Filozofija renesanse

Renesansa je period koji je bio u 15. i 16. vijeku. To je bio prelazni period iz Srednjeg u Novi vijek. U renesansi se ruše okviri skolastike i izgrađuje se nova filozofska slika svijeta. Tada se rađa smisao za ljepotu prirode, a također se budi interes za čovjeka i nauku. U tom periodu društvene okolnosti su burne, ruši se feudalizam, a rađa se kapitalizam.

To je i period novih otkrića- 1492. godine Kolumbo otkriva "Novi Svijet", a Magelan putuje oko svijeta. Početke renesanse nalazimo u djelima Dantea i Bokača koja su pisana na narodnom jeziku.

Predstavnici- književnost

Dante je svojim djelom Božanstvena komedija, vratio ponovni značaj i ljepotu antike u književnost, te, potencirajući narodni jezik, koji se smatrao vulgarnim za razliku od „ljepšeg, vrijednijeg i plemenitijeg“ latinskog jezika, upravo borac za ono individualno.

F. Petrarca, čija je najveća zasluga promovisanje lirike specifičnog tipa za to doba, one lirike koja izražava ljepotu oblika, ljepotu žene i prirode i tako otkriva dubine antičke svijesti.

Boccaccio- treci talijanski pjesnik

= Relevantni članci

• Filozofija
• Novovjekovna filozofija
• Renesansa

Nedovršeni članak Filozofija renesanse koji govori o filozofiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.