Entoprocta

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Entoprocta (Koljeno: Entoptokta;
Vremenski raspon:
Rani kambrij – Sadašnjkost)
Barentsia discreta
Barentsia discreta
Sistematika
CarstvoAnimalia
PotcarstvoMetazoa
NatkoljenoLophotrochozoa
KoljenoEntoprocta
Nitsche, 1869.
Barentsiidae (Urnatellidae)

Loxokalypodidae
Loxosomatidae

Pedicellinidae

Entoprocta (čije ime znači unutrašnji anus) ili Kamptozoa, je koljeno pretežno sesilnih beskičmenjaka, veličine u rasponu od 0,1 do 7 mm. Zrele jedinke su čašastog oblika, na relativno dugim peteljkama. Imaju „krunu“ od čvrstih šljokica čije cilije stvaraju vodene struje koje filtriraju čestice hrane prema ustima, koja su, kao i anus, unutar „krune“. Jako su slični Bryozoaoama (Ectoprocta) koje imaju anus izvan „krune“ šupljih nabora. Većina porodica entoprokta su kolonijalne, a sve osim dvije, od 150 vrsta su morske. Nekoliko samotnih vrsta može se kretati polahko.

Neke vrste izbacuju neoplođena jaja u vodu, dok druge drže svoje jajne ćelije u komorama dok se ne izlegu mladi, a neke od ovih vrsta koriste placentu – poput organa za ishranu jaja koja se razvijaju. Nakon izlijeganja, larva kratko pliva i zatim odlazi na površini. Tamo se odvija metamorfoza, a larvno crevo rotira za 180 °, tako da su usta i anus okrenuti prema gore. I kolonijalne i solitarne vrste razmnožavaju se kloniranjem – samotne vrste tvore klonove u prostoru između pipaka, a zatim ih puštaju kada se razviju, dok kolonijalne proizvode nove članove iz stabljika ili iz koridorolikih stolona.

Fosili entoprokta vrlo su rijetki, a najraniji uzorci koji su sa povjerenjem identificirani, potiču iz kasne jure. Većina studija od 1996. nadalje smatra entoprokte članovima grupe Trochozoa, koja također uključuje mehkušce i anelide. Međutim, studija iz 2008. zaključila je da su entoprokti usko povezani s briozoama;[1][2][3][4] kao Entopeocta označene su 1929[5] dok drugi preferiraju baziv "Kamptozoa".

Još uvijek ponekad postoje terminološka neslaganja, zbog ranijeg svrstavanja i Ectoprocta i Entoprocta u Kamptozoa.[2][6]

Diferencijalna svojstva[uredi | uredi izvor]

Entoprokti su povrinski gledano poput bryozoa (Ectoprocta), jer obje skupine imaju "krunu" pipaka čije cilije stvaraju vodene struje koje vuku čestice hrane prema ustima. Međutim, imaju različite mehanizme ishrane i unutrašnju anatomiju, a ektoprokti prolaze kroz metamorfozu od larve do odrasle jedinke koja gubi većinu larvalnog tkiva; njihove kolonije imaju i utemeljiteljski zooid koji se razlikuje od njegovih "kćeri". .[2][2]

Diferencirajuće osobenosti
  Entoprocta[2] Bryozoa (Ectoprocta)[2]
Pipci Čvrsti Šuplji
Sadašnja ishrana Od baze do vrhova pipaka Od vrhova do baze pipaka
Položaj anusa Unutar "krune" pipaka Izvan "krune" pipaka
Celom Nemaju Trodijelni
Oblik utemeljiteljskog zooida kolonije Isti kao I kodostalih zooida Okrugli, ne liče na normalne zooide[7]
Metamorfoza do odrasle jedinke Zadržava većinu larvenih struktura Uništava većinu larvenih struktura
Organi za lučenje Protonefridije Nemaju

Taksonomija[uredi | uredi izvor]

Koljeno se sastoji od oko 150 priznatih vrsta, grupiranih u 4 porodice:[2][5]

Family Barentsiidae Pedicellinidae Loxokalypodidae Loxosomatidae
Rodovi Barentsia, Coriella, Pedicellinopsis, Pseudopedicellina, Urnatella[8] Chitaspis, Loxosomatoides, Myosoma, Pedicellina[9] Loxokalypus[10] Loxocore, Loxomitra, Loxosoma, Loxosomella, Loxosomespilon[11]
Kolonijalni[6] Kolonijalni Solitarni
Septum between calyx and stalk[6] Da Ne
Organ zvjezdaste ćelije[6] Da Ne
Anus na konusu[2] Ne Da
Prisustvo stolona[6] Da Ne, kolonije rastu na zajedničkoj osnovnoj ploči Nisu kolonijalni
Segmentirana peteljka [2][6] Da Ne

Sistematika[uredi | uredi izvor]

Porodica Barentsiidae

Porodica Loxokalypodidae

Porodica Loxosomatidae

Porodica Pedicellinidae

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Wood, T.S. (2005). "Loxosomatoides sirindhornae, new species, a freshwater kamptozoan from Thailand (Entoprocta)". Hydrobiologia. 544: 27–31. doi:10.1007/s10750-004-7909-x.
  2. ^ a b c d e f g h i Ruppert, E.E.; Fox, R.S.; Barnes, R.D. (2004). "Kamptozoa and Cycliophora". Invertebrate Zoology (7th izd.). Brooks/Cole. str. 808–812. ISBN 0-03-025982-7. Nepoznati parametar |last-author-amp= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)
  3. ^ Gledhill, D. (2008). The names of plants. Cambridge University Press. str. 88. ISBN 0-521-86645-6. Pristupljeno 10 Sep 2009.
  4. ^ Oestreich, A.E.; Kahane, H.; Kahane, R. (1983). "Camptomelic dysplasia". Pediatric Radiology. 13 (4): 246–247. doi:10.1007/BF00973171.
  5. ^ a b "ITIS Standard Report Page: Entoprocta". Integrated Taxonomic Information System. 2006. Pristupljeno 26. 8. 2009.
  6. ^ a b c d e f Wasson, K. (1997). "Systematic revision of colonial kamptozoans (entoprocts) of the Pacific coast of North America". Zoological Journal of the Linnean Society. 121 (1): 1–63. doi:10.1111/j.1096-3642.1997.tb00146.x.
  7. ^ Rich, T.H.; Fenton, M.A.; Fenton, C.L. (1997). ""Moss Animals", or Bryozoans". The fossil book. Dover Publications. str. 142–152. ISBN 978-0-486-29371-4. Pristupljeno 7. 8. 2009.
  8. ^ "ITIS Standard Report Page: Barentsiidae". 2006. Pristupljeno 14. 9. 2009.
  9. ^ "ITIS Standard Report Page: Pedicellinidae". 2006. Pristupljeno 14. 9. 2009.
  10. ^ "ITIS Standard Report Page: Loxokalypodidae". 2006. Pristupljeno 14. 9. 2009.
  11. ^ "ITIS Standard Report Page: Loxosomatidae". 2006. Pristupljeno 14. 9. 2009.

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]

  • Nielsen, C. (1989). "Entoprocts". u Kermack, D.M.; Barnes, R.S.K. (ured.). Synopsis of the British Fauna No. 41. Leiden: Brill.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Entoprocta&oldid=3499411"