Farmakogenetika

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Farmakogenetika proučava genetičke razlike u metaboličkim putemima koji utiču na individualne odgovore na lijekove, uključujući terapeutsko dejstvo i moguće nuspojave.[1]

Farmakogenetikaonkologiji – uobičajeno se odnosi na germinalne mutacije, tj. jednonukleotidne polimorfizame gena koji kodiraju enzime jetre, a koji su odgovorni za uklanjanje lijekova i farmakokinetiku. Istovremeno, pojam farmakogenomika uključuje somatske mutacije u tumorskoj DNK, koji uzrokuju promjene u odgovoru na lijek (tj. KRAS mutacije kod pacijenata koji su tretirani receptor anti-Her1 biološkim agensima).[2]

Historija[uredi | uredi izvor]

Prva zapažanja genetičkih varijacija u odgovoru na lijekove potiču iz 1950-ih, koja se odnose na mišićni relaksans suksametonij hlorid i lijekove metabolizirane N-acetiltransferazom. Jedna od 3.500 evropeidnih osoba ima manje efikasnu varijantu enzima (butirilholinesteraza) koja metabolizira suksametonij hlorid. Kao posljedica toga, učinak lijeka je produžen, sa sporijim oporavak od hirurške paralize. Varijacija u N-acetiltransferaznom genu dijeli ljude u "spore acetilatora" i "brze acetilatore", sa vrlo različitim periodom poluraspada i krvnim koncentracijama tako važnih lijekova kao što su izoniazid (antituberkulotik) i prokainamid (antiaritmik). Kao dio urođenog sistema za čišćenje tijela ksnobiotici P450 oksidaze (CYP) su u velikoj mjeri uključeni u metabolizam lijekova, a genetička varijacija u CYP pogađa i velike populacije. Jedan od članova natporodice CYP, CYP2D6, danas ima više od 75 poznatih alelnih varijanti, od kojih neke nemaju nikakvu aktivnost, a druge je povećavaju. Procjenjuje se da 29% ljudi u nekim dijelovima IstočneAfrike može imati više kopija gena, i stoga neće biti adekvatno tretiranano standardnim dozama lijekova protiv bolova, kao što je kodein (koji se aktivira enzimom). Prva genomska istraživanja specijaliziranog naučnog udruženja (GWAS) povezana su sa dobno ovisnom makularnom degeneracijom (AMD) sa SNP na hromosomu 1 koji povećava rizik od AMD. AMD je najčešći uzrok sljepoće, kod više od sedam miliona Amerikanaca. Do ove studije u 2005. godini, samo se znalo da je AMD uzrokovan upalom tkiva mrežnice, a ne odgovornim genima.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.
  2. ^ Roses A. D. (2000): Pharmacogenetics and the practice of medicine. Nature, 405 (6788): 857–865.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]