Emina (sevdalinka)

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Aleksa Šantić, autor poetskog djela Emina

Emina je sevdalinka nastala na tekst mostarskog poete Alekse Šantića koju je napisao pod utiskom ljepote Mostarke Emine Sefić, udata Koluder. Iako je prvobitno sama pjesma prvi put objavljena 1902. godine u časopisu "Kolo", kasnije je postala popularna sevdalinka koju su izvodili mnogi umjetnici iz bivših jugoslovenskih republika u toku 20. vijeka. Glavna tema u ovoj pjesmi je Šantićeva mlada komšinica, Bošnjakinja po imenu Emina Sefić.[1]

Emina Sefić[uredi | uredi izvor]

Emina Koluder (rođena Sefić) je rođena 1884. u bošnjačkoj porodici u Mostaru. Njen otac je bio istaknuti imam u Mostaru i porodica je živjela u blizini Starog mosta, i bili su komšije slavnom pjesniku Aleksi Šantiću.

Emina se udala za Avdagu Koludera, pa postaje Emina Koluder, odselila se iz svog rodnog grada i imala je 14 djece. Umrla je 1967. godine u 83-oj godini života.[2] Njena praunuka Alma Ferović je sopranistica i nastupala je s Elton Johnom i A.R. Rahmanom.[3]

Dana 27. maja 2010. bronzana statua Emine je otkrivena u Mostaru na 142. rođendan Alekse Šantića. Statua Emine je izvajana od strane Zlatka Dizdarevića u periodu od tri mjeseca i nije bila zasnovana na njenim fotografijama, nego je to bila umjetnička vizija bosanske ljepote. Statua je oblikovana sa odjećom koje su žene nosile u Bosni i Hercegovini na prelazu u 20. vijek.[4]

Pjesma Emina danas[uredi | uredi izvor]

Po predanju zadnji stih u pjesmi Emina koji je dodat izvornom Šantićevom tekstu, izrekla je Sevda Katica, usmeni kazivač narodnih pjesama, kada joj je Himzo Polovina donio vijest o smrti opjevane Emine. Pjesmu su mnogi izvodili sa dodatkom Sevdinih stihova, dok su je Himzo Polovina i Ibrica Jusić kao takvu snimili na nosače zvuka.


Tekst[uredi | uredi izvor]

Sinoć kad se vraćah iz topla hamama,
prođoh pokraj bašče staroga imama.
Kad tamo u bašči, u hladu jasmina
s ibrikom u ruci stajaše Emina.


Ja kakva je pusta! Tako mi imana,
stid je ne bi bilo da je kod sultana.
Pa još kada šeće i plećima kreće,
ni hodžin mi zapis više pomoć' neće!


Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,
ne šće ni da čuje lijepa Emina,
već u srebrn ibrik zahvatila vode,
pa niz bašču đule zaljevati ode.


S grana vjetar puhnu, pa niz pleći puste
rasplete joj njene pletenice guste.
Zamirisa kosa, k'o zumbuli plavi,
a meni se krenu bururet u glavi!


Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
al' meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
niti haje, alčak, što za njome crko'!


Umro stari pjesnik
umrla Emina
ostala je pusta
bašča od jasmina.
Salomljen je ibrik
uvelo je cvijeće
pjesma o Emini
nikad umrijet neće.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ http://www.balcanicaucaso.org
  2. ^ http://www.lupiga.com/vijesti
  3. ^ http://www.slobodnaevropa.org/content/uspjesna_sopranistica_emina_mi_je_uvek_donosila_srecu/24438135.html
  4. ^ http://www.dnevni-list.ba/index.php?option