FK Željezničar Sarajevo

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Za druga značenja pojma FK Željezničar pogledajte FK Željezničar (čvor).
FK Željezničar
Logo FK Željezničar.svg
Puno ime kluba Fudbalski klub Željezničar Sarajevo
Nadimak Željo
Plavi
Osnovni podaci
Osnovan 19. septembar, 1921[1]
Lokacija Flag of Bosnia and Herzegovina.svgSarajevo, Bosna i Hercegovina
Adresa Zvornička 27
71000 Sarajevo
Boje          
Stadion Grbavica
Kapacitet: 12.000, sjedećih: 9.000 [2]
Predsjednik Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Almir Gredić
Menadžer Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Admir Adžem
Liga Premijer liga BiH
Federacija NS BiH
Konfederacija Liga prvaka{{#if: UEFA
Pozicija
(2013/14.)
4. mjesto
Uspjesi
Dresovi
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Domaći
Kit left arm leeds10h.png
Boje ekipe
Boje ekipe
Kit right arm leeds10h.png
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Gostujući
Web stranica: fkzeljeznicar.ba

Fudbalski klub "Željezničar" Sarajevo je nogometni klub iz Sarajeva, Bosna i Hercegovina. Jedan je od najpoznatijih i najtrofejnijih fudbalskih klubova iz Sarajeva. Klub je osnovan 19. septembra 1921. godine, a kroz historiju je nekoliko puta prošao put od autsajdera i drugoligaša do prvaka. U svojim vitrinama Željezničar ima jednu titulu prvaka Jugoslavije i šest titula prvaka Bosne i Hercegovine[4].

Historija FK Željezničar

Početak: Prvi radnički klub u Sarajevu

Željezničar je osnovan 15. septembra, 1921. godine od strane radnika "Željezničke radionice" na inicijativu Dimitrija Dimitrijevića. Zajedno sa Ludvigom Lepleom, Stjepanom Katalinićem i ostalim radnicima iz Željezničke radionice skupljaju novac za kupovinu lopte i dresova na kojima je bila kao grb izvezena lokomotiva, a zatim i za registraciju kluba kod Sarajevskog podsaveza. Kao tada jedini radnički klub među ostalim, nacionalno orjentisanim, klubovima Željezničar se susreo sa mnogim teškoćama.

SAŠK KONTRA ŽELJEZNIČARA
U subotu 17. o. mj. U 4 sata poslije podne odigraće SAŠK prvu javnu utakmicu nakon svog povratka sa turneje. Interes za ovu utakmicu je osobit pošto ćemo imati priliku da vidimo novih trikova koje je SAŠK na svojoj turneji pripremio. Igra će prema tome biti vrlo zanimljiva, igra se na Kovačićima. Cijena uobičajena.

Večernja posta 16. septembar 1921.

Prva javna utakmica odigrana je sa SAŠK-om 17. Septembra u 16 sati. Na igralištu je prisustvovalo 500 navijača, a SAŠK je bio bolji, pobjedivši sa 5:1. Nakon poraza od SAŠK-a Željezničar je slijedećeg dana odigrao drugu prijateljsku utakmicu sa Sarajevskim Sportskim Klubom i zabilježio prvu pobjedu od 2:1.

Takmičenje u okviru Sarajevskog podsaveza

Prvu takmičarsku sezonu Željezničar je igrao u drugom razredu sarajevskog podsaveza, gdje su jos nastupali: Troja, Šparta, Barakohba. Ekipu je vodio Silvio Alkalaj, a prva Željina utakmica u službenom takmičenju odigrana je 2. novembra 1921. protiv Troje. Rezultat je bio 1:1. Prvu pobjedu u službenim utakmicama "plavi" su zabilježili u proljetnom dijelu prve sezone protiv Barakohbe. Rezultat je bio uvjerljiv 7:0. Napokon u sezoni 1925/1926 Željezničar uspjeva ući u Prvi razred Sarajevskog podsaveza. Nadmoćno, sa 4 pobjede nad konkurentima i gol razlikom 18 – 4 Željo se konačno dokopao dugo željenog cilja. Sezonu prije ostvarena je i rekordna pobjeda u dosadašnjoj historiji Željezničara 18-0. Ova pobjeda ostvarena je u sezoni 1924/25 nad ekipom Barkohoba, u drugom razredu Sarajevskog podsaveza. Prvi stadion na kojem je Željezničar igrao svoje utakmice je bilo vojno vježbalište na Čengić Vili - Egzercir. Egzercir je korišten jer Željo kao radnički "Željezničarski sportski klub" nije imao novca za iznamljivanje nekog od gradskih terena kojima su gazdovali SAŠK, Hajduk i Slavija.

Većinu svog ligaškog staža Željezničar je proveo u Sarajevskoj ligi, dok je takmičenje u prvoj ligi Jugoslavije bilo rezervisano za tada bolji SAŠK.

Oduzimanje najboljih igrača

Početkom Drugog svjetskog rata zaustavlja se rad kluba. Nakon završetka rata klub se obnavlja i nastupa u prvoj ligi Bosne i Hercegovine koju osvaja i tako se plasira u prvu ligu Jugoslavije, u njenoj premijernoj sezoni 1946/47. Međutim nakon što je gradska vlast formirala novi klub "Torpedo" (kasnije Sarajevo) koji je trebao predstavljati najbolje iz BiH, većina igrača Željezničara dobija naređenje da pređe u novi klub. Odlukom političkih vrhova Željezničar je novoformiranom klubu Torpedo morao ustupiti svoje najbolje igrače: Lovrića (kapiten), Alajbegovića, Konjevoda, Lazarevića, Rajlića, Golca i Šilića. Jedini igrač koji je uspio odoliti svim ucjenama je Joško Domorocki.[5] Takav slijed događaja bio je poguban po Željezničar koji ispada iz prve lige, a period konsolidacije trajao je do sezone 1953/54 kada se plavi ponovo vraćaju u prvu ligu Jugoslavije.

Prva titula

Bile su to najslavnije godine tima sa Grbavice. Željezničar je u sezoni 1971/72. osvojio šampionsku krunu nekadašnje Jugoslavije. Bila je to godina u kojoj su izabranici Milana Ribara vodili mrtvu trku sa beogradskom Crvenom Zvezdom. Na kraju su "plavi" sakupili 59, a beograđani 49 bodova. Željo je doživio samo četiri poraza, dok su 9 puta igrali neriješeno. Pobjedilo se čak u 21 utakmici. Impozantntna gol razlika govori sama po sebi o snazi tadašnjeg Želje. Postignuto je 55 pogodaka, što je bilo dovoljno za treće mjesto rang-liste najefikasnijih ekipa, a da je odbrana odigrala veliku ulogu govori podatak da je primljeno samo 20 golova (najmanje u ligi). Postignuta je i velika pobjeda protiv slovenačkog Maribora od 8:0. Gradski derbi u dva susreta zavrsen je egalom. Na Grbavici je bio bolji Željezničar rezultatom 2:1, a u uzvratu na Koševu protivnik je bio bolji identičnim ishodom. Kao sto je spomenuto stručni štab je predvodio Milan Ribar, a na klupi su još sjedili Sulejman Kulović i Fadil Požegija. Najbolji strijelac Želje u ovoj sezoni bio je legenda sa Grbavice, Josip Bukal sa postignutih 14 pogodaka, a Božo Janković dao je 13, dok je Josip Katalinski 12 puta pogađao mreže protivničkih golmana. Slobodan Janjuš, golman "plavih" je u toj godini postao rekorder po do tada najmanjem broju primljenih golova u svim odigranim šampionatima, svega 20. Šampionsku generaciju činili su: Slobodan Janjuš, Dragan Kojović, Velija Bećirspahić, Blagoje Bratić, Josip Katalinski, Enver Hadžiabdić, Branislav Jelušić, Božo Janković, Josip Bukal, Edin Sprečo, Avdija Deraković, Slobodan Kojović, Fahrija Hrvat, Džemaludin Serbo, Nusret Kadrić, Hajrudin Saračević, Miloš Radović i Željko Rodić.

Međunarodni uspjesi

Kako u domaćim takmičenjima, Željezničar je imao uspjeha i u Evropskim kupovima. Prvo učestvovanje Željezničara nekom od važnijih evropskih takmičenja bilo je u sezoni 1971/72. Nakon što su u prethodnoj sezoni osvojili drugo mjesto Željezničar je nastupio u prvoj sezoni novog evropskog takmičenja - kupa UEFA. U prvom kolu je izbačen belgijski Club Brugge ukupnim rezultatom 4-3, a dalje su padali Bologna, škotski St. Johnstone, da bi u četvrtfinalu Želju na penale izbacio mađarski Ferencvaros. Najbolji strijelci Želje u ovom takmičenju su bili Josip Bukal sa 7 golova i Edin Sprečo sa 5 golova.

Najveći međunarodni uspjeh Željezničar je postigao u sezoni 1984/85. Naime, te sezone "plavi” sa Grbavice pod vodstvom Ivice Osima bili su nadomak finala Kup-a UEFA. U prvom kolu žrijeb je htio da Željezničar igra sa bugarskim Slivenom. Bugari su slavili na svom terenu (1:0), da bi u uzvratu u Sarajevu doživjeli debakl, 5:1 za Željezničar. Drugo kolo donosi švicarski Sion. Nakon "mršave" pobjede na Grbavici od 2:1, u drugom meču Željo je uspio očuvati minimalnu prednost, remizirajući (1:1). Šesnaestina finala i put u Krajovu (Rumunija). Univerzitatea je bila bolja sa 2:0. Očekivalo se da je ta prednost neuhvatljiva. No, Željo je tada zaista bio veliki klub, na vrhuncu slave. Rumuni su "ispraćeni" sa četiri pogotka u mreži. Ulazak među osam je bio veliki uspjeh. Na Grbavici su savladani uvijek neugodni Rusi. Dinamo iz Minska je poražen rezultatom 2:0. Druga utakmica i plasman u polufinale. Željezničar je sačuvao prednost igrajući opet neriješeno 1:1. U polufinalu protivnik Želje je bio Videoton, ekipa koja je do tada eliminisala velikane poput Manchester Uniteda, PSG-a i beogradskog Partizana koji je poražen čak sa 5:0. Prva utakmica u Sekesfehervaru. Mađari su vodili sa 2:0, da bi tadašnji reprezentativac Haris Škoro postigao gol za smanjenje vodstva. U finišu Videoton povečava prednost. Krajnji ishod ovog meca glasio je 3:1. Prepuna Grbavica dočekala je 24. aprila 1984. godine u veličanstvenoj atmosferi. Golovima Bahtića i Ćurića Željo je bio jednom nogom u finalu elitnog evropskog natjecanja. Igrao se 87 minut. Najteži sportski trenutak u historiji Želje. Prvi prelazak preko centra Mađari su iskoristili na pravi nacin. Dovoljno je reci Cuhaji. Boje Željezničara u Evropi branili su: Škrba, Berjan, Baljić, Šabanadžović, Čapljić, Komšić, Čilić, Bahtić, Škoro, Mihajlović, Baždarević, Nikić, Samardžija.

Željezničar je igrao i u Kupu šampiona, i to nakon osvojene titule 1972 godine. U sezoni 1972/73 Željo je igrao protiv engleskog tima Derby County i izgubio obje utakmice, u gostima 0-2, dok je na Koševu gdje je igran revanš bilo 1-2.

Nakon uspostavljanja Premijer lige BiH Željezničar je stalni učesnik evropskih takmičenja. U prethodnim godinama Željezničar se sastajao sa škotskim Kilmarnockom (d: 1-1, g: 0-1), poljskom Wislom (d: 0-0, g: 1-3), bugarskim Levskim (d: 0-0, g: 0-4), kiparskim Anorthosisom (d: 1-0, g: 3-1), škotskim Heartsom (d: 0-0, g: 0-2) i bugarskim Litexom (d: 1-2, g: 0-7). Najveći poslijeratni uspjeh je postignut u sezoni 2002/03. kada je Željezničar došao do 3. pretkola Lige Prvaka. Najprije je pobjeđen Akranes ukupnim rezultatom 4-0. Nakon toga Željo je u 2 utakmice bio bolji od norveškog predstavnika Lilestroma da bi na kraju pred 40 000 gledalaca na stadionu Koševo Željezničar ugostio engleski Newcastle. Nažalost nije bilo snage za nešto više pa je Željo ispao ukupnim rezultatom 5-0. Nakon ispadanja iz Lige Prvaka Željo nastavlja takmičenje u Kupu UEFA, ali nesretno ispada od španske Malage ukupnim rezultatom 0-1.

Iako je u sezoni 2004/05. izborio učestvovanje u Kupu UEFA zbog nedobijanja Uefine licence Željezničaru je uskraćen izlazak u Evropu.

Nakon osvajanja titule 2010. godine Željezničar je igrao u 2. pretkolu Lige Prvaka protiv Hapoela iz Tel Aviva. Na Bloomfield Stadionu u Tel Avivu poraženi su 5-0[6], dok je na Koševu bilo 0-1 [7].

Osvajanje Kupa BiH 2011. godine i treća pozicija u prenstvu osigurala je Željezničaru nastup u drugom pretkolu Lige Evrope. Željezničar je eliminisao Sheriff iz Tiraspola ukupnim rezultatom 1-0.[8]. U trećem pretkolu Željezničar je poražen u prvoj utakmici od Maccabija Tel Aviv rezultatom 0-2[9].

Period poslije agresije na BiH

Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu i opsade Sarajeva, stadion Željezničara našao se na strani agresora, a zapadna tribina bila je u potpunosti spaljena.[10] [11] Entuzijasti i pobornici plavog tima održavali su treninge u školskim salama, samo kako klub ne bi izgubio kontinuitet. Nakon rata 2. maja 1996. održana je prva poslijeratna utakmica na Grbavici, i to između FK Željezničar i FK Sarajevo, nakon što je stadion očišćen od strane pionira FK Željezničar. [12] Utakmica je završena rezultatom 1:1. [13]

5. juna 1998. godine održan je Play-Off za prvaka Bosne i Hercegovine na stadionu Koševo. U 89. minuti Hadis Zubanović je plavima donio prvu titulu prvaka BiH. 5. juni navijači Željezničara slave kao "Zubandan". [14]

U 2001. i 2002. godini Željezničar osvaja dvije uzastopne titule prvaka pod trenerskom palicom Amar Osima. Nakon europskog poraza od FC Hearts iz Škotske, Amar Osim napušta klupu Željezničara i odlazi u japanski JEF United. Do 2009. godine Željezničar ne postiže uspjehe, a klub se suočava sa strašnim finansijskim problemima. Ipak, nakon promjene Upravnog odbora kluba, na klupu se vraća miljenik navijača Amar Osim[15] i odmah u prvoj sezoni 2009/10. Željezničaru donosi titulu [16]. U sezoni 2010/11. Željezničar se plasirao na 3. poziciju u šampionatu BiH, i osvaja Kup BiH nakon pobjeda od 1:0 na Grbavici[17] i 0:3 na Bilinom Polju protiv FK Čelik Zenica.[18]

Stadion

Stadion Grbavica
Glavna stranica: Stadion Grbavica

Željezničar od 1953. godine svoje domaće utakmice igra na stadionu Grbavica u istoimenom sarajevskom naselju. Stadion je od 1953 godine pretrpio tri veća renoviranja. Prvo od 1968. do 1976 kada je napravljena sjeverna tribina, zatim je obnovljen nakon reintegracije Grbavice kada je ponovo izgrađena drvena tribina na zapadnoj strani i pred sezonu 2004/05 kada su na sjevernu i južnu tribinu postavljene stolice čime je kapacitet stadiona smanjen na 12 000 mjesta. Stadion ne ispunjava kriterije UEFA, te zbog toga Željezničar svoje utakmice igra na stadionu Koševo.

Navijači

Željezničar je i u Jugoslaviji bio prepoznatljiv kao ekipa koja je imala veliku podršku navijača. U šampionskoj sezoni 1971/72. Željezničar je titulu ovjerio na stadionu JNA pred velikim brojem svojih navijača. Navijači Željezničara, koji su se uvijek nalazili na južnoj strani stadiona Grbavica, svoj novi svijetli trenutak imaju u Beogradu 1981., ovaj put na Marakani u finalu Kupa SFRJ. Preko 60.000 navijača Veleža i Željezničara ispunilo je Beogradski stadion.

