliku pahuljica, čime se spriječava formiranje pukotina i povećanu duktilnost, po čemu je legura i dobila ime. formiranje nodula postiže se dodavanje "nodulatora" (na primjer, magnezijum iili cerijum) u otopinu. Itrijum se, također, pokazao kao mogući nodulator.

Nedavni razvoj duktilnog željeza u metalurgiji je austempirano duktilno željezo, gdje se metalurškom strukturom mabnipuliše kroz složene procese termičke obrade.

Sastav[uredi | uredi izvor]

Tipična hemijska analiza ovog materijala je:

Ostali elementi, kao što su bakar ili kalaj, mogu se dodati kako bi se povećala zatezna čvrstoća i napon tečenja, dok se istovremeno smanjuje elongacija. Napredna otpornost na koroziju ože se postići zamjenom 15% do 30% sadržaja željeza u leguri sa različitim količinama nikla, bakra ili hroma.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Modern Casting, Inc
  2. ^ US2.485.760 (PDF version) (1949-10-25) Keith Millis, Cast Ferrous Alloy. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: