Flauta

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Flauta
Flauta
Klasifikacija
Raspon tonova
Range piccolo.png
Srodni instrumenti

Oboa · Klarinet · Pikolo · Fagot

Muzičari
Dodatni članci

Muzika · Muzički instrumenti · Duvački instrumenti · Muzički portal

Flauta je muzički instrument koji spada u porodicu drvenih duvačkih instrumenata. Sastoji se od tri ili rjeđe četiri dijela, koji se na spojevima uvlače (uklapaju) jedan u drugi i time se kontroliše štimanje. Čitav instrument je dugačak oko 67 centimetara. Ulaz za zrak postavljen je sa strane i okružen je plosnatom usnom, koja je oblikovana tako da na nju naliježe donja usna svirača. Glava se nalazi naprijed i zatvorena je. Glavni mehanizam nalazi se na srednjem dijelu koji služi za otvaranje i zatvaranje rupica. To je i najvažniji dio instrumenta jer se na njemu nalazi i najveći broj rupica, koje proizvode tonski zvuk, šesnaest do osamnaest poklopaca i veliki broj poluga kojima se oni pokreću. Na završnom dijelu koji je otvoren nalaze se dvije do tri rupice.

Dijeli se na blok-flautu i poprečnu flautu. Kod oba instrumenta je jedna dimenzija znatno veća od druge dvije. Razlikuju se u tome što se u blok-flautu zrak duva na vrhu instrumenta, tako da se instrument nalazi ravno ispred svirača i svira se držeći ruke ispred sebe, dok se kod poprečne flaute zrak također duva na vrhu instrumenta, ali sa strane, a instrument se drži s jedne strane lica i svira se držeći ruke na strani, ne videći ih.

Historijat[uredi | uredi izvor]

Flauta je postojala još u davnoj prošlosti, te spada u najstarije instrumente zbog jednostavnog principa stvaranja zvuka. Najstarije flaute gradile su se od kosti (Oyana Indijanci), bambusa, metala i gline. Početkom 19. vijeka flauta se našla u kritičnoj situaciji zbog promjene zvučnog ideala kojem je bio bliži klarinet. Jačina njenog zvuka nije bila dorasla novim koncertnim dvoranama, a skala je bila još uvijek tonski neujednačena i nečista. Taj problem 1847. godine riješava Theobald Böhm (1794-1881), napravivši flautu koja je odgovarala tadašnjim zahtjevima, sa zvukovno i intonativno ujednačenom hromatskom ljestvicom (skalom) i pojačanim zvukom. Gradio je flaute od srebra i drveta. Izuzevši neznatne promjene, instrument je do danas ostao isti.

Današnje flaute mogu biti građene od raznih metala: bakra, nikla, cinka, srebra, zlata, platine, te stakla i sintetskih materijala. Njen trooktavni raspon obuhvata tonove c1(h)- c4(f4). Svira se sa devet prstiju. Sastoji se od tri dijela: glava flaute, srednji dio ili tijelo, te donji dio ili noga. Na flauti je moguće izvoditi vrlo brze pasaže, skokove, trilere, staccato, dvostruki i trostruki jezik i legato, te mnoge druge tehnike sviranja vezane isključivo za muziku 20. vijeka. Boja tona u donjem registru je tamna, u srednjem mehka, a u visokom svijetla i reska.

Gnome-speakernotes.svg Muzički portal
Odjeljak isključivo posvećen muzici


Eighth notes and rest.svg Nedovršeni članak Flauta koji govori o muzici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: