Elektromotorna sila
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Elektromotorna sila je u elektrotehnici veličina kojom se izražava rad potreban za razdvajanje nosilaca naboja u izvoru električne struje, pri čemu sila koja djeluje na naboje nije direktna posljedica električnog polja. Definiše se kao omjer rada i količine naboja, iz čeka slijedi da je mjerna jedinica za elektromotornu silu džul po kulonu, što je jednako voltu:
- [EMS] = 1 J / 1 C = 1 V
Ako izvor nije opterećen trošilom (u krugu ne teče struja) na njegovim će krajevima zbog razdvajanja nosilaca naboja nastati upravo takva razlika potencijala koja će zbog djelovanja električnog polja spriječiti daljnje razdvajanje nosilaca naboja, tj. napon neopterećenog izvora veličinom je jednak elektromotornoj sili. Zatvaranjem strujnog kola elektromotorna sila uzrokuje kretanje nosilaca naboja (električnu struju), a napon na krajevima izvora postaje manji od elektromotorne sile, što se može prikazati kao djelovanje ekvivalentog unutrašnjeg otpora izvora.
