FK Borac Bosanski Šamac

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
FK Borac Bosanski Šamac
Fkboracbs.jpg
Puno ime kluba Fudbalski klub Borac Bosanski Šamac
Nadimak Borac
Osnovni podaci
Osnovan 1919
Lokacija Bosanski Šamac, Bosna i Hercegovina
Stadion Gradski stadion Bosanski Šamac
Kapacitet: 400
Predsjednik Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Nenad Lukić
Menadžer Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Predrag Lukić
Liga Prva liga Republike Srpske
Federacija Nogometni savez Bosne i Hercegovine
Dresovi
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Domaći
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Gostujući

FK Borac Bosanski Šamac je nogometni klub iz Bosanskog Šamca, Bosna i Hercegovina.

Klub јe osnovan 1919. godine pod imenom Bosanac.

1950. godine je bio među 15 naјboljih klubova u BiH. Četiri puta јe igrao u kvalifikaciјama za ulazak u viši rang takmičenja. Bilo јe to: 1950, 1964, 1969 i 1976. godine. Tim Borca јe dva puta igrao u 1/16 finala Kupa Јugoslaviјe. Godinama јe šamački tim igrao u Јedinstvenoј i Regionalnim ligama BiH u koјima јe uviјek imao zapaženu ulogu.

Fudbaleri Borca uzeli su učešća u prvenstvu RS, naјpriјe u takmičenju na područјu POR Doboј, potom u Prvoј ligi RS do 2000. godine. Usliјedila јe selidba u niži rang takmičenja – u Drugu ligu, a u T/S 2001/2002. i u treći stepen takmičenja.

U Kupu RS 1997. Borac јe stigao do četvrtine finala, a 2004. do osmine finala.

U T/S 2005/2006. u Drugoј ligi RS Centar, Borac јe osvoјio prvo mјesto i plasirao se u elitnu ligu RS.

Igrači[uredi | uredi izvor]

  • Trifun Lukić
  • Momir Goranović
  • Ranko Galešić
  • Milovan Aćić
  • Mladen Lukić
  • Perica Mićić
  • Zoran Stanković
  • Aleksandar Ćosović
  • Mika Maksimović
  • Zlatan Simikić
  • Boјan Pupčević
  • Nemanja Arsić
  • Dragan Blagojević
  • Nikola Paležnica
  • Slobodan Popović
  • Igor Susaković
  • Đorđe Milićević
  • Mirza Hasanović
  • Niko Đurić
  • Perica Maksimović
  • Bojan Letić
  • Zlatko Mirić
  • Mićo Zorić
  • Spasoje Antić
  • Davor Petrović
  • Bojan Spasojević
  • Dragan Ilić
  • Srđan Dobrić
  • Zlatko Đorić
  • Ognjen Radulović

Historija kluba[uredi | uredi izvor]

Borac od osnivanja do završetka Drugog svjetskog rata[uredi | uredi izvor]

Početak 20. vijeka je specifičan po brzom razvoju nogometa i osnivanju niza novih klubova. Prvi klub osnovan na području nekadašnje Jugoslavije bio je Hajduk iz Splita kome su temelji udareni 1911. godine.

Odmah poslije završetka Prvog svjetskog rata, 1919. godine prvu fudbalsku loptu u Bosanski Šamac donosi student Edo Bradna. Nedugo nakon toga formiran je nogometni tim pod nazivom „Bosanac“. Do danas nisu utvrđeni precizni podaci o vremenu registracije kluba koji se takmičio u okviru Osječkog nogometnog podsaveza. Nogometno igralište je bilo je na području bare „Duga“.

Među prvima koji su započeli igrati u „Bosancu“ se spominju se: Stanko i Čedo Ristić, Hasan Repčić, Sadik Salkić, Mujo Tihić, Sulejman Alajbegović i drugi. Slijedili su mlađi: Mehmed Vajzović, Rizah H.Salihović, Medo Ibrišević-Šliper, Ratko Stavrić, Mehmedalija Subašić, Ahmet Jašarević, Mahmut Halilović, Mustafica Mustafić i drugi.

U periodu pred i na početku Drugog svjetskog rata, stasava nova generacija od kojih će mnogi nastupati i u poslijeratnom periodu: Hasan Ceribašić, Azem Zaimović, Smail Ibralić-Tenk, Ešref Čizmić, Sulejman Harčinović, Selim Zurapović, Abdurahman H. Salihović-Agić, Halid Čizmić i drugi.

Iz ovoga perioda ostaje zabilježena organizacija utakmice pod reflektorima protiv prvoligaša osječke “Slavije“. Provizorno električno osvjetljenje postavili su šamački omladinci, ljubitelji fudbala, a radove je vodio električar Geza Grinsberger. Pretpostavlja se da je to bila prva utakmica pod reflektorima odigrana u Bosni i Hercegovini. „Bosanac“ je uspio u ovom susretu izvojevati pobjedu od 3:0 što je svakako oduševilo prisutne navijače.

Periodu od završetka Drugog svjetskog rata do kraja 50-tih[uredi | uredi izvor]

„Borac“ se takmiči u Tuzlanskoj ligi. Nemamo precizne podatke o početku zvaničnog takmičenja. Sa vrlo dobrom ekipom, „Borac“ ulazi u kvalifikacije za Republičku ligu BiH 1950. godine. Uspjeva poraziti imenjaka „Borca“ iz Čapljine i ulazi u društvo najboljih timova među kojima su FK Sloboda, Čelik Zenica i Borac Banja Luka.

Uprava kluba se tada odlučuje za razantan potez i angažuje trenera i nekoliko igrača sa strane. Kao trener angažovan je Slavko Marić, predratni aktivni igrač prvoligaša Slavije iz Sarajeva, koji je iako aktivan samo tri godine u Bos. Šamcu, ostavio dugogodišnji trag u nogometu Bosanskog Šamca. Pored njega, došao je iz Sarajeva vrsni golman Slobodan Šipovac koga su Šamčani od milja zvali “Danguba“. Nakon par godina on je karijeru nastavio u Prvoj ligi Jugoslavije, igrajući za Slavoniju Osijek. U Šamcu je bio i ostao običaj da svako, pa tako i oni koji su došli sa strane, ima odgovarajući nadimak. Za Borac je tada nastupao i Martin Batinić-Okonja iz Bosanskog Broda. Imao je strahoviti udarac koga je kasnije dostigao jedino Mustafa Pistoljević-Đigara. Igrali su i Ivica Lubina iz Osijeka, Branko Mikulić iz Zagreba, Pavo Adrović iz Slavonskog Šamca, Ivića Zamečnik i Norković. Od Šamčana su tada bili u najboljoj formi Selim Zurapović (po savremenicima jedan od najboljih šamačkih nogometaša svih vremena), Smail Ibralić, Huso Dervić-Cola, Suljo Zurapović, Milan Ikić-Bokelj, Radislav Spasić-Uco. Na početku pedesetih godina u takmičenju u tuzlanskoj ligi pojavljuju se igraći iz mlađe generacije: Safet Mesić, Avdo Arslanović, Alija Drljačić-Štrik, Ibrahim H. Alijagić-Ibar, Safet Tokalić-Sore, Meho Tabaković-Ćiva. Borac se stalno održava u takmičenju tuzlanske lige.

Sredinom pedesetih godina stasava nova generacija koja pokušava izboriti viši nivo takmičenja. Njen predvodnik i najbolji fudbaler Borca za naredne godine biće Mustafa Salkić–Mujđa. Za toga silnog sportaša i nogometaša je nesreća da nikad nije pokušao igrati u nekom klubu Prve lige tadašnje Jugoslavije. Tamo mu je sa sigurnošću, po mnogima, bilo mjesto. Atletski razvijen i sa velikim znanjem nogometa nosio je pred sobom protivnike, a njegovi suigrači su mogli biti sigurni da će on loptu zadržati i neodoljivo ići na protivnički gol. Osim njega, nastupa već njegova generacija i to će biti jedan od najboljih sastava Borca svih vremena. To su: Đevdo Omeranović–Čvarak, Mustafa Pistoljević–Đigara, Safet H.Alijagić-Pop, Mersad Bobić–Jarac, Kemal Dzakić-Džaka, Franjo Martinović-Franja, Jusuf Mesić-Jusa, Janko Tovirac–Janez, Šaban Jasenica–Labud, Salkić Adil-Adac i Esad Dervić–Eščić. Na golu je Slavonac koji je nekoliko godina živio u Bos. Šamcu, izvanredni parader Marko Lagančić.

Borac šezdesetih godina[uredi | uredi izvor]

Krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina dolaze i mlađi: Mustafa Ćoralić–Trale, Enes Alatović–Lega (jedan od najboljih golmana svih vremena), Kemal Porobić–Škijan, Salih Ćoralić–Harko, Mustafa Tokalić–Mujica i drugi.

Borac se 1959/1960. bori u Tuzlanskoj zoni i plasmanom na 4. mjesto osigurava ulazak u Republičku ligu. Ostaje nekoliko nezaboravnih susreta iz te sezone, a posebno pobjede nad „Bratstvom“ iz Travnika i „Jedinstvom“ iz Bihaća 4:3 kada Safet Mešić postiže tri pogotka glavom. Nažalost Borac ne uspijeva da se održi u ligi i ponovo u slijedećoj sezoni igra u Tuzlanskoj zoni. Javljaju se već igrači nove generacije. To su: Zijo Pelešević, Mustafa Hodžić, Sabah H.Alijagić-Sovura, Adem Muratović, Šačir Palata-Šale, Hajro Zurapović–Dinjar, Pero Vasiljević-Krtića, Veselin Ivković, Brano Antunović–Krambo.

U sezoni 1963/ 1964. Borac se ponovo bori za ulazak u Republičku ligu, a tu je već i nova generacija: Esad H.Jusufović–Tunti, Ešref Zaimbegović, Safet Kapetanović–Major, Zvonko Prce. Iz Hasića je pristupio kao pojačanje Ilija Katić, a u Borac se vratio Mustafa Ćoralić–Trale. Jaka ekipa sastavljena od igrača iz više generacija uspjela je te godine nadmoćno osvojiti prvenstvo Tuzlanske lige davši u 30 susreta čak 115 golova od čega sam Ilija Katić 45. Pobjeđeni su Lukavac sa 10:2, Maglaj sa 8:1, Modriča sa 5:0 i 6:1, Tešanj sa 5:0, Zvornik sa 7:3. Najozbiljniji protivnik bilo je „Jedinstvo“ Odžak koje je dugo vremena bilo u bliskoj pratnji Borca. Kvalifikacije za ulazak u Republičku ligu igrao je „Borac“ protiv „Slobode“ iz Bosanskog Novog. U Šamcu je bilo 2:1 za „Borac“, a u Bosanskom Novom 2:2. Junaci utakmice u B.Novom bili su igrači odbrane Mersad Bobić i Sabahudin H. Alijagić. Poslije vodstva „ Slobode“ od 2:0 nakon samo 20 minuta igre, izjednačenje je postigao Mersad Bobić iz jedanaesterca, koji je bio dosuđen nakon faula nad Ilijom Katićem. Izjednačenje je postigao desetak minuta prije kraja Mustafa Salkić, nakon izvanrednog i teškog dvoboja sa centarhalfom i golmanom domaćih.

Od 1964. do 1966. godine „Borac“ vrlo uspješno igra u Republičkoj ligi BiH (treba napomenuti da je Hercegovačka zona bila izdvojena). “Borac“ je napustio tada vjerovatno najbolji igrač Ilija Katić i pristupio drugoligašu „Slavonija“ iz Osijeka, gdje će napraviti respektabilnu karijeru koju će nastaviti u Partizanu iz Beograda, a zatim u inostranstvu. Borac pojačava nekoliko igrača iz seoskih ekipa.To su Ivan Katić, vrsni centarhalf Ilija Mikić, Ivo Galić-Pipin i Mato Lukač. Ostaju u pamćenju pobjede u Bos. Šamcu protiv „Jedinstva“ Brčko 3:0, „Jedinstva“ Bihać 4:0, „Rudara“ Ljubija 2:1 i 3:1, „Bosne“ Sarajevo 4:1 i 3:1, „Radnika“ Bijeljina 6:0 kao i uspjesi protiv „Iskre“ u Bugojnu 1:0, „Pretisa“ u Vogošći 3:1 i „Pofaličkog“ u Sarajevu 2:0.

Posebno dobro igra „Borac“ u jesen 1965. godine kad postaje jesenji prvak Republičke lige. Po ocjenama novinara „Sportskih novosti“ iz Zagreba, Mustafa Ćoralić-Trale biva proglašen najboljom lijevom spojkom (ranije igrač sa brojem 10) i ujedno najbolje ocijenjenim igračem Republičke lige, a Ešref Zaimbegović najboljom desnom spojkom Republičke lige (igrač sa brojem 8) u toj polusezoni. U proljeće 1966. godine obojica nastupaju za amatersku reprezentaciju BiH u susretu sa reprezentacijom Slovenije u Ljubljani. Ćoralić biva pozvan i u amatersku reprezentaciju Jugoslavije. Najbolji strijelac „Borca“ u obje godine takmičenja bio je Esad H. Jusufović. Svojim golovima iz slobodnih udaraca Mustafa Pištoljević postaje poznat među ljubiteljima fudbala u cijeloj BiH.

1966. godine se rasformirala Republička liga i formira više zonskih takmičenja. „Borac“ igra u Tuzlanskoj zoni zajedno sa „Jedinstvom“ iz Brčkog, „Slogom“ iz Doboja,“Radnikom“ iz Bijeljine itd. Posebno ostaje zapamćen susret sa „ Slogom“ u Doboju kada „Borac“ nakon vodstva „Sloge“ od 3:0 slavi pobjedu sa 5:3. Pristižu novi mladi igrači: golman Mehmed Đuherić-Žujo, Borisav Pisarević, Safet H.Alijagić- Coner (jedan od najboljih golgetera u historiji kluba), Mustafa H.Jusufović-Pule, Fadil Mešić, Zlatko Tirić, Slobodan Repčić-Jasko,Fikret Seljaković. U sezonu 1968/1969. ulazi „Borac“ sa ambicijama u borbi za prvo mjesto. U klub se iz drugoligaškog BSK-a iz Slavonskog Broda vratio vrsni centarhalf Sabah H.Alijagić, iz vojske se vratio Mujo Begić-Nanijaga, a klub su pojačali Anto Pejčić i Marko Stolić. Pristižu i novi mladi igrači iz podmladka: Mehmed Tabaković-Meša, Suad H.Alijagić-Dasa, Muhidin Mehmedović-Memle, Ibrahim Topalović-Jeza, Mirsad Arapović-Mičula, Dževad Ćelić, Kemal Ćelić-Kemec, Ešref Džakić, Franjo Milinović-Janje, Avdo Đuherić-Coc. „Borac“ vodi cijelu sezonu tešku borbu sa „Jedinstvom“ iz Odžaka a posebno sa „Modričom“ iz Modriče. Sva tri kluba pobjeđuju i na domaćem terenu i na strani. Odlučujući korak pravi „Borac“ pobjedom 2:1 u Modriči u jesenjem dijelu. Susret u Šamcu u proljeće završava nerješeno 0:0. Susret koji odlučuje o prvaku odigran je u pretposljednjem kolu u Odžaku gdje „Jedinstvo“ pobjeđuje „Modriču“ sa 1:0 i time omogućuje „ Borcu“ da bez obzira na rezultat posljednjeg kola osvoji prvenstvo. Safet H. Alijagić je najbolji strijelac sezone, a po mnogim ocjenama, Mujo Begić najbolji igrač Tuzlanske zone. „Borac“ odlazi u kvalifikacije za 2. saveznu ligu i za protivnika dobija „Metalac“ iz Osijeka. “Borac“ ne uspjeva, jer nakon 2:2 u Šamcu i 1:1 u Osijeku gubi u izvođenju jedanaesteraca. Jedna generacija nogometaša ovim dostiže svoj zenit i povlači se iz aktivnog igranja ili odlazi na odsluženje vojnog roka, a neki prelaze u druge klubove.

Borac sedamdesetih i osamdesetih godina[uredi | uredi izvor]

Sistem takmičenja ostaje zonski. „Borac“ igra u Tuzlanskoj ili Dobojskoj zoni. Objavljuje se nova generacija fudbalera rođena pedesetih godina: Reuf Kapetanović, Mensur Kladnjak, Mirza Vajzović, Jovo Nastić-Pule, Srebrenko Repčić, Milan Kojić, Joso Tunjić, Asim Salkić–Lipko, Dževad Seljaković-Dževa, Ibrahim Jasenica-Kvasac, Mehmed Fočaković-Ćuba, Mehmed Avdibegović-Pikica, Sead Kurbašić, Salkan Kurbašić, Nurdo H. Jusufović, Namik H. Jusufović, Ridvan Džakić, Dževad Srna. Mnogi su ponikli iz podmlatka koji je sa velikim uspjehom vodio Veselin Ivković.

U Bosanski Šamac se doseljava izvrsni fudbaler „Tekstilca“ iz Dervente Ragib Madžarević-Madžar i ostaje u Šamcu do završetka karijere. Iz Crkvine dolazi vrsni bek Milan Miladinović. Do 1975. god. „Borac“ igra sa promjenjivom srećom. Srebrenko Repčić izkazuje svoj izvanredni talenat i prelazi u „Slogu“ iz Doboja, a dvije godine zatim u "FK Sarajevo". Godinu prije toga ponovo je formirana Republička liga BiH koja je sada obuhvatala cijelo područje Republike.

Treniranje tima preuzima Veselin Ivković. Mlada garda pomognuta starijom generacijom: Esad H. Jusufović, Mehmed Đuherić i Safet Kapetanović nezadrživo juriša na prvo mjesto u Dobojskoj zoni što im, sa velikom prednošću, i uspjeva. Ostaje nezaboravna pobjeda nad „Zvijezdom“ iz Gradačca od 10:1 u Bosanskom Šamcu. U kvalifikacijama za Republičku ligu „Borac“ ima za protivnika „Boksit“ iz Vlasenice. U oba susreta „Borac“ pobjeđuje sa 2:0 i 4:0 i time postaje član najvišeg amaterskog ranga BiH. U Republičkoj ligi „Borac“ ostaje dvije godine a 1978. zbog smanjenja lige i nesretno izgubljene utakmice protiv „Tekstilca“ iz Dervente (za zelenim stolom) napušta ligu. Ostaju zapamćene utakmice protiv „Rudara“ iz Kaknja 1:0 u Bos. Šamcu i 3:0 u Kaknju. Za „Borac“ u ovom periodu igraju Fikret Garić, Đorđe Tešanović, Luka Babić-Luša i Dušan Manenica. Đorđe Dušanić –Đaltara pored solidnih igara svojim golovima iz slobodnih udaraca postaje pravi naslijednik Mustafe Pištoljevića. Pristiže nova generacija: Faruk Arapović-Čombe, Ismet Drljačić–Isko, Sabahudin Hasanović-Roma, Ibrahim Tihić–Titla, Nihad Dervić, Adnan Omeragić, Jozo Pekić, Zoran Božić-Mašo, Stipo Senjić, Samir Mešić, Almir Salkić, a nešto kasnije Predrag Lukić, Nenad Lukić, Mehmed Mustafić-Mamec, Ivića Džebić–Crv, Aleksandar Jeftić–Acko, Amir Ibrišimović, Senahid Hurtić-Cole.

„Borac“ od 1978. do 1992. godine igra u okviru Tuzlanske ili Dobojske zone, a izvjesno vrijeme se pripaja i Banjalučka zona. Rezultati su uglavnom prosječni, „Borac“ rijetko dostiže vrh tabele. 1988. „Borac“ ponovo igra zajedno sa Jedinstvom iz Brčkog, Jedinstvom iz Odžaka, Hajdukom iz Orašja i ostalim starim rivalima. Uprava angažuje za trenera Dževada Bekića-Đeku iz Brčkog i nekoliko mlađih igrača iz okoline. To su: Mijo Janković i Franjo Vukasović iz Slavonskog Šamca, Drago Koturić i Slavko Matić iz Domaljevca i Slobodan Čeliković iz Brvnika i Sarić Goran iz Oštre Luke. „Borac“ se bori za vrh tabele, a tako nastavlja i u slijedećoj sezoni kada je za trenera angažovan Nedjeljko Gojković iz Sarajeva. Krajem osamdesetih godina javljaju se novi mladi igrači: Branko Pavlović, Neven Marković i drugi.

Kvalifikacije za viši rang[uredi | uredi izvor]

Kvalifikacije za Republičku ligu 1950. godine[uredi | uredi izvor]

„Borac“ igra kvalifikacije protiv „Borca“ iz Čapljine. Prvu utakmicu u Čapljini rješavaju Čapljinci u svoju korist sa 1:0, u revanšu pobjeđuju Šamčani sa 5:0. Sastav „Borca“ iz Bos.Šamca nemamo na raspolaganju.

Kvalifikacije za Republičku ligu 1964. godine[uredi | uredi izvor]

„Borac“ igra protiv „Slobode“ iz Bosanskog Novog.

Prvi susret u Bos. Šamcu Borac-Sloboda 2:1 (0:0) Strijelci za Borac: Salkić Adil i Salkić Mustafa Sastav Borca: Alatović, Zurapović, Safet H. Alijagić, Tokalić, Bobić, Mešić J., Salkić M., Zaimbegović, Ilija Katić, H. Jusufović ( Katić Ivan), Salkić A.

Revanš susret u Bosanskom Novom

Sloboda-Borac 2:2 ( 2:1) Strijelci za Borac: Bobić i Salkić Mustafa. Sastav „Borca“: Alatović, Zurapović, H. Alijagić Safet (Katić Ivan), Tokalić, H. Alijagić Sabah, Bobić, Salkić M., Zaimbegović, Katić Ilija, Mešić, Salkić A.

Kvalifikacije za 2.saveznu ligu 1969. godine[uredi | uredi izvor]

Borac igra protiv Metalca iz Osijeka

Prvi susret u Bos.Šamcu Borac-Metalac 2:2 ( 0:1) Strijelci za „Borac“: H. Alijagić Safet-Coner 2 Sastav Borca: Alatović, Kapetanović S., Repčić Sl., Mešić F., H.Alijagić S., Ivković, Lukač, Zaimbegović, H. Alijagić Safet-Coner, Begić, Stolić

Revanš u Osijeku Metalac- Borac 1:1(1:1) , poslije jedanesteraca 6:5 Strijelci za „Borac“: Stolić, iz jedanaesterca Ivković, Repčić, Safet H. Alijagić i Pejčić. Peti penal u seriji nije realizovao Sabah H. Alijagić, a potom je promašio Ivković, inače najsigurniji izvođač jedanaesteraca u Borcu. Sastav Borca: Alatović, Pejčić, Repčić, Mešić, H. Alijagić Sa., Kapetanović, Begić, Zaimbegović, H. Alijagić Safet, Ivković, Stolić

Kvalifikacije za Republičku ligu 1976. godine[uredi | uredi izvor]

Borac igra protiv Boksita iz Vlasenice

Prvi susret u Vlasenici Boksit:Borac 0:2 ( 0:1) Strijelci za Borac: Mehmedović i Arapović Sastav Borca: Đuherić, Kapetanović S., Topalović, Kladnjak, H. Jusufović E.(Kapetanović R.), Vajzović, Tabaković, Salkić(Miladinović), Mehmedović, Nastić, Arapović

Revanš u Bosanskom Šamcu Borac: Boksit 4:0 (2:0) Strijelci za Borac: Nastić, Arapović, Tabaković i Madžarević

Učešče u Kupu Jugoslavije[uredi | uredi izvor]

Borac je svake godine učestvovao u takmičenju u Kupu Jugoslavije (ranije nazivan Kup Maršala Tita). Vrlo često se to takmičenje završavalo na granicama zone ili podsaveza. Nekoliko puta su ipak ostvareni izvanredni uspjesi pa čak i plasman u 1/16 finala Kupa. Navodimo ovdje tri velika uspjeha.

1965. godina: Polufinale na području BiH

Borac uspjeva proći granice zone i u 1/4 finala na području BiH susreće se u Bos. Šamcu sa drugoligašem Rudarom iz Kaknja. U vrlo dobroj utakmici Borac pobjeđuje sa 2:1. U polufinalu Borac ugošćuje Čelik iz Zenice i gubi nakon dobrog otpora sa 4:1.

1973. godina: 1/16 finala Kupa Jugoslavije

U predtakmičenju Borac uspjeva eliminisati republičke ligaše Kozaru iz Bosanske Gradiške i Radnik iz Bijeljine i stiže u 1/16 finala gdje za protivnika ima prvoligaša OFK „Beograd“. OFK pobjeđuje rezultatom 4:0 (2:0) golovima Turudije i Bašića po dva. Borac igra u sastavu: Đuherić, Kapetanović S., H. Alijagić Suad, Topalović, Kapetanović R., H.Jusufović, Ivković (Jasenica), Madžarević, Begić, H. Alijagić Safet, Zaimbegović (Tunjić). Ova utakmica je bila praktično labuđi pjev za Ivkovića, Zaimbegovića, Begića i Safeta H. Alijagića koji uskoro završavaju svoje karijere u Borcu.

1990. godina: 1/16 finala Kupa Jugoslavije

Borac za protivnika ima zagrebački Dinamo višestrukog prvaka Jugoslavije i pobjednika Kupa. „Dinamo“ pobjeđuje rezultatom 7:0 (4:0) golovima Mlađenovića 3, Peternca 2 i Šalje 2. Borac nastupa u sastavu: Lukić P., Ibrišimović, Tomić, Jelečević, Božić, Ević (Mešić), Mustafić, Džebić (Katić), Cvijić,Radić, Brašnjić.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Prva liga RS 08/09

Borac | BSK Nektar | Drina | Drina HE | Famos | Glasinac | Jedinstvo | Kozara | Ljubić | Mladost | Proleter | Radnik | Rudar | Sloboda | Sloga | Sutjeska