Efekt staklenika

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Zagrijavanje klime popularno se zove "efekt staklenika". To je proces u kojem naša planeta ne uspijeva održati ravnotežu između energije prikupljene sa Sunca i topline izračene u Svemir. Plinovi čija je koncentracija porasla zagađivanjem atmosfere vraćaju dio topline natrag na Zemlju, što izaziva porast temperature atmosfere ne bi li se uspostavila nova ravnoteža. Sličan proces odvija se u stakleniku, pa odatle i naziv.

Uzroci nastanka stakleničnih gasova[uredi | uredi izvor]

Kao glavni krivac do sada je proglašavan ugljik dioksid (CO2), čija je koncentracija u atmosferi podignuta izgaranjem fosilnih goriva (uglja, nafte, plina). No, zadnja istraživanja ukazuju na to da ugljik dioksid nije najveći uzročnik zagrijavanja! Zahvaljujući mjehurićima zraka zarobljenim u polarnom ledu bilo je moguće odrediti sastave atmosfere od 1850. godine do danas. Rezultati pokazuju da je promjena klime zadnjih dvadesetak godina najvećim dijelom uzrokovana troposferskim ozonom (O3), metanom (CH4), hlorofluorougljicima (CFC), i vrlo sitnim česticama čađi!

Troposfera je dio atmosfere koji se proteže do 10 km visine. Poznati ozonski omotač, koji nas štiti od UV zračenja i kojeg hlorofluorougljik i metan uništavaju, nalazi se između 20 i 30 km visine. Međutim, troposferski ozon jedan je od najopasnijih vrsta zagađenja u velikim gradovima jer je vrlo opasan za zdravlje.

Vrlo sitne čestice prašine (aerosoli) igraju isto bitnu ulogu. Dok neki odbijaju sunčevo zračenje i time spuštaju temperaturu atmosfere, drugi imaju suprotan učinak. Kao čađ, na primjer, koja je crna i dobro apsorbira zračenje, i uz to omogućuje stvaranje naoblake sa sitnim kapima vode, dok nezagađen zrak ima oblake s velikim kapima. Takvi nezagađeni oblaci znatno efikasnije odbijaju sunčevo zračenje. Na primjer: satelitska slika istočne obale SAD-a pokazuje naoblaku sa sitnim kapima, dok područje iznad Kanade ima nešto čišći zrak i normalne oblake.

Okeani također igraju veliku ulogu jer akumuliraju ogromnu količinu topline i određuju klimatska zbivanja u atmosferi. Stoga su vrlo bitan faktor u predviđanjima promjena klime. Međutim, ova saznanja imaju i pozitivnu stranu. Predviđanja nekih naučnika govore da bi smanjenje zagađenja zraka navedenim plinovima i aerosolima bilo neusporedivo bitnije i jednostavnije od smanjenja CO2, dok se većina naučnika slaže da su najveći krivci za zagrijavanje gasovi koji nastaju izgaranjem fosilnih goriva.

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: