FK Modriča

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
FK Modriča
Puno imeFudbalski klub Modriča
Osnovan1921
LokacijaModriča, Bosna i Hercegovina
AdresaBerlinska bb
74480 Modriča
BojeCrvena, plava i bijela
StadionStadion Dr Milan Jelić
Kapacitet7.600
PredsjednikBosna i Hercegovina Petar Jelić
MenadžerBosna i Hercegovina Marko Stojić
LigaPrva liga RS
Pozicija
Prva liga RS, 2018/19
7. mjesto
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Domaći
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Gostujući

FK Modriča je nogometni klub iz Modriče, Bosna i Hercegovina. Osnovan je 1921. Takmiči se u Prvoj ligi Republike Srpske.

Historija[uredi | uredi izvor]

Počeci bavljenja sportom u Modriči vezani su za fudbal i datiraju od 1921. Prvu fudbalsku loptu donio je iz Praga student Đoka Petrović. Fudbalski klub iz Modriče osnovan je 1922.. Prvi fudbalski klub zvao se “Rogulj”, ali je ubrzo promijenio ime u “Zora”. U prvim godinama razvoja ovog sporta nisu postojala zvanična takmičenja - igrale su se samo prijateljske utakmice sa susjednim mjestima, a igrači su sami sebi nabavljali sportsku opremu. Prvu zvaničnu utakmicu “Zora” je odigrala sa svojim susjedima, fudbalerima “Bosanca” iz Bosanskog Šamca 1923, a rezultat je bio 2:2. Fudbalski klub “Zora” postojao je sve do 1927. kada su mu vlasti zabranile rad. Ubrzo se formira drugi klub pod imenom “Olimpija”, koji pod ovim imenom postoji sve do 1938, kada mijenja ime u fudbalski klub “Dobor”. Po izbijanju rata prestaju sve sportske aktivnosti, a tek po završetku rata, augusta 1945, formira se novi fudbalski klub pod imenom “Sloga”. Klub je mijenjao ime u “Napredak” sve dok konačno nije dobio ime “Modriča”. Najveći uspjesi kluba u nekadašnjoj Jugoslaviji su bili u sezoni 1968/69. godine, kada osvaja prvo mjesto i naslov amaterskog prvaka Bosne i Hercegovine, a drugo mjesto na takmičenju za amaterskog prvaka Jugoslavije. Dres fudbalskog kluba iz Modriče ispred ostalih nosili su i: Nikola Nikić, Goran Peleš, Slavko Cvijić, Dragan Voćkić, Rade Radulović, Slavko Mamuzić, Mustafa Ćoralić, Milorad Savkić, Mario Stanić[1]

Sezona 2002/2003. u Prvoj ligi Republike Srpske bila je najuspješnija godina FK Modriča Maxima u poslijeratnom periodu. FK Modriča Maksima je u toj sezoni osvojila titulu prvaka Republike Srpske (prvo mjesto sa 68 bodova, sedam više od drugoplasirane Slavije iz Istočnog Sarajeva) i uspjeli da se plasiraju u Premijer ligu Bosne i Hercegovine. Šef stručnog štaba Modričana u to vrijeme je bio proslavljeni fudbaler Željezničara iz Sarajeva i Arisa iz Soluna, Nikola Nikić - Krba.

Ulazak u Premijer ligu[uredi | uredi izvor]

FK Modriča Maxima je u debitantskoj sezoni u Premijer ligi BiH ostvarila najveći uspjeh u historiji kluba. Modriča je trijumfom u Finalu Kupa Bosne i Hercegovine (savladali banjalučki Borac nakon jedanaesteraca) obezbijedili nastup u kvalifikacijama za Kup UEFA. Uspješna sezona krunisana je osvajanjem šestog mjesta u Premijer ligi Bosne i Hercegovine, što je ocijenjeno kao izuzetno dobar uspjeh sa obzirom da je to bila prva sezona Modričana u elitnom takmičenju BiH. Svi ovi uspjesi ostvareni su pod vođstvom Mitra Lukića.

U prvom kolu pretkvalifikacija Modriča Maxima je izvukla klub Santa Coloma iz Andore. Prva utakmica se odigrala u Andori i rezultat je bio: FC "Santa Coloma" - FK "Modriča Maxima" - 0:1. Prvi pogodak za Modriča Maximu u evropskim takmičenjima postigao je Sreten Vasić. Revanš je odigran u Ugljeviku na stadionu Rudara i rezultatom FK "Modriča Maxima" - FC "Santa Coloma" 3:0 (strijelci Duško Ljubičić, Zoran Novaković i Goran Pavić), Modriča Maxima je prošla u sljedeći krug.

U drugom pretkolu pretkvalifikacija za Kup UEFA Modriči je žrijeb podario ekipu Levskog iz Sofije. U prvoj utakmici u Sofiji, 12. augusta 2004, od samog početka sve je krenulo naopako za Modričane. Već u 5. minutu Sreten Vasić je postigao autogol za 0-1. 8 minuta kasnije već je bilo 0-2, Georgi Chilikov . Sve do 70. minute Modriča Maxime je imala zadovoljavajućih 0-2, a onda novi hendikep, Gvozden Zelinčević zaradio je crveni karton i tako su srušeni svi snovi za povoljan rezultat. Georgi Chilikov postigao je još dva gola za svoj het-trik, dok je Stanislav Eangelov postavio konačan rezultat, 5-0 za Levski.

Bivši grb FK Modriče (u to doba još uvijek FK Modriča Maxima)

Revanš utakmica nije donijela puno novina u duelu Modriča Maxime i Levskog. Kao i protiv "Santa Colome" i ovu utakmicu su odigrali kao domaćini u Ugljeviku. FK Modriča se koliko toliko ravnopravno nosili u prvom dijelu kada je rezultat bio 0-0, a onda su Bugari igru preuzeli u svoje ruke i još jednom deklasirali Modričane, 0-3. Strijelci za Levski bili su Telkijski i Wagner dva puta. Time se završilo ovo kratko, ali značajno putovanje FK "Modriča Maxima" po fudbalskoj Evropi.

Pad[uredi | uredi izvor]

U sezoni 2007/08 Modriča ponovo uspjeva da osvoji titulu prvaka Bosne i Hercegovine, ali je u sljedećoj sezoni završila tek na 13. mjestu, da bi 2010. ispala u Prvu ligu RS. Sljedećih, Modriča više ne uspjeva osigurati povratak u Premijer ligu završavajući sezone srednjim učinkom, a 2014. klub je osvajanjem 12. mjesta ispao i iz Prve lige Republike Srpske.

U februaru 2018. došlo je do velike promjene u klubu. Tadašnje rukovodstvo kluba odlučuje da zamjeni dotadašnji žuto-plavi grb sa logom kompanije Maxima iz Modriče srpskom trobojkom sa logom kompanije "Alfa" u sredini, koja je postala novi sponzor kluba. Međutim, Alfa je se već nakon pola godine ponovo povukla iz kluba, koji se od novembra 2018. takmiči kao FK Modriča.[2][3]

Stadion[uredi | uredi izvor]

Klub svoje utakmice igra na stadionu „dr Milan Jelić“ koji od renoviranja 2007. prima 7.600 gledalaca. Na zapadnoj natkrivenoj tribini ima 1.500 sjedećih mesta. Prilikom renoviranja pored dva pomoćna terena napravljena su i dva mala terena sa vještačkom travom. U okviru objekta postavljeni su i reflektori, što omogućava odigravanje utakmica u večernjem terminu.[4]

Sastav tima u sezoni 2018/19[uredi | uredi izvor]

Trenutni sastav[uredi | uredi izvor]

Posljednja izmjena: 15. 12. 2018[5]

Napomena: Zastave pokazuju reprezentaciju kao što je definisano pravilima podobnosti FIFA-e. Igrači mogu imati više od jednog ne-FIFA-inog državljanstva.

Br. Poz. Nacija Igrač
1 G Bosna i Hercegovina Bojan Tripić
3 G Bosna i Hercegovina Marko Đurić
4 O Bosna i Hercegovina Momko Kojić
5 O Bosna i Hercegovina Danijel Karamanović
6 O Bosna i Hercegovina Goran Lukić
7 O Bosna i Hercegovina Rado Perić
8 O Srbija Nemanja Đekić
9 O Bosna i Hercegovina Radoslav Prljeta
10 O Makedonija Nenad Lazarevski
11 V Bosna i Hercegovina Miloš Pejić
12 V Bosna i Hercegovina Viktor Paleznica
13 V Bosna i Hercegovina Melvin Osmić
Br. Poz. Nacija Igrač
14 V Bosna i Hercegovina Mitar Trifković
15 V Bosna i Hercegovina Nebojša Prljeta
16 V Hrvatska Dario Damjanović
17 N Bosna i Hercegovina Nemanja Bamburač
19 N Bosna i Hercegovina Marko Tadić
20 N Srbija Danijel Zlatković
22 N Bosna i Hercegovina Dario Purić
23 N Srbija Marko Branković
24 N Bosna i Hercegovina Nedo Suka

Uspjesi[uredi | uredi izvor]

2007/08
1965/1966
2004/2005;
2004/2005, 2006/2007.

Evropski nastupi[uredi | uredi izvor]

Sezona Takmičenje Runda Klub Domaćin Gost
2004/05. Kup UEFA 1. kvalifikacijski krug Andora Santa Coloma
3–0
1–0
2. kvalifikacijski krug Bugarska Levski Sofija
0–3
0–5
2008/09. UEFA Liga prvaka 1. kvalifikacijski krug Albanija Dinamo Tirana
2–1
2–0
2. kvalifikacijski krug Danska AaB Fodbold
1–2
0–5

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Фудбал | www.modrica.ba". modrica.ba. Općina Modriča. Pristupljeno 15. 12. 2018.
  2. ^ Pašić (9. 2. 2018). "Velika promjena: Nekadašnji prvak BiH ima novi grb - SportSport.ba". sportsport.ba. SportSport. Pristupljeno 15. 12. 2018.
  3. ^ Pašić (15. 12. 2018). "Bivši prvak BiH ostao bez Alfe: "Ružno je kada sve pripremiš i onda ti neko to odnese" - SportSport.ba". sportsport.ba. SportSport. Pristupljeno 15. 12. 2018.
  4. ^ Jakovljević, Bojan (17. 8. 2017). "Komšijski derbi trećeligaša BiH pod reflektorima!". mondo.ba. Mondo. Pristupljeno 15. 12. 2018.
  5. ^ "FK Alfa Modriča - Detailed squad 18/19 (Detailed view) | Transfermarkt". transfermarkt.com. Transfermarkt. Pristupljeno 15. 12. 2018.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]