Egipat

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Preferences-system.svg Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.
Arapska Republika Egipat
جمهوريّة مصرالعربيّة
Džumhūrīyât Miṣr al-ʿArabīyâ
Zastava Egipta Grb Egipta
Zastava Grb
Himna"Bilady, Bilady, Bilady"
Položaj Egipta
Glavni grad Kairo
Službeni jezik arapski
Državno uređenje  
 -  Predsjednik Muhammed Mursi
 -  Predsjednik vlade Hesham Qandil
Nezavisnost Od Ujedinjenog Kraljevstva 28. februara 1922
Površina
 -  Ukupno 1.001.450 (29.)
 -  Vode (%) 0,6
Stanovništvo
 -  Ukupno 74.718.797 (15.)
 -  Gustoća stanovništva 75/km2 
Valuta Egipatska funta (100 piastera)
Vremenska zona UTC +2; UTC +3 ljeti
Internet domena .eg
Pozivni broj +20

Egipat (arapski: مصر Misr) ili službeno Arapska Republika Egipat je država u sjeveroistočnom dijelu Afrike. Manji dio egipatskog teritorija, Sinajsko poluostrvo, nalazi se na području Azije. Na zapadu graniči sa Libijom, na jugu sa Sudanom, na sjeveru sa Sredozemnim morem, a na istoku sa Izraelom i Gazom. Egipat se prostire uglavnom uz deltu rijeke Nil, zauzimajući istovremeno i velike površine Libijske pustinje na zapadu i jugu, te Arapske pustinje na istoku. Ubraja se u države Mašreka, a svjetski je poznat po svojoj drevnoj kulturi i civilizaciji, iza koje su ostale brojne, dobro očuvane piramide.

Sadržaj

Historija [uredi]

PODJELA EGIPATSKE HISTORIJE I PREGLED DINASTIJA

prahistorijska vremena

Najstarije doba. Vrijeme božanskih dinastija

Prve države u Donjem Egiptu. Kraljevi poštivaoci Horusa

Tinijske dinastije (I. i II.) oko 3315. – 2895. god. p. K.

STARA DRŽAVA

III. Memfiska dinastija 2895.-2840. IV. Memfiska dinastija 2840.- 2680. V. Memfiska dinastija 2680.-2540. VI.,VII. i VIII. Memfiska dinastija 2540.-2360.

PRELAZNO RAZDOBLJE X. i XI. Herakleopolska dinastija 2360. 2180.

SREDNJA DRŽAVA (2160.-1580.)

XI. tebanska dinastija 2160. – 2000. XII. Tebanska dinastija 2000. – 1785.

RASPAD DRŽAVE I VLADAVINA STRANACA 1785.-1680.

XIII. dinastija 1785.-1680.

Od XIV: do XVII. dinastije – vladavina Hiksa 1680.-1580.

NOVA DRŽAVA

XVIII: Tebanska dinastija 1580.- 1310.

XIX. Tebanska dinastija 1310.- 1200.

XX. Tebanska dinastija 1200. – 1085.

Egipat pod vlašću Libijskih plaćenika , Etiopljana i Asiraca. 1085. – 663.

XXI. Taniska dinastija 1085. – 950.

XXII. Bubastika dinastija 950.-730.

XXIII. Taniska dinastija 817.-730.

XXIV. Saiska dinastija 730. – 715.

XXV. dinastija – Prevlast Etiopije 751.-656.

Prevlast Asiraca. 670.-663.

SAISKA DRŽAVA

XXVI: saiska dinastija 663. – 525.

XXVII. dinastija – Prva perzijska vladavina 525.-404.

XXVIII. dinastija 404.- 398.

XXIX. dinastija 398.-378.

XXX. dinastija378.-341.

Druga perzijska vladavina – 341.- 333.

Ptolomejevići 331.- 30. prije Krista.

Vlada [uredi]

Političke podjele [uredi]

Geografija [uredi]

Nil

Egipat se nalazi u suptropskom pojasu, obuhvata istočni dio Sahare, sa nizijama zapadno od Nila i planinskim uzvišenjima na istoku, u primorju Crvenog mora. Ljeti vlada velika vrućina, koja raste kako se ide prema jugu, gdje praktično i nema padavina. One su rijetke već u delti, gdje iznose oko 50 mm godišnje. Dolina Nila, mjestimice široka 3 - 15 km, ima izuzetan značaj zbog racionalnog korištenja poplava, koje povećavaju plodnost zemljišta. Asuanska brana je regulisala navodnjavanje, obezbjeđujući istovremeno najveći dio električne energije, omogućila je dobijanje novih plodnih površina, te povećala godišnji broj žetvi (ponekad i 4 godišnje). Egipat uvozi polovinu hrane koja mu je potrebna.

Gotovo polovina stanovništva još uvijek živi od poljoprivrede, ali egzodus sa sela doprinosi bujanju gradova, u prvom redu Kaira i Aleksandrije,u kojima živi više od 50% stanovništva. Industrija je slabo razvijena, izuzev tekstilne, šećerne, metalurgije i naftne.

Nafta je zauzela prvo mjesto na listi najznačajnijih izvoznih proizvoda. Veliki deficit u vanjskotrgovinskoj razmjeni ne može u potpunosti da se pokrije doznakama radnika na privremenom radu u inostranstvu, prihodom od Sueskog kanala i turizma, koji je veoma razvijen. On povećava teret vanjskog duga zemlje, koja ima nizak životni standard i u kojoj demografski rast i dalje predstavlja ključni problem.

Sa prosječnom gustinom naseljenosti od blizu 1200 stanovnika na km², Egipat je najgušće naseljena zemlja na svijetu (ako se izuzmu neke veoma male države).

Gotovo istovremeno s pojavom paleolitskog čovjeka u Evropi, nalazimo tragove ljudi i u porječju Nila na egipatskoj visoravni koja je omeđena Libijskom pustinjom na zapadu, Arapskim poluotokom na istoku, Sredozemnim morem na sjeveru i prvim kataraktom Nila na jugu. Nil je druga rijeka po dužinina zemlji a proteže se od izvora riječice Kagera koja se ulijeva u jezero Viktorija-Nyanza iz kojeg dalje istieče Viktorijin Nil. Ukupna dužina te čudesne rijeke iznosi 6497 km.

Klima [uredi]

U Egiptu preovladava suptropska pustinjska klima, ali u uskom obalnom pojasu i na sjeveru preovldava sredozemna. Tu zimi padne oko 150 do 200 mm godisnje. U drugim dijelovima padavine su vrlo rijetke, manje od 50 mm godišnje i pojavljuju se u obliku kratkotrajnih pljuskova. Od marta do Septembra čest je hamsin, vruć vjetar iz Libijske pustinje.


Privreda [uredi]

Egipat je jedna od najrazvijenijih država Afrike. Najveći dio svoje privrede je zasnovala na poljoprivredi i turizmu. Nacionalni dohodak Egipta je 4400$ po stanovniku, ali je životni standard stanovništva idalje vrlo nizak. Iako se još uvijek osjete posljedice kolonijalizma Velike Britanije, Egipat polako podiže svoju privredu. Veliki prirodni priraštaj je doveo do deficita, a deficit do prekomjernog uvoza koji koči brži razvitak Egipta. Očit primjer je činjenica da Egipat uvozi 50% hrane.

Egipat ima svega oko 3% obradivog tla i to u dolini i ušču Nila koje se stalno naovodnjava. Pored individualnog uzgoja raznih kultura za vlastite potrebe, planski se uzgaja pamuk (koji je ujedno najznajčajnija izvozna kultura Egipta), šećerna trska, riža, pšenica, krmno bilje, grah i dr. Nomadsko stočarenje je zastupljeno i to koza, ovaca i kamila.

Industrija je slabo razvijena, izuzev tekstilne, šećerne, metalurgije i naftne industrije. Nafta je ujedno i najznačajniji izvozni brend Egipta. U ovom sektoru je zaposleno manje od 17% zaposlenog stanovništva.

Piramide u Gizi

Turizam je ujedno i najznačajni sektor Egipta. Pokriva većinu deficita, te značajno doprinosi sveukupnoj ekonomiji Egipta. Više od 50% stanovništva je zaposleno u ovom sektoru. Veliki turistički potencijal, je uslovljen drevnom historijom ove države. Piramide u Gizi, drevni grad Aleksandrija, te ostatci drevnih civilizacija koje su živjele na oblama Nila, su posebno u posljenjem vijeku postali primamljivi brojnim arheolozima, naučnicima i turistima. Prihodi od turizma i Suezkog kanala su glavni resursi ove države.

Stanovništvo [uredi]

Stanovništvo Egipta čini homogenu mješavinu arapskih naroda i hamitskih domorodaca. Gustina naseljenosti varira od 3 stanovnika na km2 u pustinjskom dijelu do 1000 u delti Nila. Na 5% površine Egipta živi 97% stanovnika. Gradskog stanovništva je 55%. Najveći grad je Kairo sa 12 000 000 stanovnika, a zatim Aleksandrija 4 800 000.

Prosječna gustina naseljenosti je 75 st/km2. Stanovništvo se munjevito povećava zahvaljujući visokom natalitetu, tako da je Egipat naprimjer 1976. imao tek 36.626.204 stanovnika.

Stanovnici su uglavnom Egipćani iz arapske jezične skupine (99 %), arabizirani potomci hamitsko - semitskih starih Egipćana. Snažan predarapski element očuvan je prije svega među Koptima i seoskim stanovništvom u unutrašnjosti (tzv. felasi). Na krajnjem jugu žive hamitski Nubijci (oko 200 000). Pri gradnji Asuanske brane preseljeni su sjeverno od Asuana. U pustinji još živi oko 50 000 Beduina.

Po vjeroispovijesti stanovnici su sunitski muslimani (oko 90 %) i hrišćani (oko 10%), ponajprije Kopti. Pripadnici Koptske crkve po službenim procjenama čine oko 6 % stanovništva, a po njihovim vlastitim procjenama 10 - 12 % stanovništva. Osim njih, postoje i druge hrišćanske zajednice (protestanti, katolici, grčki pravoslavci, armenski hrišćani, sirijski, maronitski hrišćanii itd.).

Kultura [uredi]

Egipatske religije nastale su preuzimanjem vjerovanja egipatskog naroda od preddinastijskog razdoblja pa sve do pojave kršćanstva i islama u Grčko-rimskom razdoblju.

Sve životinje koje su, od Preddinastijskog razdoblja, prikazivane i obožavane u umjetnosti, pismu i religiji drevnog Egipta, bile su autohtone afričke životinje. To se promijenilo dolaskom Grčko-rimskog razdoblja. Jednogrba deva, koja je prvo pripitomljena u Arabiji, u Egiptu se pojavljuje početkom 2. tisućljeća prije Krista.

Hram je bio središte naselja starog Egipta. Služio je kao gradska vijećnica, sveučilište, knjižnica, kao i za religijske funkcije.

Religiozna priroda egipatske civilizacije utjecala je na njen doprinos umjetnostima drevnog svijeta. Mnoga velika djela drevnog Egipta prikazuju bogove, božice i faraone, koji su također smatrani božanstvima. Umjetnost drevnog Egipta je općenito obilježena idejom reda.

Mumije i piramide koje su pronađene i izgrađene izvan drevnog Egipta pokazuju uticaj vjerovanja drevnog Egipta na druge prapovijesne kulture. Jedan od načina širenja njihovog uticaja bio je i put svile. Neke od država s kojima je drevni Egipat bio povezan bile su Nubija i Punt na jugu, Egejska i drevna Grčka na sjeveru, Levant i druga područja na Bliskom Istoku, i Libija na zapadu.

Kultura današnjeg Egipta [uredi]

Također pogledajte [uredi]

Privreda [uredi]

G. A. Nasser je nakon 1961. nacionalizirao cjelokupnu privredu, osim poljoprivrede. Njegov nasljednik A. el Sadat zamijenio je centralističku-plansku socijalističku privredu "politikom otvorenih vrata".

Njome je potaknut razvoj privatnog poduzetništva i privučen strani kapital te smanjeno uplitanje države u privredu. Godine 1993. pokrenut je i velik program privatizacije državnih poduzeća, premda ona još uvijek ostvaruju više od dvije trećine dodane vrijednosti u industriji.

Također pogledajte [uredi]

Vanjski linkovi [uredi]


Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: