Dunavska banovina

Mapa Dunavske banovine

Banovine Kraljevine Jugoslavije

Dunavska banovina je bila banovina (provincija, regija) Kraljevine Jugoslavije od 1929. do 1941. godine. Ova banovina se nalazila na području Srijema, Bačke, Banata, Baranje, Šumadije i Braničeva. Administrativni centar banovine je bio Novi Sad i dobila je ime po Dunavu.

Stanovništvo

Prema popisu stanovništva iz 1931. godine, u Dunavskoj banovini je živilo 2.387.495 stanovnika. Etnički sastav Banovine je bio sljedeći:

• Srbi i Hrvati - 56.9%
• Mađari - 18.2%
• Nijemci - 16.3%

Historija

Kada je 1939. godine oformljena Banovina Hrvatska, Šid i Ilok, koji su prije toga pripadali Dunavskoj banovini, pripojeni su Hrvatskoj.

1941. godine, za vrijeme Drugog svjetskog rata, Sile osovine su okupirale Dunavsku banovinu.Bačka i Baranja su su pripojene Mađarskoj, a Srijem Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Ostali dio Dunavske banovine (koji je uključivao Banat, Šumadiju i Braničevo) je postojao kao dio, od Nacističke Njemačke okupirane Srbije od 1941. do 1944. godine sa Smederevom kao glavnim gradom. Međutim, Banat je postao separatistička autonomna provincija kojom je upravljala njemačka manjina.

Regija je vraćena 1945. godine kao pokrajina Srbije u okviru Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Umjesto imena Dunavska banovina, pokrajini je vraćeno njeno historijsko ime - Vojvodina, sa Novim Sadom kao glavnim gradom. Nova pokrajina se sastojala od Srijema, Banata i Bačke. Baranja je uključena u Narodnu Republiku Hrvatsku, dok su Šumadija i Braničevo stavljene pod kontrolu Srbije.

Banovi Dunavske banovine (1929-1941)

• Daka Popović (1929-1930)
• Radoslav Dunjić (1930)
• Svetomir Matić (1930-1931)
• Milan Nikolić (1931-1933)
• Dobrica Matković (1933-1935)
• Milojko Vasović (1935)
• Svetislav Paunović (1935-1936)
• Svetislav Rajić (1936-1939)
• Jovan Radivojević (1939-1940)
• Branko Kijurina (1940-1941)
• Milorad Vlaškalin (1941)