Grafit navijača Željezničara

Tokom osamdesetih najposjećenije utakmice su bile one protiv velike četvorke (Partizan, Crvena Zvezda, Dinamo, Hajduk), Veleža, kao i protiv gradskog rivala Sarajeva.[19]

U drugoj polovini 80-ih dolazi do organizacije navijača Željezničara koji se nazivaju "The Maniacs", ili Manijaci. Stvaraju se i podgrupe "Blue Tigers" i "Joint Union". Najznačajniji vođa navijača Željezničara bio je Dževad Begić-Đilda, heroj odbrane Sarajeva, koji je poginuo 11. jula 1992. godine. Manijaci, kao i drugi građani Sarajeva, 11. jula svake godine posjete i polože cvijeće ispred spomen-ploče Dževadu Begiću.[20] U spomen Đildi i njegovom bratu Izetu, u Sarajevu jedna ulica nosi ime "Braće Begić". Također, održava se i malonogometni turnir između Manijaka što je još jedan način da se oda počast heroju Sarajeva.[21]

Željezničar je imao mnogo poznatih simpatizera, a neki od njih su muzičari i glumci Davorin Popović, Mladen Vojičić - Tifa, Zdravko Čolić, Davor Sučić, Branko Đurić - Đuro, Boris Šiber, Benjamin Filipović, Milan Pavlović, Nenad Janković (dr.Nele Karajlić), političari Željko Komšić, Gradimir Gojer, Alija Behmen, Ljubiša Marković, Nedžad Branković, Marin Ivanišević, pisci Aleksandar Hemon, Miljenko Jergović, Zuko Džumhur, Dario Džamonja i mnogi drugi.

Finansije

Prema izvještaju predsjednika predsjednštva FK "Željezničar", Samira Landže na skupštini 28.06.2006. klub je bio opterećen dugovima u visini od približno 1 900 000 KM [22].

Željezničar je krajem 2011. godine prema Poreznoj upravi Federacije BiH imao dug od 1.440.000 KM.[23]

Igrači

Trenutni sastav: 10. novembar 2013.[24]

GOLMANI
# nacija ime i prezime pozicija
13 Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Vedran Kjosevski GK
30 Flag of Croatia.svg Marijan Antolović GK
ODBRANA
# nacija ime i prezime pozicija
14 Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Faris Fejzić DF
15 Flag of Croatia.svg Nenad Dedić DF
3 Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Josip Kvesić DF
22 Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Jasmin Bogdanović DF
14 Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Faris Fejzić DF
17 Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Benjamin Čolić DF
6 Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Kerim Memija DF
21 Flag of Serbia.svg Mladen Željković DF
VEZNI RED
# nacija ime i prezime pozicija
7 Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Sead Bučan MF
2 Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Anes Nuspahić MF
11 Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Srđan Stanić MF
19 Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Enis Sadiković MF
20 Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Damir Sadiković MF
23 Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Muamer Svraka MF
24 Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Nermin Jamak MF
25 Flag of Croatia.svg Tomislav Tomić MF
44 Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Eldar Hasanović MF
NAPAD
# nacija ime i prezime pozicija
Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Haris Količić FW
9 Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Nedo Turković FW
8 Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Riad Bajić FW

Stručni štab

Sezona 2013/14. [25]

 
Drž Ime Funkcija
Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Amar Osim Menadžer
Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Admir Adžem Šef stručnog štaba
Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Almir Memić Trener
Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Erdijan Pekić Komesar za bezbjednost
Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Elvis Karić Trener golmana
 
Drž Ime Funkcija
Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Anel Hidić Kondicioni trener
Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Zlatko Dervišević ljekar
Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Edin Kulenović ljekar
Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Halim Lojo Fizioterapeut
Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Raif Zeba Fiziotarapeut

Bivši nogometaši

Treneri

Predsjednici kluba

Uspjesi

Prvaci (1): 1971/72.
Drugoplasirani (1): 1970/71.
Treće mjesto: 1963/64 i 1983/84.
Drugoplasirani (1): 1980/81.
  • Prvenstvo Narodne republike Bosne i Hercegovine:
Prvaci (1): 1946.
Ovo takmičenje formirano je da bi se moglo odrediti koja ekipa će predstavljati Bosnu i Hercegovinu u Prvenstvu Jugoslavije 1946/47. godne.
Prvaci (6): 1997/98, 2000/01, 2001/02, 2009/10, 2011/12, 2012/13.
Drugoplasirani (3): 2002/03, 2003/04, 2004/05.
Pobjednici (3): 1999/00, 2000/01, 2002/03, 2010/11, 2011/12.
Drugoplasirani (3): 1997/98, 2001/02, 2009/10.
Pobjednici (3): 1998, 2000, 2001.
Najveći evropski uspjeh kluba bio je u Kupu UEFA 1984/85. godine, kada je igrao u polufinalu ovog takmičenja; FK Željezničar je, također, igrao u četvrtfinalu istog takmičenja u sezoni 1971/72.

Reference

Vanjski linkovi

Commons
Commons: FK Željezničar Sarajevo
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: