Elementi matematičke logike
| Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori). Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon. |
Predmet matematičke logike je dokaz. Matematika je strogo deduktivna nauka. To znači da se u njoj sestavovi izvode iz osnovnih stavova.
Sadržaj |
Konstante i promjenljive [uredi]
1,3,kvadrat stranice 4 cm su konstante. One određuju određen objekat. x, y, trougaosu promjenljive (varijable). Pomoću konstanti i varijabli dobijamo sudove 2x.
Formule [uredi]
Upotrebom relacijskih oznaka i sudova dobijamo formule 2<x. Za formule u kojima figurišu varijable moramo znati iz kog su skupa vrijednosti varijabli.
Npr:
x,y iz Z
za x=1 i y=-3:
(n)
za x=5 i y=7:
(i)
i.....istinito n....neistinito
Predikat ili otvoreni sud [uredi]
Predikat ili otvoreni sud je formula u kojoj figurišu varijable i koja postaje sud istinit ili neistinit kada u njeg uvrstimo vrijednosti varijable iz skupa S na kom je data ta formula.

(n)
(i)
(i)
Vrijednosti varijabli za koje predikat postaje istinit sud nazivamo skupom njenih istinitosti
Definicija [uredi]
Definicija (lat. definitus - određen, razgovetan, jasan) je određivanje jednog pojma po njegovim svojstvima Ona mora biti jasna i razgovjetna.
- Definicija se izriče najbližim srodnim pojmom i pojedinačnim razlikama (prema drugim pojmovima koji također spadaju pod isti srodni pojam);
- Važno je pravilo: - definicija ne smije biti odrična (ne treba određivati šta neki pojam nije nego šta jeste)
Definicija je ispravna samo onda kada ona sadrži osnovne pojmove ili pojmove koji su ranije definisani. U definiciji ne smije biti pojmova koji nisu osnovni ili nisu ranije definisani.
Definicija matematičkog pojma [uredi]
Uvođenje matamatičkog pojma možemo izvesti na različita načine:
- genetički - kad se ukazuje način obrazovanja datog pojma;
- svođenjem datog pojma na pojmove koji su već poznati .
- aksiomatski - kad se pojam određuje implicitno u aksiomama (na primer, Tačka, pravai ravan).
Primeri definicija matematičkog pojma:
- Sferom (trodimenzionalnog Euklidovog prostora) se naziva površ koja nastaje obrtanjem kruga oko njegovog prečnika (ovo je genetička definicija. pojma sfere). Ali se sfera može definisati pomoću pojma geometrijskog mesta tačaka u prostoru ili analitički.
- Logaritam broja
za osnovu
se može definisati kao rešenje eksponencijalne funkcije
, što se piše:
, a može se definisati i kao neko neprekidno rešenje funkcionalne jednačine

Logički sudovi [uredi]
Matematika svoje rezultate formuliše u logičke sudove (stavove) Pri izvođenju stavova moramo poći od početnih stavova. Ove stavove nazivamo aksiomi. Sudovi(iskazi) kojima se tačno i sažeto iskazuju rezultati proučavanja u jednoj matematičkoj nauci nazivaju se stavovi. U nekoj matematičkoj teoriji broj im je mali. Pri izboru aksioma bitno je i poželjno da su saglasni našem iskustvu.i da iskazuju jednostavnije činjenice. Dijele se na aksiome i teoreme. Aksiomi su iskazi ćiju istinitost ne dokazujemo, već ih smatramo istinitim. Teoreme su izkazi čiju istinitost dokazujemo
Operacije sa sudovima [uredi]
Negacija [uredi]
iskaza p je iskaz ¬p cija je istinitosna vrednost suprotna o istinitosne vrednosti iskaza p.
Konjukcija sudova [uredi]
je iskaz p i q tako da je iskaz p^q tacan ako su oba iskaza p i q tacna.
Disjunkcija [uredi]
je iskaz p i q tako da je iskaz p\/q netacan ako su oba iskaza p i q netacna.
Implikacija [uredi]
je iskaz p i q tako da je iskaz p=>q netacan ako je iskaz p tacan, a iskaz q netacan.
Ekvivalencija [uredi]
je iskaz p i q tako da je iskaz p<=>q tacan ako iskaz p i iskaz q imaju iste istinitosne vrednosti ekvivalencija.
Nedovršeni članak Elementi matematičke logike koji govori o matematici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
za osnovu
se može definisati kao rešenje eksponencijalne funkcije
, što se piše:
, a može se definisati i kao neko neprekidno rešenje funkcionalne jednačine