Francesco Petrarca
| Francesco Petrarca | |
 |
|
| Rođenje | 20. juli 1304. Arezzo, Italija |
|---|---|
| Smrt | 18. juli 1374. (69 godina) Arquà, Italija |
Francesco Petrarca (20. juli 1304 - 18. juli 1374) je bio italijanski pjesnik.
Studirao je pravo u Montpellieru i Bologni. Putovao je Francuskom, Njemačkom, Italijom, a možda je bio i u Španiji i Engleskoj. Na jednom putovanju otkrio je dragocjena Ciceronova pisma.
Sin firentinskoga građanina, zajedno s Danteom prognan iz rodnoga grada, mladost je proveo u Avignonu, raskošnom sjedištu papinskoga dvora. Tu je na veliki petak, 6. aprila 1327. ugledao Lauru de Sade, i ostao joj zauvijek odan, pa i nakon njezine smrti, iako mu ona nije uzvraćala ljubav. Njoj u slavu piše pjesme, od kojih je izabrani dio skupio potkraj života u zbirku skromna naslova "Rasute rime", od 366 pjesama, među kojima su najbrojniji soneti.
Više nego priča o neuslišanoj ljubavi, to je ispovijest čovjeka koji se, živeći na izmaku srednjega vijeka, neodlučan lomio nad dilemom: kako uskladiti nove, prethumanističke ideale s tradicionalnom kršćanskom ideologijom, kako riješiti suprotnosti između zemaljske i nebeske ljubavi, između neodoljive težnje za srećom u ovom životu i iracionalnog straha od smrti i vječnog prokletstva.
U Petrarkinu "Kanconijeru" sintetizirana su nastojanja i tendencije dugogodišnje tradicije. Na njega će se, kao u savršeni uzor, ugledati nebrojeni nastavljači i epigoni. Za života je bio cijenjen i poznat po latinskim djelima, a najviše po epu "Afrika". Taj mu je spjev, u kojem je opjevao drugi punski rat, pribavio najveće književno priznanje onoga doba, lovorov vijenac, kojim je 1341. svečano okrunjen na rimskom Kapitolu.
 |
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: |
