Fidija

Članak iz kategorije:
Umjetnost

Podkategorije

Arhitektura · Dizajn
Film · Fotografija
Književnost · Muzika
Scenska umjetnost
Slikarstvo · Skulptura
Pozorište · Kiparstvo

Srodne kategorije

Kultura

Fidija, grč. Pheidias, (Atina, oko 500-438. gdoine p.n.e.) je bio najslavniji grčki kipar svog vremena. Njegovo kiparstvo je sinonim za najčišći izraz zrele grčke klasične umjetnosti i ideal harmonične ravnoteže božanskog i ljudskog. Sintetizirao je duh, snagu i strast koji su se rodili u okviru Periklevih političko-religioznih koncepcija i vremenu atinske demokratije.

Biografija [uredi]

Autor koji je dao pečat jednoj razvojnoj fazi grčke umjetnosti poznat je samo po kopijama i replikama, te nekoliko škrtih vijesti iz antičkih izvora (Plutarh, Plinije i Pauzanija). Po antičkim izvorima, Fidija je bio učenik Hegije.

Zapamćen je u antičkoj tradiciji kao čuveni majstor dviju velikih skulptura Atena Partenos (Atena Djevica) i Zeusov kip u Olimpiji izrađenih u krizelefantinskoj tehnici (od gr. χρυσός, chrysós - zlato, i ελεφάντινος, elephántinos - slonovača). Fidija je sam razvio ovu tehniku izgradnje ogromnih statua od zlata i slonovače pomoću drvenog rama na koji su se postavljali komadi metala i slonovače, a zatim se skulptura prekrivala zlatom. Perikle mu je 448. godine p.n.e. povjerio nadzor nad gradnjom Partenona na atenskoj Akropoli na kojoj je uradio sve plastične ukrase (friz).

Antički izvori spominju i nekoliko njegovih učenika: Alkmen, Kolot i Agorakrit.

Djela [uredi]

Atena Partenos, najvjernija mala rimska mramorna kopija. Škola iz Varvakiona, III stoljeće, Arheološki muzej, Atina

Lapit i Kentaur, metopa s južne strane Partenonskog friza, mramor, 1,35 m visoka, Britanski muzej, London.

Atena Partenos, zaštitnica grada Atine, simbol atinskog polisa, prikazana je kao uzvišena božica bliska ljudima. Poznata je po opisima iz tog doba, reprodukcijama na antičkom novcu i gemama (glava na Aspazijevoj gemi), te po kasnijim grčkim i rimskim replikama i kopijama (statua iz Varvakiona). Prikazana je ogrnuta poplosom, sa šljemom i egidom, te figurom Nike (božica pobjede) u ispruženoj desnici, kako stoji na postolju na kojemu je u reljefu prikazano Atenino rođenje.

O Zeusovom kipu u Olimpiji postoji još manje podataka, ali zabilježeno je kako je prikazan kao uzvišen i blag otac bogova i ljudi. Po opisu sjedi na prijestolju dekoriranom reljefima pobjednika olimpijskihigara, sfingama, Horama i Niobom s kćerima; u desnici nosi Niku, a u ljevici skiptar (žezlo u obliku koplja).

Monumentalna plastična dekoracija na Partenonu (zabatne figure i friz) vjerojatno je djelo kolektivnog rada radionice kipara Fidije, izveden po njegovoj zamisli i pod njegovom paskom. Reljefi i skulpture s Partenona predstavljaju: Gigantomahiju (bitka bogova s titanima); Borbu Atinjana s kentaurima i Amazonkama; Trojanski rat i Povorku panatenejskih svečanosti.

Zajednička tema svih metopa bila je pobjeda Grka i bogova nad njihovim ljudskim i mitološkim neprijateljima, a svaka metopa prikazivala je drugu scenu i sastojala se od dvije figure u visokom reljefu. Metope na istočnoj strani prikazivale su Gigantomahiju, na južnoj Kentauromahiju, na zapadnoj Amazonomahiju i na sjevernoj scene iz Trojanskog rata. Cijeli je središnji dio sjevernih metopa uništen. S lijeva na desno na metopama su prikazani Helios, zatim ljudi koji silaze s brodova i naoružavaju se. Tri metope prikazuju bogove i božice, a krajnja metopa prikazuje Selenu koja silazi na svom konju.

Likovi božanstava s hramskih zabata sačuvani su u originalu, a njihovi dijelovi nalaze se u muzejima u Ateni i Londonu (kao Elgin marbles u Britanskom muzeju). Metope s istočne, zapadne i južne strane nalaze se u Atini dok se dio sjevernih nalazi u Londonu, dio u Parizu i dio u Atini.

Za Artemidin hram u Efesu Fidija je izradio bronzani kip Amazonke, a pripisuju mu se i mnoge mramorne ili bronzane Atene, Afrodite i Apoloni kao olimpijski pobjednici (Apolon iz Kassela).

Hermes kao govornik (Hermes Ludovisi), rimska kopija (I stoljeće) Fidijinog originala iz V stoljeća p.n.e, Nacionalni arheološki muzej u Rimu.

Apolon iz Tibera, visok 222 cm, rimska mramorna kopija (117–195.) originala iz 450. godine p.n.e, Nacionalni Muzej u Rimu.

Galerija odabranih djela [uredi]

mini|250px|Sir Lawrence Alma-Tadema: Fidija pokazuje Partenonski friz svojim prijateljima, 1868.
Portret Atene Partenos iz Varvakiona.
Antiohova mramorna grčka kopija Atene Partenos, I stoljeće p.n.e, Nacionalni muzej u Rimu.
Rimska mramorna kopija Atene Partenos, II stoljeće, visina 2,4 m, Muzej Louvre, Pariz.
Apolon iz Kassela, 2 m visok, rimska kopija iz II stoljeća, Louvre, Pariz.
Skulpture zabatnog trokuta sa Partenona, (lijevi dio), visina 1,3 m, oko 447-432. godine p.n.e, Nacionalni muzej, London.
Skulpture zabatnog trokuta sa Partenona (desni dio), visina 1,3 m, oko 447-432. godine p.n.e.
Detalj zabata s likom Dionisa, visina 1,3 m, London.
Portret konja, detalj zabata Partenona.
Bitka Atinjana s kentaurima, 1,35 m visok, mramor, metopa s Partenona, Britanski muzej, London.
Elgin marbles, detalj unutarnjeg friza s Partenona, Britanski muzej, London.
Elgin marbles, detalj unutarnjeg friza s Partenona, Britanski muzej, London.
Demetra, rimska kopija statue iz Fidijine škole iz 420. godine p.n.e, Vatikanski muzeji.
Farneški Dijadumenos (Tezej), rimska kopija (I. stoljeće p.n.e.) Fidijinog originala iz 440. godine p.n.e, Britanski muzej, London.