FC Inter Milano

Ovaj članak je dobar.
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Inter
Puno imeInternazionale Milano
NadimakNerazzurri
Osnovan9. mart 1908.
LokacijaMilano
Lombardija
Italija
AdresaViale della Liberazione 16/18, 20124 Milano
Boje   
StadionGiuseppe Meazza[1]
Kapacitet80.018
Vlasnik/-ciSuning Holdings Group (68,55%)
LionRock Capital (31,05%)
Pirelli (0,37%)
Ostali dioničari (0,03%)
PredsjednikSteven Zhang
TrenerSimone Inzaghi
LigaSerie A
FederacijaFIGC
Pozicija
2022/23.
3. mjesto
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Domaći
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Gostujući
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Treći
Veb-sajtinter.it

Football Club Internazionale Milano S.p.A., popularno zvan Inter ili Inter Milano, italijanski je nogometni klub iz Milana.

Jedini je tim iz Italije koji je cijelu historiju proveo u Serie A, najjačoj italijanskoj ligi. Zbog plavo-crnih dresova ima nadimak nerazzurri ("crno-plavi"). U vitrinama ova ekipa ima 19 titula prvaka Serie A, a uključujući Kup i Superkup, Inter je u Italiji osvojio 36 trofeja. Tri puta osvojio je Ligu prvaka1964, 1965. i 2010, Kup UEFA 1991, 1994. i 1998. te Interkontinentalni kup 1964. i 1965, odnosno Svjetsko klupsko prvenstvo 2010.

Domaće utakmice igra na stadionu "Giuseppe Meazza", poznatom i kao San Siro, koji dijeli s AC Milanom. Taj stadion ujedno je i najveći u Italiji s kapacitetom 80.074 sjedeća mjesta. Inter ima trening-centar "Angelo Moratti" u Appiano Gentileu, blizu Coma.

Historija[uredi | uredi izvor]

Giuseppe Meazza za Inter je odigrao 408 utakmica.

Klub je osnovan 9. marta 1908. odvajanjem od zajedničkog kluba AC Milana. Razlog tome bilo je nezadovoljstvo grupe Italijana i Švicaraca iz kluba zbog prevelikog broja domaćih igrača u ekipi. Po odvajanju od kluba osnovali su svoju ekipu Internazionale FC ili skraćeno Inter. Nadimak tima bio je La Beneamata ("povlaštena"). Za Internazionale je navijala srednja klasa i imućniji stanovnici grada.

Questa notte splendida darà i colori al nostro stemma: il nero e l'azzurro sullo sfondo d'oro delle stelle. Si chiamerà Internazionale, perchè noi siamo fratelli del mondo

– 9. mart 1908., Milano

Ova divna noć će nam dati boje grba; crna i plava sa zlatnom zavjesom satkanom od zvijezda. Zvaće se Internazionale, jer smo braća svijeta.

– 9. mart 1908., Milano

Svoje prvo prvenstvo osvojili su 2 godine nakon nastanka, već 1910., ali tek 10 godina nakon toga su drugi put bili prvaci. Prvi trener i kapiten tima bio je Virgilio Fossati, rođen u Milanu.

U periodu između 1. i 2. svjetskog rata, klub je zbog fašističkog režima Benita Mussolinija morao promijeniti ime u Ambrosiana-Inter [2]. Tada osvajaju i nova tri naslova. Bilo je to 1930. i 1938, a 1940. uz prvenstvo su osvojili i Kup, predvođeni legendom kluba Giuseppeom Meazzom. Godine 1942. vraćaju prvobitno ime - Internazionale.

Grande Inter[uredi | uredi izvor]

Poslije rata, Inter osvaja svoj šesti Scudetto. Tada počinje najsvjetliji period u historiji kluba, znan kao Grande Inter (Veliki Inter), kad je Inter bio u samom vrhu europskog fudbala. Osvojili su prvenstvo 1953. i 1954., a nakon malo dužeg perioda bez naslova opet su bili prvaci 1963., 1965. i 1966., ovaj put sa Helenijom Herrerom na klupi. Tada osvajaju i prva dva naslova evropskog prvaka u historiji 1964. i 1965., pobjedama protiv Real Madrida i Benfice. Pridodali su tome dva naslova Interkontinentalnog kupa.

Sastav koji je osvojio Interkontinentalni kup 1965.

Tada je predsjednik kluba bio Angelo Moratti čiji je sin Massimo Moratti, trenutni predsjednik kluba. Nakon toga, Inter biva poražen u finalu Kupa Šampiona, dvaput od Celtica i Ajaxa.

Nakon zlatne ere, Inter osvaja svoj 11. i 12. naslov 1971. i 1980. godine. Osvajaju i dva Kupa Italije 1978. i 1982. Svoj 13. naslov su osvojili 1989. godine predvođeni Nijemcima Andreas Brehmeom i Lotharom Matthäusom, te argentincem Ramón Díazom. Iduće godine stiže Jürgen Klinsmann, Inter osvaja i Superkup, ali ne uspjevaju odbraniti Scudetto.

1990-2004.[uredi | uredi izvor]

Ovaj period ostaće upamćen po osvajanju Kupa UEFA triput, 1991., 1994. te 1998., te po neuspjesima u Italiji. Čak su 1993. godine bili samo jedan bod od ispadanja.

1995. godine od Ernesto Pellegrinija klub preuzima Massimo Moratti. Naftni magnat ulaže mnogo novaca u klub, pritom rušeći rekordne sume za transfere, dovodeći Ronalda za 19,5 miliona €, te Christijana Vierija za 31 milion € 1999. godine.[3] Međutim ni to ne pomaže da se ostvari dominacija u domovini.

2004-2010.[uredi | uredi izvor]

Nakon što Italiju potresa skandal sa namještanjem utakmica, za Inter, bar u Italiji, slijede neki svjetliji trenuci. Oduzimaju se bodovi Juventusu i Milanu, čime Inter dobija svoj 14. naslov, a Juventus biva izbačen u Seriju B. Do tada je to bio jedini tim koji uz Inter nikada nije igrao u nižem domu italijanskog fudbala. Iz Juventusa stiže Zlatan Ibrahimović, igrač koji će obilježiti godine koje slijede za Inter.

Zlatan Ibrahimović i Mario Balotelli

Iduće sezone Inter osvaja svoj novi, 15. naslov, rušeći rekord Serije A po broju uzastopnih pobjeda. Ekipa trenera Roberta Mancinija napravila ih je 17.

2007-08 sezona također je trofejna. Inter osvaja svoj 16. Scudetto, no Moratti želi i Ligu Prvaka. Inter biva izbačen od Liverpoola u četvrtini finala tog takmičenja što je bilo dovoljno da predsjednik Intera uruči otkaz Robertu Manciniju[4] i pored osvojenog naslova.

2. juna 2008. godine Inter dovodi novog trenera, Jose Mourinha[5]. On je bio jedini strani trener u Seriji A te godine. To ljeto u klub stižu neki novi igrači, Amantino Mancini[6], Sulley Muntari[7] i Ricardo Quaresma[8] koji je bio i najskuplji igrač koji je došao u Inter u tom transfer roku, nekoliko sati prije isteka transfer perioda.

No ni novi trener, ni novi igrači Interu ne donose trofej Lige prvaka. Iako je Mourinho sa svojim igračima donio 17. naslov, iako je i osvojio italijanski Superkup, navijači Intera još uvijek nisu zadovoljni jer oni žele prekinuti taj post od 40. godina bez trofeja u najelitnijem klupskom takmičenju u Evropi.

Ljeto 2009. godine donosi velike promjene u Interovom igračkom kadru. Zlatan Ibrahimović nije više član Intera, a u ovaj klub stiže kamerunski napadač Samuel Eto'o. Prinove su također Diego Milito, Thiago Motta, te Lucio.

2010 - trostruka kruna[uredi | uredi izvor]

U sezoni 2009/2010. Inter je osvojio sve što je mogao osvojiti. Odbranili su Scudetto i postali prvaci Italije peti put zaredom, pobjedivši Sienu u posljednjem kolu golom Diega Milita. Prije toga su osvojili Kup Italije u Rimu savladavši Romu također pogotkom Diega Milita.

Jose Mourinho - Trener Intera 2008.-2010.

22. maja 2010. godine Inter je u Madridu na Santiago Bernabeu osvojio svoju treću titulu prvaka Evrope. Na putu do finala savladali su Chelsea, CSKA, a posebno su impresivni bili u duelima sa Barcelonom (3:1 u Milanu, 1:0 u Barceloni). U finalu su pobjedili Bayern iz Minhena rezultatom 2:0, a oba gola je postigao Diego Milito[9]. Nakon utakmice Jose Mourinho je objavio da prelazi u Real Madrid.[10]

2010/2011 - period poslije Mourinha[uredi | uredi izvor]

15. juna 2010. Inter je predstavio novog trenera Rafaela Beniteza koji je došao iz Liverpoola.[11] Benitez je odmah osvojio svoj prvi trofej Superkup Italije pobjedivši Romu 3-1, a u decembru 2010. stigao je i naslov Prvaka svijeta.[12] Ipak, u januaru 2011. nezadovoljni pozicijom u Seriji A, uprava Intera je smjenila Beniteza[13] i na čelo postavila bivšeg igrača i trenera Milana, Leonarda.[14] U januaru su u klub stigli i Giampaolo Pazzini[15], Andrea Ranocchia[16] i Yuto Nagatomo[17] na posudbu.

Leonardo je uspio smanjiti zaostatak za vodećim Milanom, ali Inter je sezonu završio na drugom mjestu. U četvrtfinalu Lige Prvaka savladao ih je Schalke. Na kraju sezone Leonardo je odstupio s mjesta trenera da bi postao direktor PSG-a, a Inter je zaposlio Gian Piera Gasperinija. Na ljeto je klub napustio sjajni napadač Samuel Eto'o, potpisavši za superbogati Anzhi.

Gian Piero Gasperini nije se proslavio na klupi Intera i smijenjen je nakon samo tri mjeseca na klupi, od strane još jednog Italijanskog stručnjaka, Claudija Ranijerija.[18] Nakon poraza protiv Juventusa (2:0), Claudio Ranieri je smjenjen na klupi od Intera, njegovo mjesto preuzeo je Andrea Stramaccioni[19], do tada je bio trener FC Inter Primavera, sa kojim je pobjedio Next Generation Series.

Stramaccioni je vodio Inter u sezoni 2012/13, i nakon lošeg, 9. mjesta na kraju sezone je otpušten. 19. maja 2013. je objavljeno da je novi menadžer Intera Walter Mazzarri koji je do tada vodio Napoli.

Kraj Morattijeve ere[uredi | uredi izvor]

Dana 15. oktobra 2013. Erick Thohir, Rosan Roeslani i Handy Soetedjo, svi iz Indonezije su potpisali ugovor o preuzimanju 70% dionica Intera u vrijednosti od 480 miliona $. Thohir također ima udio u vlasništvu klubova D.C. United i košarkaškog kluba Philadelphia 76ers.[20]

Mjesec dana kasnije, Thohir se predstavio javnosti u Milanu, te je objavljeno da će on preuzeti funkciju predsjednika kluba, čime je završena 18-godišnja vladavina Massima Morattija na toj funkciji. Ipak, Moratti je ostao u klubu u ulozi počasnog predsjednika, dok je njegov sin Angelomario ostao potpredsjednik kluba.

Igrači[uredi | uredi izvor]

Posljednja izmjena: 14. august 2021.

Br. Poz. Nacija Igrač
1 G Slovenija Samir Handanović (C)
2 O Urugvaj Diego Godin
5 V Italija Roberto Gagliardini
6 O Nizozemska Stefan de Vrij
7 N Argentina Mauro Icardi
8 V Urugvaj Matías Vecino
9 N Bosna i Hercegovina Edin Džeko
10 N Argentina Lautaro Martínez
11 O Italija Federico Dimarco
12 V Italija Stefano Sensi
13 O Italija Andrea Ranocchia
16 N Italija Matteo Politano
17 N Čile Alexis Sanchez (na posudbi iz Manchester United)
18 O Gana Kwadwo Asamoah
Br. Poz. Nacija Igrač
19 V Austrija Valentino Lazaro
20 V Španija Borja Valero
23 V Italija Nicolo Barella
27 G Italija Daniele Padelli
30 N Italija Sebastiano Esposito
31 O Italija Lorenzo Pirola
32 V Francuska Lucien Agoume
33 O Italija Danilo D'Ambrosio
34 O Italija Cristiano Biraghi (na posudbi iz Fiorentina)
37 O Slovačka Milan Škriniar
46 G Italija Tommaso Berni
77 V Hrvatska Marcelo Brozović
87 V Italija Antonio Candreva
95 O Italija Alessandro Bastoni

Poznati igrači[uredi | uredi izvor]

Povučeni brojevi[uredi | uredi izvor]

  • 3Italija Giacinto Facchetti, lijevi bek, 1960–1978. Broj je povučen 8. septembra 2006. godine. (posthumno povučen broj)
  • 4Argentina Javier Zanetti, desni bek, 1995–2014 . Zanetti je odigrao 858 utakmica za Inter, nakon čega je klub povukao njegov broj iz upotrebe iz poštovanja.

Osoblje[uredi | uredi izvor]

Pozicija Ime
Trener Italija Simone Inzaghi
Pomoćni trener Italija Massimiliano Farris
Tehnički asistent Italija Mario Cecchi
Tehnički asistent Italija Ferruccio Cerasaro
Tehnički asistent Italija Fabio Ripert
Fitness trener Italija Antonio Pintus
Fitness trener Italija Costantino Coratti
Fitness trener Španija Julio Tous
Trener golmana Italija Adriano Bonaiuti
Glavni nutricionist Italija Matteo Pincella
Šef medicinskog osoblja Italija Piero Volpi
Doktor ekipe Italija Alessandro Corsini
Doktor ekipe Italija Alessandro Quaglia
Šef fiziotarapeuta Italija Gian Nicola Bisciotti
Koordinator fiziotarapeuta Italija Massimo Dellacasa
Fiziotarapeut Italija Andrea Galli
Fiziotarapeut Italija Ramòn Cavallin
Fiziotarapeut Italija Matteo Viganò
Rehabilitator Italija Andrea Belli

Boje, nadimci i grbovi[uredi | uredi izvor]

Logo Intera

Najvećim dijelom svoje historije Inter je nosio dresove sa plavim i crnim prugama. Godine 1908, kada je klub osnovan, crna je izabrana da predstavlja noć, a plava nebo. Dvadeset godina kasnije, nakon spajanja s Unione Sportiva Milaneseom, Inter mijenja ime u Ambrosiana SS Milano te mijenja i boje dresa, a jedna verzija dresa bila je i ona s crvenim križem na bijeloj podlozi, koja je predstavljala grb grada Milana.[21]

Nakon Drugog svjetskog rata Inter se vraća svojim originalnim bojama, iz čega je uslijedio i nadimak nerazzurri. U sezoni 2007/08. Inter je povodom stogodišnjice kao gostujući nosio upravo bijeli dres Ambrosiane sa crvenim križem.

Nadimci Intera, osim spomenutog, jesu La Beneamata i Il Biscione. Dok "Beneamata" znači "povlaštena", "Biscione" znači "bjelouška" te ima uporište u historiji Milana.

Jedno vrijeme upravo je bjelouška bila u grbu Intera.

Rivalstva i navijači[uredi | uredi izvor]

Navijači Intera

Inter je prema istraživanju La Repubblice,[22] Inter je jedan od najpopularnijih klubova u Italiji. Najveći dio navijača Intera su pak srednja klasa, dok su navijači Milana pretežno radnička klasa.

Najveća navijačka grupa su svakako Boys San, koji datiraju još od 1969.

Internazionale je dobro poznat po tome što uredno skuplja rivale po Italiji i inostranstvu. U Italiji najveći rivali su mu AC Milan i Juventus, a u Evropi Real Madrid.

Derby della Madonnina[uredi | uredi izvor]

Najpoznatije je rivalstvo sa gradskim suparnikom Milanom, s kojim Inter dijeli stadion "Giuseppe Meazza", znan i kao San Siro. Rivalstvo je tim veće što je Inter klub bogatijih, a Milan onih siromašnijih, iz radničke klase. Do danas su odigrali 266 susreta u kojima je uspješniji bio Milan sa 104 pobjede prema 90 Interovih, uz 72 neriješena rezultata. Ako se pogledaju samo utakmice u Serie A, onda je bolji Inter sa 60 pobjeda u odnosu na 56 Milanovih uz 52 neriješena rezultata. Od 64 prvenstva koja su se odigrala u sistemu jedne grupe 32 puta je Inter završio bolje plasiran (nisu uračunate sezone '80/81. i '82/83, koje je Milan proveo u Serie B).

Derby d'Italia[uredi | uredi izvor]

Čuveni Derby d'Italia sukob je Intera sa Juventusom. Ta utakmica je prozvana italijanskim derbijem jer niti jedna od te dvije ekipe nikad nije bila u Serie B, italijanskoj drugoj ligi. Međutim, od sezone 2006/07 to više nije tako jer je Juventus izbačen u Serie B zbog skandala oko namještanja utakmica. Tako je Inter ostao jedina italijanska ekipa koja nikad nije bila u Serie B.

Proizvođači opreme i sponzori[uredi | uredi izvor]

Svi predsjednici kluba[uredi | uredi izvor]

Inter je u svojoj historiji imao mnogo predsjednika. Neki su bili vlasnici kluba, a neki su bili počasni predsjednici. Evo liste svih njih. [23]

Massimo Moratti, bivši predsjednik Intera
 
Predsjednik Period
Giovanni Paramithiotti 1908.–1909.
Ettore Strauss 1909.–1910.
Carlo De Medici 1910.–1912.
Emilio Hirzel 1912.–1914.
Luigi Ansbacher 1914.
Giuseppe Visconti Di Modrone 1914.–1919.
Giorgio Hulss 1919.–1920.
 
Predsjednik Period
Francesco Mauro 1920.–1923.
Enrico Olivetti 1923.–1926.
Senatore Borletti 1926.–1929.
Ernesto Torrusio 1929.–1930.
Oreste Simonotti 1930.–1932.
Ferdinando Pozzani 1932.–1942.
Carlo Masseroni 1942.–1955.
 
Predsjednik Period
Angelo Moratti 1955.–1968.
Ivanoe Fraizzoli 1968.–1984.
Ernesto Pellegrini 1984.–1995.
Massimo Moratti 1995.–2004.
Giacinto Facchetti 2004.–2006.
Massimo Moratti 2006.–2013.
Erick Thohir 2013.-2018.
Steven Zhang 2018.-

Svi treneri kluba[uredi | uredi izvor]

Inter je u svojoj historiji promijenio 55 trenera. Najuspješniji je svakako Helenio Herrera koji je pored Scudetta osvojio i Ligu Prvaka. Jose Mourinho je prvi trener u Italijanskoj historiji koji je osvojio triplu krunu (triplete).

 
Ime Nacionalnost Period
Virgilio Fossati Italija 1909–1915
Nino Resegotti
Francesco Mauro
Italija 1919–1920
Bob Spotishwood Engleska 1922–1924
Paolo Schiedler Italija 1924–1926
Árpád Weisz Mađarska 1926–1928
József Viola Mađarska 1928–1929
Árpád Weisz Mađarska 1929–1931
István Tóth Mađarska 1931–1932
Árpád Weisz Mađarska 1932–1934
Gyula Feldmann Mađarska 1934–1936
Albino Carraro Italija 1936
Armando Castellazzi Italija 1936–1938
Tony Cargnelli Austrija 1938–1940
Giuseppe Peruchetti Italija 1940
Italo Zamberletti Italija 1941
Ivo Fiorentini Italija 1941–1942
Giovanni Ferrari Italija 1942–1945
Carlo Carcano Italija 1945–1946
Nino Nutrizio Italija 1946
Giuseppe Meazza Italija 1947–1948
Carlo Carcano Italija 1948
Dai Astley Vels 1948
Giulio Cappelli Italija 1949–1950
Aldo Olivieri Italija 1950–1952
Alfredo Foni Italija 1952–1955
Aldo Campatelli Italija 1955
Giuseppe Meazza Italija 1955–1956
Annibale Frossi Italija 1956
Luigi Ferrero Italija 1957
Giuseppe Meazza Italija 1957
Jesse Carver Engleska 1957–1958
Giuseppe Bigogno Italija 1958
Aldo Campatelli Italija 1959–1960
Camillo Achilli Italija 1960
Giulio Cappelli Italija 1960
Helenio Herrera Argentina 1960–1968
Alfredo Foni Italija 1968–1969
Heriberto Herrera Paragvaj 1969–1971
Giovanni Invernizzi Italija 1971–1973
Enea Masiero Italija 1973
Helenio Herrera Argentina 1973
Enea Masiero Italija 1974
Luis Suárez Španija 1974–1975
Giuseppe Chiappella Italija 1976–1977
Eugenio Bersellini Italija 1977–1982
 
Ime Nacionalnost Period
Rino Marchesi Italija 1982–1983
Luigi Radice Italija 1983–1984
Ilario Castagner Italija 1984–1986
Mario Corso Italija 1986
Giovanni Trapattoni Italija 1986–1991
Corrado Orrico Italija 1991
Luis Suárez Španija 1992
Osvaldo Bagnoli Italija 1992–1994
Giampiero Marini Italija 1994
Ottavio Bianchi Italija 1994–1995
Luis Suárez Španija 1995
Roy Hodgson Engleska 1995–1997
Luciano Castellini Italija 1997
Luigi Simoni Italija 1997–1998
Mircea Lucescu Rumunija 1999
Luciano Castellini Italija 1999
Roy Hodgson Engleska 1999
Marcello Lippi Italija 1999–2000
Marco Tardelli Italija 2000–2001
Héctor Raul Cúper Argentina 2001–2003
Corrado Verdelli Italija 2003
Alberto Zaccheroni Italija 2003–2004
Roberto Mancini Italija 2004–2008
José Mourinho Portugal 2008–2010
Rafael Benitez Španija 2010
Leonardo Brazil 2010-2011
Gian Piero Gasperini Italija 2011
Claudio Ranieri Italija 2011-2012
Andrea Stramaccioni Italija 2012-2013
Walter Mazzarri Italija 2013-2014
Roberto Mancini Italija 2014-2016
Franck de Boer Nizozemska 2016-
Stefano Vecchi Italija 2016
Stefano Pioli Italija 2016–2017
Stefano Vecchi Italija 2017
Luciano Spalletti Italija 2017–2019
Antonio Conte Italija 2019–2021
Simone Inzaghi Italija 2021–

Trofeji[uredi | uredi izvor]

Domaći[uredi | uredi izvor]

1909/10, 1919/20, 1929/30, 1937/38, 1939/1940, 1952/53, 1953/54, 1962/63, 1964/65, 1965/66 10° Pobjeda
1970/71, 1979/80, 1988/89, 2006/07, 2007/08, 2008/09, 2009/10, 2020/21.
1938/39, 1977/78, 1981/82, 2004/05, 2005/06, 2009/10, 2010/11, 2021/22, 2022/23.
1989, 2005, 2006, 2008, 2010, 2021, 2022, 2023.

Međunarodni[uredi | uredi izvor]

1963/64, 1964/65, 2009/10.
1990/91, 1993/94, 1997/98
1964, 1965, 2010.

Omladinski[uredi | uredi izvor]

Trofeo "Giacinto Facchetti":

  • Osvajači (6): 1964, 1966, 1969, 1989, 2002, 2007.

Italijanski omladinski kup:

  • Osvajači (5): 1973, 1976, 1977, 1978, 2006.

Prvenstvo U-23:

  • Osvajači (1): 1975.

Turnir u Viareggiu:

  • Osvajači (5): 1962, 1971, 1986, 2002, 2008, 2010.

Prvenstvo U-14:

  • Osvajači (4): 1988, 1997, 2003, 2006.

Prvenstvo U-16:

  • Osvajači (4): 1985, 1987, 1998, 2008.

Prvenstvo U-18:

  • Osvajači (3): 1980, 1984, 1991.

Prvenstvo U-20:

  • Osvajači (5): 1975, 1983, 1989, 1990, 1991.

Turnir "Filippo De Cecco":

  • Osvajači (2): 2006, 2008.

Ostali uspjesi[uredi | uredi izvor]

Viceprvaci Italije (14): 1932/33, 1933/34, 1934/35, 1940/41, 1948/49, 1950/51, 1961/62, 1963/64 1966/67, 1969/70, 1992/93, 1997/98, 2002/03, 2010/11, 2019/20.

Finalisti kupa (6): 1958/59 (vs Juventus), 1964/65 (vs Juventus), 1976/77 (vs Milan), 1999/00 (vs Lazio), 2006/07 (vs Roma), 2007/08 (vs Roma)

Finalisti Lige prvaka (Kupa prvaka) (3): 1966/67 (vs Celtic Glasgow), 1971/72 (vs Ajax), 2022/23 (vs Manchester City)

Finalisti superkupa (2): 2000 (vs Lazio), 2007 (vs Roma)

Finalisti Kupa UEFA: 1996/97 (vs Schalke 04)

Finalisti Mitropa kupa: 1933 (vs Austria Beč)

Individualna priznanja[uredi | uredi izvor]

FIFA Igrač godine

Sljedeći igrači su osvojili ovu titulu dok su igrali za Inter:

Ballon d'Or / Evropski igrač godine

Sljedeći igrači su osvojili Ballon d'Or dok su igrali za Inter:

Svjetski igrač godine

Sljedeći igrači su osvojili ovu nagradu dok su igrali za Inter:

UEFA Klupski igrač godine

Sljedeći igrači su osvojili ovu nagradu dok su igrali za Inter:

Nacionalna prvenstva[uredi | uredi izvor]

Razina Liga Ukupno sezona Debi Prošla Sezona Ukupno



Prima Categoria 7 1909/10 1920/21 96
Prima Divisione 5 1921/22 1925/26
Divisione Nazionale 4 1926/27 1945/46
Serie A 81 1929/30 2012/13

Međunarodna takmičenja[uredi | uredi izvor]

Takmičenje Ukupno sezona Debi Posljednja sezona
Interkontinentalni kup 2 1964. 1966.
Svjetsko klupsko prvenstvo 1 2010. 2010.
Liga prvaka 15 1963/64 2010/12.
Kup pobjednika kupova 2 1978/79 1982/83.
Evropska liga 23 1972/73 2012/13.
UEFA Superkup 1 2010. 2010.

FC Internazionale Milano kao kompanija[uredi | uredi izvor]

FC Internazionale Milano S.p.A.
SjedišteMilano, Italija
PrihodGubitak 268.827.275 (2011)
Operativni prihodGubitak 85.712.530 (2011)
Neto dobitGubitak 86.813.786 (2011)
VlasnikErick Thohir (70%)
Massimo Moratti (28,17%)
Pirelli (1,83%)
DivizijeInter Brand (100%)
Inter Futura (100%)
Consorzio San Siro 2000

Prema Deloitte Football Money Leagueu, Inter je u sezoni 2008/09. ostvario prihod od 196,5 miliona eura i našao se se na 9. mjestu na svijetu, iza Juventusa, a ispred gradskog rivala Milana.[24] Klub je time nadmašio zaradu od prethodne sezone, kada je zaradio 172,9 miliona eura[24], te prvi put otkad se vodi ova rang-lista pretekao Milan.

Postotak prihoda podijeljen je na prihode na dan utakmice (14%, odnosno 28,2 miliona), TV-prava (59%, odnosno 115,7 miliona, + 7%, odnosno 8 miliona), te marketing (27%, odnosno 52,6 miliona + 43%, odnosno 15,8 miliona). Sponzori na dresu donijeli su još 18,1 milion te 9,3 miliona eura, zavisno od komercijalne vrijednosti reklame, dok su dobili još novca od TV-prava zbog učešća u Ligi prvaka (1,6 miliona).

Za sezonu 2010/11. klubovi Serije A pregovarali su zajedno za TV-prava iako je praksa prije tada bila da svaki klub individualno pregovara. Zbog ovoga je Inter imao manji prihod od TV-prava, dok su manji klubovi time profitirali.

Prihodi na dan utakmice iznosili su samo 1,1 milion po jednoj domaćoj utakmici, dok su neke ekipe zarađivale i po 2,6 miliona eura.

Novinari časopisa Deloitte su se složili da prihodi na dan utakmice štete Interu, kao i svim drugim italijanskim klubovima, i da zbog toga ne mogu da se nose sa drugim europskim velikanima, te da bi izgradnja novog stadiona doprinjela većoj konkurentnosti timova Serie A sa ostalim svjetskim klubovima.[25]

Inter ima i jednu od najvećih finansijskih "crnih rupa" među italijanskim klubovima, što je u 2007. rezultovalo neto gubitkom od 206 miliona € [26], u 2008. taj je gubitak iznosio 148 miliona, u 2009. 154 miliona[27] (što je pokriveno povećanjem kapitala od 90 miliona[28]). Godine 2010. je gubitak bio najmanji, 69 miliona[29] (pokriveno povećanjem kapitala od 40 miliona i 30 miliona eura tokom sezone 2011/12).

Na sve to je utjecala prodaja Ibrahimovića, trostruka kruna koja je osvojena, te klauzula o otkupu ugovora Joséa Mourinha koju je iskoristio Real Madrid i doveo portugalskog trenera. Najnoviji rezultati prikazuju gubitak od 86 miliona, u koji je uključen prihod od 13 miliona od RAI-ja.[30]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Giuseppe Meazza". stadiumguide.com. Pristupljeno 8. 9. 2018.
  2. ^ "Storia". FC Internazionale Milano. Arhivirano s originala, 30. 1. 2010. Pristupljeno 6. 9. 2007.
  3. ^ "Top 10 Transfera u historiji fudbala". Kommersant. 19. 3. 2004. Arhivirano s originala, 7. 6. 2009. Pristupljeno 1. 8. 2009.
  4. ^ "Izjava F.C. Internazionale". FC Internazionale Milano. 29. 5. 2008. Arhivirano s originala, 31. 5. 2008. Pristupljeno 29. 5. 2008.
  5. ^ "Nuovo allenatore: Josè Mourinho all'Inter" (jezik: Italian). FC Internazionale Milano. 2. 6. 2008. Arhivirano s originala, 5. 6. 2008. Pristupljeno 2. 6. 2008.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  6. ^ "Official: Inter potpisao Mancinija". Goal.com. 20. 7. 2008. Arhivirano s originala, 3. 9. 2018. Pristupljeno 20. 7. 2008.
  7. ^ "Zvanično: Inter doveo Muntarija". Goal.com. 28. 7. 2008. Arhivirano s originala, 3. 9. 2018. Pristupljeno 15. 8. 2008.
  8. ^ Adam, Scime (1. 9. 2008). "Zvanično: Quaresma dolazi u Inter". Goal.com. Arhivirano s originala, 1. 9. 2008. Pristupljeno 1. 9. 2008.
  9. ^ "Bayern Munich 0 – 2 Inter Milan". BBC Sport. 22. 5. 2010. Pristupljeno 24. 5. 2010.
  10. ^ "Real Madrid predstavio novog trenera Mourinha".
  11. ^ "Benitez u Interu". Arhivirano s originala, 18. 6. 2010. Pristupljeno 17. 6. 2010.
  12. ^ "Inter prvak svijeta". Arhivirano s originala, 22. 12. 2010. Pristupljeno 10. 1. 2012.
  13. ^ "Inter otpušta Beniteza".
  14. ^ "Leonardo preuzima Inter". Arhivirano s originala, 27. 12. 2010. Pristupljeno 10. 1. 2012.
  15. ^ "Pazzini januarsko pojačanje".[mrtav link]
  16. ^ "Ranocchia u Interu". Arhivirano s originala, 12. 10. 2012. Pristupljeno 10. 1. 2012.
  17. ^ "Nagatomo igrač Intera". Arhivirano s originala, 3. 2. 2011. Pristupljeno 10. 1. 2012.
  18. ^ "Claudio Ranieri preuzima Inter".
  19. ^ "Stramaccioni iz primavere u prvi tim". Arhivirano s originala, 2. 4. 2012. Pristupljeno 30. 3. 2012.
  20. ^ "Inter prodao 70% dionica Thohiru".
  21. ^ "Ambrosiana S.S 1928". Toffs.com. 24. 6. 2007. Arhivirano s originala, 20. 10. 2007. Pristupljeno 31. 7. 2009.
  22. ^ "Istraživanje: Najpopularniji klubovi u Italiji" (jezik: Italian). La Repubblica official website. august 2007.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  23. ^ "Svi predsjednici". InterFC.it. 8. 6. 2007. Arhivirano s originala, 14. 8. 2013. Pristupljeno 31. 7. 2009.
  24. ^ a b "Real Madrid becomes the first sports team in the world to generate €400m in revenues as it tops Deloitte Football Money League". Deloitte.com. Arhivirano s originala, 5. 8. 2010. Pristupljeno 7. 1. 2013.
  25. ^ "Spanish Masters Football Money League Real Madrid becomes the first sports team to record revenues in excess of €400m" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 11. 5. 2013. Pristupljeno 7. 1. 2013.
  26. ^ "Assemblea dei Soci: approvato il bilancio". FC Internazionale Milano (jezik: Italian). inter.it. 27. 12. 2007. Arhivirano s originala, 12. 10. 2012. Pristupljeno 5. 8. 2011.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  27. ^ FC Internazionale Milano Spa 2009–10 Bilancio. FC Internazionale Milano (jezik: Italian). Registro Imprese & C.C.I.A.A. januar 2011. |access-date= zahtijeva |url= (pomoć)CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  28. ^ "Assemblea Soci Inter: approvato il bilancio". FC Internazionale Milano (jezik: Italian). inter.it. 26. 10. 2009. Arhivirano s originala, 12. 10. 2012. Pristupljeno 5. 8. 2011.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  29. ^ "Assemblea Soci Inter: ricavi, oltre 300 milioni". FC Internazionale Milano (jezik: italijanski). inter.it. 28. 10. 2010. Arhivirano s originala, 12. 10. 2012. Pristupljeno 5. 8. 2011.
  30. ^ "Assemblea Soci Inter: approvato il bilancio". FC Internazionale Milano (jezik: italijanski). inter.it. 28. 10. 2011. Arhivirano s originala, 29. 10. 2011. Pristupljeno 22. 2. 2012.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]