Egipat

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Preferences-system.svg Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.
Arapska Republika Egipat
جمهوريّة مصرالعربيّة
Džumhūrīyât Miṣr al-ʿArabīyâ
Zastava Egipta Grb Egipta
Zastava Grb
Himna"Bilady, Bilady, Bilady"
Položaj Egipta
Glavni grad Kairo
Službeni jezik arapski
Državno uređenje  
 -  Predsjednik Adly Mansour
 -  Predsjednik vlade Hesham Qandil
Nezavisnost Od Ujedinjenog Kraljevstva 28. februara 1922
Površina
 -  Ukupno 1.001.450 (29.)
 -  Vode (%) 0,6
Stanovništvo
 -  Ukupno 74.718.797 (15.)
 -  Gustoća stanovništva 75/km2 
Valuta Egipatska funta (100 piastera)
Vremenska zona UTC +2; UTC +3 ljeti
Internet domena .eg
Pozivni broj +20

Egipat (arapski: مصر‎ Misir) je transkontinentalna zemlja koja obuhvata sjeveroistočni ugao Afrike i jugozapadni dio Azije, preko kopnenog mosta koje obrazuje Sinajsko poluostrvo. Većina teritorije od 1.010.000 kvadratnih kilometara (390.000 kvadratnih kilometara) leži u dolini Nila. Egipat se graniči sa Sredozemnim morem na sjeveru, pojasom Gaze i Izraelom na sjeveroistoku, zaljevu Aqaba i Crvenim morem na istoku, Sudanom na jugu i Libijom na zapadu.

Sa preko 84 miliona stanovnika, Egipat je jedna od najmnogoljudnijih zemalja u Africi i na Bliskom istoku. Velika većina stanovništva živi u blizini obale rijeke Nil, na površini od gotovo 40.000 kvadratnih metara, gdje se nalazi obradivo zemljište. Velika područja pustinje Sahare, koja čini većinu teritorija Egipta, su slabo naseljena. Polovina stanovništva Egipta živi u urbanim područjima, u gusto naseljenim gradovima kao što su Kairo, Aleksandrija i drugi veći gradovi u delti Nila.

Egipat ima najdužu historiju jedne moderne države, i bio je u kontinuitetu naseljen od 10. milenijuma pne. Egipat je, sa svojim spomenicima kao što je Giza i Sfinga koje su izgrađene u antičko vrijeme, bio jedna od najmoćnijih država svog vremena i jedan od prvih šest civilizacija koje se javljaju samostalno u svijetu. Njegove drevne ruševine, kao što su one u Memphisu, Tebi, Karnaku i Dolini kraljeva kod Luksora, su značajni fokus arheoloških studija i popularnih interesa cijelog svijeta. Osim što ima bogato kulturno nasljeđe, Egipat je bogat i kulturnim nasljeđem, te privlači goste iz cijelog svijeta koji odmaraju i na Crvenomorskoj rivijeri, koja zapošljava 12 posto njegove radne snage.

Ekonomija Egipta je jedna od najraznovrsnijih na Bliskom istoku, sa sektorima kao što su turizam, poljoprivreda, industrija i usluga. Egipat se smatra regionalnom snagom, sa značajnim kulturnim, političkim i vojnim utjecajem u Sjevernoj Africi i na Bliskom Istoku.

Ime[uredi | uredi izvor]

Naziv Egipat izveden je iz starogrčkog Aigyptos, preko francuskog Egypte i latinskog Aegyptus. Antičko ime Egipta je Hwt-Ka-Ptah što znači duša (dom) Ptaha. Misir je arapski naziv za Egipat. Naziv je semitskog porijekla i doslovna znači dva tjesnaca (odnosi se na gornji i donji Egipat). Ova riječ izvorno znači "metropola", "civilizacija".

Drevni Egipatski naziv države je bio kemret što znači "crna zemlja", pozivajući se na plodno crno tlo poplavnih ravnica Nila, koje se razlikuje od deshret što znači "crvena zemlja" za pustinju.

Historija[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Historija Egipta

Prahistorija i drevni Egipat[uredi | uredi izvor]

Postoje razni dokazi o naseljima na rezbarijama na stijenama duž Nila i u pustinji. U 10. milenijumu p.n.e. od lovaca i ribara počeli su da se bave poljoprivredom. Klimatske promjene ili prekomjerna ispaša oko 8.000 godine p.n.e. počeli su da presušuju zemlju u Egiptu, i formirali su pustinju Saharu. Rani plemenski narod emigrirao je na rijeku Nil, gdje su razvili ustaljenu poljoprivrednu ekonomiju i centralizovano društvo.

Do 6.000. g.p.n.e. neolitske kulture ukorijenjene su u dolini Nila. U neolitu, nekoliko plemena razvili su se u Gornji i Donji Egipat. Gornji i Donji Egipat su održavali kontakte putem trgovine. Najraniji poznati natpis na egipatskim hijeroglifima pojavio se u preddinastijskom periodu na keramičkoj posudi koja datira oko 3.200 g.p.n.e.

Jedinstveno kraljevstvo je osnovano 3.150. g.p.n.e. kada je faraon Menes ujedinio oba Egipta u jedinstvenu cjelinu. Egipatska kultura je cvjetala u toku antičkog vremena i ostavila je trag u religiji, umjetnosti, jeziku i običajima. Prve dvije dinastije su vladale za vrijeme Starog kraljevstva (2700. p.n.e. - 2.200. p.n.e.). Tada su se gradile mnoge piramide, od kojih su najznačajnije piramida Puli i Giza.

Period Srednjeg kraljevstva je bio period političkih previranja koji je trajao 150 godina. Međutim, vrlo brzo se vratila stabilizacija vlasti i obnovljen je prosperitet zemlje. Srednje kraljevstvo je dostiglo svoj vrhunac 2040. g.p.n.e. za vrijeme vladavine faraona Amenemhata III. Srednje kraljevstvo je počelo slabiti dolaskom semitskih Hiksa. Hiksi su zauzeli Donji Egipat 1650. g.p.n.e. i osnovali novi glavni grad Avaris. Oni su protjerani od strane vojske Gornjeg Egipta na čelu sa faraonom Ahmosom I, koji je osnovao osamnaestu dinastiju i preselio glavni grad iz Memphisa u Tebu.

Novo kraljevstvo (1550. p.n.e. - 1070. p.n.e.) počelo je sa osamnaestom dinastijom, i u tom vremenu došlo je do uspona Egipta i proširivanja teritorije do Tombosa u Nubiji i Levanta na istoku. U ovom periodu vladali su neki od najpoznatijih faraona, uključujući Hatshepsut, Tutmosa III, Akhenatena i njegove supruge Nefertiti, Tutankamona i Ramzesa II. Česti kontakti sa drugim narodima donosili su nove ideje. Zemlju su kasnije napali i osvojili Asirci, ali su Egipćani ponovo povratili kontrolu nad Egiptom.

Trideseta dinastija je bila zadnja vladajuća dinastija u faraonovoj epohi. Egipat je pao u ruke Perzijanaca 343. g.p.n.e., kada je faraon Nectanebo II poražen u bici.

Ustav[uredi | uredi izvor]

Ambox outdated serious.svg Ovaj članak ili njegov dio sadrži zastarjele podatke.
Članak dopunite novijim podacima, a nakon toga uklonite ovaj šablon.
Glavna stranica: Politika Egipta

Po ustavu od 11. septembra 1971, Egipat je predsjednička republika. Pravo glasa imaju svi državljani stariji od 18 godina. Predsjednika republike predlaže parlament, a potom ga na referendumu mora potvrditi većina glasača. Njegov mandat traje šest godina.

Predsjednik ima vrlo velika ovlaštenja: imenuje predsednika vlade, ministre i druge visoke državne funkcionere, parlamentu predlaže nove zakone i ima pravo veta na izglasane zakone, može raspisati referendum o važnim pitanjima i raspustiti parlament (za to treba potvrdu većine glasača na referendumu), može proglasiti vanredno stanje i privremeno vladati na temelju predsjedničkih odluka.

Jednodomnu Nacionalnu skupštinu čini 454 poslanika; 444 bira se na općim izborima na pet godina, a 10 poslanika imenuje predsjednik republike. Savjetodavno vijeće (Šura) ima 210 članova; 153 biraju građani, a 57 imenuje predsjednik republike. To je isključivo savjetodavno tijelo bez zakonodavnih ovlaštenja.

Političke podjele[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Geografija Egipta
Nil

Egipat se nalazi u suptropskom pojasu, obuhvata istočni dio Sahare, sa nizijama zapadno od Nila i planinskim uzvišenjima na istoku, u primorju Crvenog mora. Ljeti vlada velika vrućina, koja raste kako se ide prema jugu, gdje praktično i nema padavina. One su rijetke već u delti, gdje iznose oko 50 mm godišnje. Dolina Nila, mjestimice široka 3 - 15 km, ima izuzetan značaj zbog racionalnog korištenja poplava, koje povećavaju plodnost zemljišta. Asuanska brana je regulisala navodnjavanje, obezbjeđujući istovremeno najveći dio električne energije, omogućila je dobijanje novih plodnih površina, te povećala godišnji broj žetvi (ponekad i 4 godišnje). Egipat uvozi polovinu hrane koja mu je potrebna.

Gotovo polovina stanovništva još uvijek živi od poljoprivrede, ali egzodus sa sela doprinosi bujanju gradova, u prvom redu Kaira i Aleksandrije,u kojima živi više od 50% stanovništva. Industrija je slabo razvijena, izuzev tekstilne, šećerne, metalurgije i naftne.

Nafta je zauzela prvo mjesto na listi najznačajnijih izvoznih proizvoda. Veliki deficit u vanjskotrgovinskoj razmjeni ne može u potpunosti da se pokrije doznakama radnika na privremenom radu u inostranstvu, prihodom od Sueskog kanala i turizma, koji je veoma razvijen. On povećava teret vanjskog duga zemlje, koja ima nizak životni standard i u kojoj demografski rast i dalje predstavlja ključni problem.

Sa prosječnom gustinom naseljenosti od blizu 1200 stanovnika na km2, Egipat je najgušće naseljena zemlja na svijetu (ako se izuzmu neke veoma male države).

Gotovo istovremeno s pojavom paleolitskog čovjeka u Evropi, nalazimo tragove ljudi i u porječju Nila na egipatskoj visoravni koja je omeđena Libijskom pustinjom na zapadu, Arapskim poluotokom na istoku, Sredozemnim morem na sjeveru i prvim kataraktom Nila na jugu. Nil je druga rijeka po dužinina zemlji a proteže se od izvora riječice Kagera koja se ulijeva u jezero Viktorija-Nyanza iz kojeg dalje istieče Viktorijin Nil. Ukupna dužina te čudesne rijeke iznosi 6497 km.

Klima[uredi | uredi izvor]

U Egiptu preovladava suptropska pustinjska klima, ali u uskom obalnom pojasu i na sjeveru preovldava sredozemna. Tu zimi padne oko 150 do 200 mm godisnje. U drugim dijelovima padavine su vrlo rijetke, manje od 50 mm godišnje i pojavljuju se u obliku kratkotrajnih pljuskova. Od marta do Septembra čest je hamsin, vruć vjetar iz Libijske pustinje.

Privreda[uredi | uredi izvor]

Egipat je jedna od najrazvijenijih država Afrike. Najveći dio svoje privrede je zasnovala na poljoprivredi i turizmu. Nacionalni dohodak Egipta je 4400$ po stanovniku, ali je životni standard stanovništva idalje vrlo nizak. Iako se još uvijek osjete posljedice kolonijalizma Velike Britanije, Egipat polako podiže svoju privredu. Veliki prirodni priraštaj je doveo do deficita, a deficit do prekomjernog uvoza koji koči brži razvitak Egipta. Očit primjer je činjenica da Egipat uvozi 50% hrane.

Egipat ima svega oko 3% obradivog tla i to u dolini i ušču Nila koje se stalno naovodnjava. Pored individualnog uzgoja raznih kultura za vlastite potrebe, planski se uzgaja pamuk (koji je ujedno najznajčajnija izvozna kultura Egipta), šećerna trska, riža, pšenica, krmno bilje, grah i dr. Nomadsko stočarenje je zastupljeno i to koza, ovaca i kamila.

Industrija je slabo razvijena, izuzev tekstilne, šećerne, metalurgije i naftne industrije. Nafta je ujedno i najznačajniji izvozni brend Egipta. U ovom sektoru je zaposleno manje od 17% zaposlenog stanovništva.

Piramide u Gizi

Turizam je ujedno i najznačajni sektor Egipta. Pokriva većinu deficita, te značajno doprinosi sveukupnoj ekonomiji Egipta. Više od 50% stanovništva je zaposleno u ovom sektoru. Veliki turistički potencijal, je uslovljen drevnom historijom ove države. Piramide u Gizi, drevni grad Aleksandrija, te ostatci drevnih civilizacija koje su živjele na oblama Nila, su posebno u posljenjem vijeku postali primamljivi brojnim arheolozima, naučnicima i turistima. Prihodi od turizma i Suezkog kanala su glavni resursi ove države.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Stanovništvo Egipta čini homogenu mješavinu arapskih naroda i hamitskih domorodaca. Gustina naseljenosti varira od 3 stanovnika na km2 u pustinjskom dijelu do 1000 u delti Nila. Na 5% površine Egipta živi 97% stanovnika. Gradskog stanovništva je 55%. Najveći grad je Kairo sa 12 000 000 stanovnika, a zatim Aleksandrija 4 800 000.

Prosječna gustina naseljenosti je 75 st/km2. Stanovništvo se munjevito povećava zahvaljujući visokom natalitetu, tako da je Egipat naprimjer 1976. imao tek 36.626.204 stanovnika.

Stanovnici su uglavnom Egipćani iz arapske jezične skupine (99 %), arabizirani potomci hamitsko - semitskih starih Egipćana. Snažan predarapski element očuvan je prije svega među Koptima i seoskim stanovništvom u unutrašnjosti (tzv. felasi). Na krajnjem jugu žive hamitski Nubijci (oko 200 000). Pri gradnji Asuanske brane preseljeni su sjeverno od Asuana. U pustinji još živi oko 50 000 Beduina.

Po vjeroispovijesti stanovnici su sunitski muslimani (oko 90 %) i hrišćani (oko 10%), ponajprije Kopti. Pripadnici Koptske crkve po službenim procjenama čine oko 6 % stanovništva, a po njihovim vlastitim procjenama 10 - 12 % stanovništva. Osim njih, postoje i druge hrišćanske zajednice (protestanti, katolici, grčki pravoslavci, armenski hrišćani, sirijski, maronitski hrišćanii itd.).

Kultura[uredi | uredi izvor]

Egipatske religije nastale su preuzimanjem vjerovanja egipatskog naroda od preddinastijskog razdoblja pa sve do pojave kršćanstva i islama u Grčko-rimskom razdoblju.

Sve životinje koje su, od Preddinastijskog razdoblja, prikazivane i obožavane u umjetnosti, pismu i religiji drevnog Egipta, bile su autohtone afričke životinje. To se promijenilo dolaskom Grčko-rimskog razdoblja. Jednogrba deva, koja je prvo pripitomljena u Arabiji, u Egiptu se pojavljuje početkom 2. tisućljeća prije Krista.

Hram je bio središte naselja starog Egipta. Služio je kao gradska vijećnica, sveučilište, knjižnica, kao i za religijske funkcije.

Religiozna priroda egipatske civilizacije utjecala je na njen doprinos umjetnostima drevnog svijeta. Mnoga velika djela drevnog Egipta prikazuju bogove, božice i faraone, koji su također smatrani božanstvima. Umjetnost drevnog Egipta je općenito obilježena idejom reda.

Mumije i piramide koje su pronađene i izgrađene izvan drevnog Egipta pokazuju uticaj vjerovanja drevnog Egipta na druge prapovijesne kulture. Jedan od načina širenja njihovog uticaja bio je i put svile. Neke od država s kojima je drevni Egipat bio povezan bile su Nubija i Punt na jugu, Egejska i drevna Grčka na sjeveru, Levant i druga područja na Bliskom Istoku, i Libija na zapadu.

Kultura današnjeg Egipta[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Privreda[uredi | uredi izvor]

G. A. Nasser je nakon 1961. nacionalizirao cjelokupnu privredu, osim poljoprivrede. Njegov nasljednik A. el Sadat zamijenio je centralističku-plansku socijalističku privredu "politikom otvorenih vrata".

Njome je potaknut razvoj privatnog poduzetništva i privučen strani kapital te smanjeno uplitanje države u privredu. Godine 1993. pokrenut je i velik program privatizacije državnih poduzeća, premda ona još uvijek ostvaruju više od dvije trećine dodane vrijednosti u industriji.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]


Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: