GNK Dinamo Zagreb

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
GNK Dinamo Zagreb
Dinamo-Zagreb.png
Puno ime kluba Građanski nogometni klub Dinamo Zagreb
Nadimak Plavi
Modri
Osnovni podaci
Osnovan 26. april 1911.
Lokacija Zagreb, Hrvatska
Adresa Maksimirska 128
10000 Zagreb
Stadion Stadion Maksimir
Kapacitet: 35.123[1]
Predsjednik Flag of Croatia.svg Mirko Barišić
Menadžer Flag of Croatia.svg Zoran Mamić
Liga 1. HNL
Federacija Hrvatski nogometni savez
Konfederacija UEFA
Pozicija
2013/14.
1. HNL, 1. mjesto
Dresovi
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Domaći
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Gostujući
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Treći
Web stranica: gnkdinamo.hr

GNK Dinamo Zagreb je nogometni klub iz Zagreba. Najtrofejniji je hrvatski klub od osnivanja hrvatske nogometne lige.

Svoje domaće utakmice igra na stadionu Maksimir, a navijači kluba zovu se Bad Blue Boys. Najveći rival im je splitski Hajduk, s kojim igraju "vječni derbi". Za Dinamo su igrali mnogi hrvatski reprezentativci kao što su Davor Šuker, Zvonimir Boban, Robert Prosinečki, Zlatko Kranjčar, Zvonimir Soldo, Luka Modrić, Eduardo da Silva, Vedran Ćorluka i drugi.

Historija[uredi | uredi izvor]

Klub nastavlja tradiciju Prvog hrvatskog građanskog sportskog kluba Građanski, osnovanog u aprilu 1911. godine. Pod tim nazivom nastupao je do maja 1945. godine, potom je rasformiran odlukom[citat potreban] nove komunističke vlasti, a sva bogata korespondencija je vandalski uništena. Umjesto Građanskog osnovano je tada Fiskulturno društvo Dinamo, a pet godina kasnije osamostaljuje se njegov nogometni klub. Godine 1991. klub mijenja naziv u HAŠK Građanski, 1993. u Croatia, a u februaru 2000. vraćen je naziv Dinamo.

U prostorijama Elektre u Gundulićevoj ulici osnovan je 9. juna 1945. godine Dinamo. Klub je dobio ime po uzoru na moskovski Dinamo. Ondašnji zagrebački sportski komesar Ivica Medarić, koji je najprije igrao u HAŠK-u, potom i u Građanskom, je predložio ime Dinamo koje je prihvaćeno zbog bliskih odnosa sa SSSR-om.

Nakon osnivanja klubu su pristupili neki od najpopularnijih igrača Građanskog: Urch, Franjo Wölfl, Mirko Kokotović, August Lešnik, Zvonimir Cimermančić, Pleše, Milan Antolković, Belošević, Ivan Jazbinšek, Reiss, te njegovi juniori: Bučar, Ferković, Martinec, Kukec, Gereš, Čonč i Režek, kao i trener Márton Bukovi. Od igrača HAŠK-a klubu su pristupili Čajkovski, Kacian, Lojen, Peričić. Od njih je samo Čajkovski dugo ostao u Maksimiru, čak jedanaest godina. Dinamo je od Građanskog naslijedio plavu boju dresova i status najpopularnijeg zagrebačkog nogometnog kluba, nadimak "purgeri", navijačku bazu, a od 1969. i grb je vrlo sličan grbu Građanskog.

U periodu nakon 2. svjetskog rata bio je glavni predstavnik zagrebačkog nogometa, te jedan od četiri najuspješnija kluba u SFRJ uz splitski Hajduk, te beogradske klubove Crvena Zvezda i Partizan, koji su zbog dominacije u jugoslavenskom nogometu dobili naziv velika četvorka. Osvojio je jugoslavenska prvenstva 1948, 1954, 1958, 1982. i kupove 1951, 1960, 1963, 1965, 1969, 1980. i 1983.

Iako je u 1960-im godinama imao daleko najbolju ekipu u Jugoslaviji nije uspio osvojiti niti jedan naslov.

Dinamo je dugo vremena bio jedini jugoslavenski klub koji je osvojio jedan od evropskih kupova: Kup velesajamskih gradova 1967. nakon pobjede u finalu nad Leeds Unitedom, a prije toga je eliminirao njemački Eintracht Frankfurt, italijanski Juventus, rumunski Dinamo Bukurešt, škotski Dunfermline i čehoslovački Spartak Brno. Godine 1963. bio je finalist istog takmičenja, izgubivši od španske Valencije.

Nakon 24 godine čekanja Dinamo osvaja svoj četvrti naslov u Jugoslaviji 1982, predvođen legendarnim trenerom Ćirom Blaževićem i igračima Zajecom, Kranjčarom, Mlinarićem, Deverićem i Vlakom. Mnogobrojni igrači generacije iz 1982. postali su idoli navijača i legende kluba. Dinamo je te godine imao više od 40.000 članova, najviše u Evropi iza slavne Barcelone.

Godine 1991. klub mijenja naziv u HAŠK Građanski, a 1993. u Croatia Zagreb. Bio je to potez kojim se tadašnji hrvatski politički vrh, predvođen predsjednikom Franjom Tuđmanom, želio distancirati od komunističke prošlosti i naziva kluba.[citat potreban] Tuđman je uspješnim nastupom kluba u Evropi, kojeg su državne kompanije obilno finansirale, pod imenom "Croatia" želio promovirati novostvorenu hrvatsku državu. Navijači Dinama, naročito Bad Blue Boysi, žestoko se protive i zahtijevaju vraćanje imena Dinamo. U drugoj polovini 1990tih Dinamo osvaja pet hrvatskih prvenstava u nizu: 1996, 1997, 1998, 1999. i 2000.

Pod vodstvom Otta Barića 1997. ponio je titulu s 81 od 90 mogućih bodova i s 21 bodom ispred drugoplasiranog Hajduka. U dva navrata 1998. i 1999. godine igra Ligu šampiona. Godine 1998. nakon pobjede nad Celticom u trećem pretkolu, u grupi s Ajaxom, Olympiakosom i Portom, Dinamo završava kao drugi iza Olympiacosa s 8 bodova, dvije pobjede i dva poraza. Godine 1999. u grupi s Manchester Unitedom, Olympiqueom iz Marseillea i Sturmom iz Graza završava kao posljednji s pobjedom i dva remija.

Dana 14. februara 2000. godine, vraća se ime Dinamo. Početak 21. vijeka obilježen je teškom finansijskom situacijom i dugovima prema bivšim igračima. Predsjednik Dinama 2000. postaje Mirko Barišić. Situacija se polahko stabilizira. Dinamo 2003. osvaja prvenstvo, ali pokušaji proboja u Evropi redovno završavaju uvjerljivim porazima. U trećim pretkolima Lige prvaka 2000. poražen je od Milana, 2003. od Kijevskog Dinama, 2006. od Arsenala, 2007. od Werdera iz Bremena i 2008. od Šahtara iz Donjecka. U tri navrata, 2004, 2007. i 2008. godine modri nastupaju u grupama Kupa UEFA.

Nakon najlošijeg prvenstvenog rezultata u prvenstvu Hrvatske, igranja u Ligi za ostanak 2005. godine, Dinamo doživljava oporavak u narednoj sezoni predvođen trenerom Josipom Kužeom, te uvjerljivo osvaja prvenstva 2005./06, 2006./07. i 2008. godine. Predvođen Brankom Ivankovićem kao trenerom, u prvenstvu 2006./07. od 99 mogućih osvaja 92 boda, uz 30 pobjeda u 33 kola. Od 14. kola sezone 2006/07 do 8. kola 2007/08 nanizao je 28 uzastopnih pobjeda u 1. HNL, a između marta 2006. i februara 2008. 29 pobjeda zaredom na domaćem terenu. S takvim dostignućima Dinamo je zadnjih godina statistički najuspješnija[citat potreban] ekipa u evropskom nogometu.

1967.[uredi | uredi izvor]

Grafit na Peščenici u Zagrebu

Dinamo je jedini klub sa prostora današnje Hrvatske koji je osvojio neki od evropskih kupova. Desilo se to 1967. kada je Dinamo osvojio Kup velesajamskih gradova protiv engleskog Leeds Uniteda , četiri godine kasnije od poraza u finalu istog takmičenja protiv Valencije.

Te sezone je Dinamo igrao fantastično. U novembru 1966. Dinamo je u Srednjoevropskom kupu, koji se igrao u isto vrijeme kao i Kup velesajamskih gradova, porazio jaki A.C. Milan sa Schnellingerom, Riversom, Amarillom, Sormanijem. Slaven Zambata je zabio jedini pogodak na utakmici. U februaru 1967. u prijateljskoj utakmici u Glasgowu, pred više od 65.000 gledalaca, Dinamo je ponovno golom Zambate pobijedio snažni Celtic, ekipu koja će nekoliko mjeseci kasnije postati šampion Evrope.

Nakon 0:2 i 2:0 protiv Spartaka iz Brna, modre je spasio baraž, odnosno novčić i spretnost kapetana Zambate. Naime nakon što je sudac bacio novčić Zambata i ostali igrači su počeli skakati od sreće i potpuno zbunili suca i protivnika. Ni do danas se ne zna na čiju je stranu odlučio novčić. Od tada je fortuna očito okrenula leđa modrima jer od tada, više od 40 godina, nisu prezimili u Evropi. U drugom kolu mučili su se i sa škotskim Dunfermlineom (2:4 i 2:0), a u trećem strepili i protiv rumunskog Dinama (1:0 u Pitestiju i 0:0 u Maksimiru).

U četvrtfinalu Kupa velesajamskih gradova Stara dama se jedina izvukla, u Torinu, gdje su Zagrepčani, s dva gola Jukića, sve do posljednjih trenutaka vodili s 2:1. Poraz Juventusa od 3:0 u Zagrebu bio je najveći evropski poraz u tri sezone što ga je doživio italijanski velikan. Golove su zabili Novak, Mesić i Rudi Belin.

U polufinalu njemački Eintracht Frankfurt dolazio je u Zagreb s ogromnom prednosti od 3 gola iz prve utakmice. Ipak Dinamo je pobijedio 4:0. Briljantno je odigrao Stjepan Lamza, a golove su postigli Slaven Zambata u 14. minutu, Marijan Novak u 16., Josip Gucmirtl u 87. te napokon nakon 102 minute igre iz penala, koji je iznudio Lamza, gol postiže Rudi Belin. Poduhvat protiv Eintrachta, 14. juna 1967., ostvarili su: Škorić, Blašković, Brnčić, Mesić, Belin, Ramljak, Novak, Gucmirtl, Zambata, Lamza i Rora.

U finalu je srušen i veliki Leeds United sa Sprakeom, Bremnerom, Grayem, O'Gradyjem i - Jackijem Charltonom. Plavi su 30. augusta 1967. u prvoj utakmici postigli odlučujuću prednost od dva gola. Strijelci su bili mladi devetnaestogodišnji Marijan Čerček i Krasnodar Rora. U uzvratu su Englezi pokušali na svom terenu dostići Dinamovu prednost ali nisu mogli slomiti odbranu predvođenu Zlatkom Škorićem, Mladenom Ramljakom i Filipom Blaškovićem.

Bio je to datum koji će zlatnim slovima biti upisan u historiju hrvatskog nogometa: 6. septembra 1967. Tadašnji predsjednik FIFA-e Sir Stanley Rous predao je trofej kapitenu i najboljem strijelcu Dinama Slavenu Zambati. Ekipa koja je ostvarila taj sjajan uspjeh: Slaven Zambata, Zlatko Škorić, Branko Gračanin, Filip Blašković, Rudolf Belin, Denijal Pirić, Krasnodar Rora, Marijan Čerček, Marijan Brnčić, Mladen Ramljak, Josip Gucmirtl, Stjepan Lamza. Treneri su bili Branko Zebec i Ivica Horvat.

  • Prvo kolo:
    • Flag of Croatia.svg Dinamo - Flag of the Czech Republic.svg Spartak Brno 2-0
    • Flag of the Czech Republic.svg Spartak Brno - Flag of Croatia.svg Dinamo 2-0
  • Drugo kolo:
    • Flag of Croatia.svg Dinamo - Flag of Scotland.svg Dunfermline 2-0
    • Flag of Scotland.svg Dunfermline - Flag of Croatia.svg Dinamo 4-2
  • Treće kolo:
    • Flag of Croatia.svg Dinamo - Flag of Romania.svg Dynamo Pitesti 0-0
    • Flag of Romania.svg Dynamo Pitesti - Flag of Croatia.svg Dinamo 0-1
  • Četvrtfinale:
    • Flag of Italy.svg Juventus - Flag of Croatia.svg Dinamo 2-2
    • Flag of Croatia.svg Dinamo - Flag of Italy.svg Juventus 3-0
  • Polufinale:
    • Flag of Germany.svg Eintracht Frankfurt - Flag of Croatia.svg Dinamo 3-0
    • Flag of Croatia.svg Dinamo - Flag of Germany.svg Eintracht Frankfurt 4-0
  • Finale:
    • Flag of Croatia.svg Dinamo - Flag of England.svg Leeds United 2-0
    • Flag of England.svg Leeds United - Flag of Croatia.svg Dinamo 0-0

Sportski uspjesi[uredi | uredi izvor]

  • Prvenstva: (26)
    • Prvenstvo Kraljevine Jugoslavije: 1923., 1926., 1928., 1937., 1940.
    • Prvenstvo NDH u nogometu: 1943.
    • Prvenstvo SFRJ: 1948., 1954., 1958., 1981/82.
    • Prvenstvo Republike Hrvatske: 1992/93., 1995/96., 1996/97., 1997/98., 1998/99., 1999/2000., 2002/03., 2005/06., 2006/07., 2007/08., 2008/09., 2009/10., 2010/11., 2011./12., 2012./13., 2013./14.
  • Kupovi: (22)
    • Kup Jugoslavije: 1925., 1940., 1951., 1960., 1963., 1965., 1969.,

1979/80., 1982/83.

    • Hrvatski nogometni kup: 1941., 1993/94., 1995/96., 1996/97., 1997/98.,

2000/01., 2001/02., 2003/04., 2006/07., 2007/08., 2008/09., 2010/11., 2011./12.

  • Superkupovi: (5)
    • Hrvatski superkup: 2002., 2003., 2006., 2010., 2013.
  • Međunarodni uspjesi:
    • Kup velesajamskih gradova: 1967. (finalisti 1963.)
    • Balkanski kup: 1977.

Grb i dres[uredi | uredi izvor]

Dres Dinama tradicionalno je tamno plave boje. Rezervni dres je bijeli, a u novije vrijeme je zamijenjen srebrenom varijantom. Godine 2007. novi dobavljač sportske opreme Diadora po prvi put u Dinamovoj historiji je prezentirala naranđasti dres za gostujuće utakmice. Grb Dinama je okruglog oblika podijeljen kosom linijom na pola. Na desnoj strani nalazi se na plavoj podlozi malo štampano slovo d bijele boje sa zlatnim obrubom. Na lijevoj strani nalazi se hrvatski historijski grb. Grb je oivičen zlatnom bojom, međutim u zadnjih par godina koristi se i srebrena varijanta. U upotrebi je od 1969. kada je zamijenio stari grb u obliku štita, a inspiracija mu je bio grb HŠK Građanskog.

Navijači[uredi | uredi izvor]

Bad Blue Boys[uredi | uredi izvor]

Bad Blue Boysi na sjevernoj tribini zajedno s igračima slave naslov šampiona 2008.

Iako je Dinamo kroz historiju pratila vojska navijača, prva organizirana grupa pojavila se tek 1980-ih godina. Nekoliko najvjernijih i najzagriženijih navijača plavih osnovala je po uzoru na inostrane grupe navijačku grupu Bad Blue Boys. Naziv grupe inspirirao je, u to vrijeme vrlo popularni film Bad Boys sa Seanom Pennom u glavnoj ulozi. Od osnivanja 17. marta 1986. godine na utakmici s Hajdukom u Splitu bodre Dinamo u velikom broju kako na domaćim tako i na gostujućim utakmicama. Tokom godina, usprkos brojnim incidentima, postali su zaštitni znak kluba zbog svoje vjernosti i fanatičnog navijanja. Na domaćim utakmicama smješteni su na sjevernoj tribini maksimirskog stadiona. Ujedinjeni su u Udrugu navijača Dinama (bos. Udruženje navijača Dinama) sa sjedištem u Draškovićevoj ulici u Zagrebu i Klub navijača Bad Blue Boys. Kao maskotu grupe prihvatili su buldoga, a himna grupe je pjesma Dinamo ja volim. Izdavali su fanzin posvećen njima Ajmo plavi, a u decembru 2006. godine pokrenut je fanzin Dinamov sjever kao službeno glasilo udruženja. Izdaju video materijal, a imaju i internet stranicu.

Popularnost[uredi | uredi izvor]

Dinamo je kroz historiju uvijek imao veliku vojsku navijača kako u Hrvatskoj i BiH tako i širom svijeta. Dinamo su u Jugoslaviji uglavnom simpatizirali Hrvati budući da je i bio jedan od simbola hrvatstva.[citat potreban] GfK-Hrvatska proveo je 2005. istraživanje kolika je popularnost nogometnih klubova u Hrvatskoj. Približno 33% ispitanika[citat potreban] je navelo da navija za Dinamo što je otprilike 1.500.000 ljudi, trećina ljudi navela je da navija za druge hrvatske klubove, a druga trećina da ih nogomet ne zanima te ne navijaju ni za koga. Godine 2008. ponovo je provedeno istraživanje, a 36% ispitanika[citat potreban] je navelo Dinamo kao klub za koji navija. Dinamo je najpularniji klub u Zagrebu, sjevernoj, centralnoj Hrvatskoj i Slavoniji, ukratko u Panonskoj Hrvatskoj. U istraživanju je uključeno samo područje Republike Hrvatske tako da je broj navijača širom svijeta vjerovatno još i veći. Dinamo velik broj navijača ima u susjednoj BiH posebno u dijelovima gdje žive Hrvati poput zapadne Hercegovine, dijelova Srednje Bosne i bosanske Posavine. U inostranstvu navijači Dinama u većem broju žive u Austriji, Švicarskoj i Njemačkoj te u SAD-u, Kanadi i Australiji.

Rezultati po regijama:[citat potreban]

  • Zagreb i okolina: 55% ispitanika navija za Dinamo
  • Sjeverna Hrvatska: 42% ispitanika navija za Dinamo
  • Lika, Kordun, Banovina: 41% ispitanika navija za Dinamo
  • Slavonija: 33% ispitanika navija za Dinamo
  • Istra, Hrvatsko primorje i Gorski kotar: 11% ispitanika navija za Dinamo
  • Dalmacija: 7% ispitanika navija za Dinamo

Stadion Maksimir[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Stadion Maksimir
Stadion Maksimir

Stadion Maksimir je najveći nogometni stadion u Zagrebu na kojem domaće utakmice igra NK Dinamo. Nazvan je prema gradskom kvartu u kojem se nalazi. Prvobitnim igralištem se služio HAŠK od 1912. godine, a 1948. na služenje ga je dobio Dinamo. Klub je uskoro na igralištu podigao zgradu, nasipe za stajanje, a na zapadnom dijelu malenu tribinu. Prvu utakmicu Dinamo je na Maksimiru odigrao 1948. godine s beogradskim Partizanom. Postojeći stadion se počeo graditi 1952., a projektanti su bili arhitekti Vladimir Turina, Eugen Ehrlich i Franjo Neidhardt. U prvoj dionici gradnje 1954. dovršene su atletska staza i zapadna tribina. Sjeverna tribina podignuta je 1955., a u trećoj dionici izgrađeni su zapadni ulaz, blagajna, sanitarni čvor na zapadu te žičana ograda oko stadiona. U četvrtoj etapi gradnje izgrađena je 1961. istočna tribina, koja ujedno natkriva zapadnu tribinu pomoćnog igrališta te je postavljena rasvjeta. Gradnja južne tribine je započela 1964., a završila 1969. Uprava Dinama preselila se 1972. iz prostorija u Haulikovoj ulici u prostorije na stadionu. Godine 1974. na stadionu je uvedena nova rasvjeta, a 1998. počelo je opsežno preuređenje stadiona: srušene su sjeverna tribina te zapadno, istočno i južno stajanje, a dograđena je zapadna tribina i sagrađena nova sjeverna tribina čime je izmijenjen prvobitni izgled stadiona. Radovi nisu završeni, pa se stadion u 2000-ima koristi u nedovršenom stanju. Prije uvođenja sjedećih mjesta na zapadnu i istočni tribinu, kapacitet stadiona je bio 64.000 gledalaca, a u 2000-ima stadion može primiti 35.123[2] gledaoca. Na maksimirskom stadionu igrane su utakmice Evropskog prvenstva 1976. godine, a na njemu je većinu utakmica odigrala hrvatska reprezentacija od 1990.; danas se njim redovno koristi i upravlja NK Dinamo.

Nogometna škola Hitrec-Kacijan[uredi | uredi izvor]

Dinamova nogometna škola nosi ime po dvije legende zagrebačkog nogometa: Ici Hitrecu i Ratku Kacianu. Ico Hitrec je po mnogima bio najbolji zagrebačke nogometaš prije 2. svjetskog rata. Bio je vođa napada HAŠK-a. Kao jedan od prvih hrvatskih internacionalaca, karijeru je nastavio u švicarskom Grasshoppersu, a Kicker, tada najveći sportski list Evrope, uvrstio ga je u najbolju ekipu Evrope. Bio je i prvi tehnički referent Dinama 1945., u čijoj radnoj sobi, u Električnoj centrali u Gundulićevoj ulici, su se okupljali najistaknutiji igrači Građanskog razgovarajući o stvaranju novog kluba plave boje. Ratko Kacian je, igrajući s Hitrecom, bio prvak s HAŠK-om 1938., a deset godina kasnije učestvovao je u osvajanju prvog Dinamovog naslova prvaka. Sadašnji direktor nogometne škole je Romeo Jozak. Nogometna škola je 2004. godine dobila Trofej podmlatka, najvišu nagradu Hrvatskog nogometnog saveza.

Rivalitet sa Hajdukom[uredi | uredi izvor]

Vječni derbi hrvatskog nogometa između splitskog Hajduka i zagrebačkog Dinama je najveće i najznačajnije suparništvo između dva kluba u Hrvatskoj. Iako bi pravilnije bilo reći rivalitet, ime derbi se udomaćilo, tako da se susreti ta dva kluba nazivaju Vječni derbi. Suparništvo splitskih bilih i zagrebačkih plavih traje od 1924. godine kada su Hajduk i Građanski odigrali prvu utakmicu. Građanski i Hajduk su odigrali 27 derbija, a od 1946. godine odigrano je 180 derbija u prvenstvu, kupu i superkupu. Dinamo je zabilježio 72 pobjede, Hajduk 64, a 44 utakmice su završile neodlučenim rezultatom. Od osamostaljenja Hrvatske odigrano je 77 derbija. Dinamo je zabilježio 32 pobjede, Hajduk 28, a 17 puta utakmica je završila bez pobjednika.

Statistika

1924. - 1941. Građanski - Hajduk 27 10 9 8 49:45
1946. - 1991. Dinamo - Hajduk 103 40 27 36 147:137
1992. - 2009. Dinamo - Hajduk 77 32 17 28 97:87
Ukupno 207 82 53 72 293:269

Sezona 2014./15.[uredi | uredi izvor]

Trenutna ekipa[uredi | uredi izvor]

Igrač Broj Državljanstvo Pozicija Prethodni klub
Golmani
Eduardo 34 Flag of Portugal.svg golman Braga
Antonijo Ježina 1 Flag of Croatia.svg golman Istra
Oliver Zelenika 31 Flag of Croatia.svg golman omladinska škola
Odbrana
Lee Addy 13 Flag of Ghana.svg štoper Crvena Zvezda
Ivo Pinto 6 Flag of Portugal.svg desni bek Cluj
Jozo Šimunović 5 Flag of Croatia.svg štoper omladinska škola
Luis Ibáñez 3 Flag of Argentina.svg lijevi bek/lijevi vezni Boca Juniors
Josip Šimunić 4 Flag of Croatia.svg štoper Hoffenheim
Josip Pivarić 19 Flag of Croatia.svg lijevi bek omladinska škola
Leonardo Sigali 22 Flag of Argentina.svg štoper Godoy Cruz
Jérémy Taravel 87 Flag of France.svg štoper Lokeren
Rúben Lima TBA Flag of Portugal.svg lijevi bek/zadnji vezni Hajduk Split
Vezni igrači
Franko Andrijašević 7 Flag of Croatia.svg središnji vezni Hajduk Split
Arijan Ademi 16 Flag of Macedonia.svg zadnji vezni Šibenik
Domagoj Antolić 8 Flag of Croatia.svg središnji vezni/prednji vezni omladinska škola
Paulo Machado 15 Flag of Portugal.svg prednji vezni Olympiacos
Said Husejinović 17 Flag of Bosnia and Herzegovina.svg središnji vezni Sarajevo
Jerko Leko 27 Flag of Croatia.svg središnji vezni Burcaspor
Marko Pjaca 20 Flag of Croatia.svg prednji vezni Lokomotiva Zagreb
Gonçalo Santos 23 Flag of Portugal.svg zadnji vezni Estoril
Fran Brodić 26 Flag of Croatia.svg krilo omladinska škola
Marcelo Brozović 77 Flag of Croatia.svg središnji vezni Hrvatski Dragovoljac
Napadači
El Arbi Hillel Soudani 2 Flag of Algeria.svg napadač Vitória Guimarães
Junior Fernándes 11 Flag of Chile.svg napadač Bayer Leverkusen
Dejan Radonjić 15 Flag of Croatia.svg napadač Istra
Duje Čop 90 Flag of Croatia.svg napadač Split

Šampionske ekipe[uredi | uredi izvor]

Sezona Sastav Trener
1923. Šifer, Mesić, Vragović, Kinert, Mantler, Bažant, Pasinek, Rupec, Petrška, Götz, Ferderber, Pavleković, Vrđuka, Babić Arthur Gaskel
1926. D. Babić, Rupec, Ivančić, Perška, Mantler, Cindrić, Giler, Rudolf Hitrec, Remec, N. Babić, Urbanke, Mihelčić Josef Brändstatter
1928. Mihelčić, Cindrić, D. Babić, Gmajnički, Perška, Stanković, Rajković Gumhalter, Kralj, Remec, Kovačić, Mihaljević, Mekić Imre Poszonyi
1937. Urch, Jazbinšek, Hügl, Kovačević, Kokotović, Danić, Lešnik, Antolković, Pleše, Medarić Martin Bukovi
1940. Jazbinšek, Cimermančić, Đanić, Belošević, Lešnik, Urch, Brozović, Antolković, Matekalo, Žalant, Kokotović Martin Bukovi
1943. Antolković, Glaser, Brozović, Cimermančić, Dubac, Lešnik, Jazbinšek, Wölfl, Pleše, Lechner, Kokotović Martin Bukovi
1948. Arneri, Cimermančić, Pukšec, Željko Čajkovski, Jazbinšek, Benko, Jurić, Kacian, Wölfl, Horvat, Pleše Karl Mütsch
1954. Majerović, Čonč, Crnković, Osojnak, I. Horvat, Kralj, Dvornić, Strnad, Ž. Čajkovski, Banožić, Benko, Cizarić, Ferković, Lipošinović, Kukec, Šikić, Režek, Mantula Ivan Jazbinšek
1958. Irović, Režek, Košćak, Lipošinović, Šikić, Hmelina, Matuš, Benko, Šantek, Jerković, Crnković, Gašpert, Banožić, Čonč, Ferković, Horvat, Hugl, Kolonić i Prelčec. Gustav Lechner
1982. Ivković, Vlak, Bošnjak, Kurtela, Stipić, Ćalasan, Panić, Cerin, Hohnjec, Cvetković, Krnčević, H. Dragičević, E. Dragičević, Braun, Bračun, Dumbović, Hadžić, Bručić, Kranjčar, Zajec, Deverić, Mlinarić, Mustedanagić Miroslav Blažević
1993. Ladić, Ibrahimović, Turković, Panadić, Ištvanić, Lesjak, Stanić, Mamić, Pakasin, Vlaović, Cvitanović, Gašpar, Adžić, Škrinjar, Halilović, Marić, Kosić, Peternac Miroslav Blažević
1996. Ladić, Ibrahimović, Mladinić, A. Petrović, Mamić, Soldo, Krznar, Tomas, D. Šimić, Turković, Jeličić, Mlinarić,

Gašpar, Marić, Kosić, Slišković, I. Cvitanović, Viduka, Kovačić, J. Šimić, Golubica

Zlatko Kranjčar
1997. Ladić, A. Dautbegović, Ibrahimović, D. Šimić, Mladinić, A. Petrović, Jurčić, Galić, Marić, Krznar, Štefulj, Rukavina, M. Cvitanović, Šarić, Slišković, I. Cvitanović, Viduka, Mujčin, Kovačić, Kosić, Gašpar Otto Barić
1998. Ladić, Butina, Ibrahimović, Mladinić, M. Cvitanović, Bišćan, Tomas, Jurčić, Krznar, Jeličić, Jurić, Prosinečki, Gašpar, D. Šimić, Šarić, Marić, Mujčin, Šabić, Rukavina, Viduka, V. Petrović, Šokota, Jurčec, J. Šimić, Munoz Zlatko Kranjčar
1999. Ladić, Bišćan, Šokota, Štefulj, Jurić, Sedloski, Mujčin, Prosinečki, Jurčić, Banović, Šimić, Tokić, Rukavina, Šabić, Tomas, Mikić, Kozniku, Mikulenas, Cvitanović Ilija Lončarević
2000. Ladić, Butina, Vasilj, Šimić, Pavlović, Bišćan, Sedloski, Jurić, M. Cvitanović, Tokić, Tomas, Abramović, Pilipović, Šabić, Bazina, Krznar, Šarić, Jurčić, Mikić, I. Cvitanović, Šokota, Mujčin, Prosinečki, Rukavina, Jeličić, Kozniku, Mikulenas Marijan Vlak
2003. Butina, Jozić, Cesar, Poldrugač, D. Smoje, Krivić, Drpić, Sedloski, Čale, Ćosić, Polovanec, Tomić, Krznar, Papa, Mujčin, Agić, Čutura, Janjetović, M. Jurić, Mikić, S. Marić, Balaban, Zahora, Mitu, Mešanović, Olić, Dragičević, N. Kranjčar Miroslav Blažević
2006. Lončarić, Turina, Šarlija, Carlos, Drpić, Čale, Buljat, Etto, Ćorluka, Tomić, Bošnjak, Modrić, Chago, Šarić, Vukojević, Marić, Mamić, Junior, Anderson Costa, Eduardo, Zahora Josip Kuže
2007. Lončarić, Turina, Šarlija, Vranjić, Nowotny, M. Cvitanović, Carlos, Drpić, Čale, Buljat, Etto, Ćorluka, Schildenfield, Tomić, Agić, Pokrivač, Jertec, Mikić, Modrić, Chago, Vukojević, Sammir, Vugrinec, Tadić, Eduardo da Silva Branko Ivanković
2008. Koch, Kelava, Lončarić, Buljat, Čale, Mikulić, Schildenfeld, Barbarić, Etto, Carlos, Bišćan, Drpić, Modrić, Chago, Pokrivač, Mikić, Antolić, Sammir, Guela, Vukojević, Vrdoljak, Vugrinec, Balaban, Tadić, Mandžukić, Šokota, Peko Zvonimir Soldo
2009. Butina, Kelava, Lončarić, Tomečak, Ibáñez, Bišćan, Kovač, Barbarić, Lovren, Etto, Hrgović, Calello, Tomić, Badelj, Morales, Chago, Sammir, Vrdoljak, Sivonjić, Slepička, Tadić, Mandžukić Krunoslav Jurčić
2010. Butina, Lončarić, Turina, Tomečak, Ibáñez, Bišćan, Kovač, Barbarić, Etto, Cufre, Calello, Tomić, Badelj, Morales, Sammir, Vrdoljak, Antolić, Vrsaljko, Dodo, Kramarić, Primorac, Slepička, Mandžukić Krunoslav Jurčić
2011. Lončarić, Kelava, Skender, Vidaković, Tomečak, Ibáñez, Mesarić, Etto, Tonel, Vrsaljko, Barbarić, Bišćan, Cufré, Calello, Ademi, Sammir, Chago, Badelj, Antolić, Morales, Kramarić, Sylvestr, Slepička, Bećiraj, Dodô ,Rukavina Velimir Zajec Vahid Halilhodžić
2012. Kelava, Lončarić, Tomečak, Ibáñez, Pivarić, Puljić, Bišćan, Tonel, Šimunić, Vida, Cufré, Vrsaljko, Calello, Leko, Pokrivač, Ademi, Badelj, Kovačić, Palić, Sammir, Morales, Alispahić, Šitum, Rukavina, Sylvestr, Beqiraj, Krstanović Krunoslav Jurčić, Ante Čačić
2013. Kelava, Mitrović, Tomečak, Ibáñez, Pivarić, Vrsaljko, Šimunić, Jedvaj, Šimunović, Addy, Ćalušić, Leko, Pokrivač, Ademi, Husejinović, Halilović, Brozović, Pamić, Sammir, Rukavina, Beqiraj, Krstanović, Čop Krunoslav Jurčić
2014. Ježina, Sandomierski, Mikulić, Šimunić, Šimunović, Pinto, Addy, Pivarić, Ruben Lima, Taravel, Ademi, Antolić, Pavičić, Husejinović, Pamić, Leko, Halilović, Saré, Brozović, Soudani, Junior Fernandes, Kolar, Brodić, Rukavina, Čop, Jedvaj, Krstanović, Migliore, Kramarić, Sammir, Bećiraj, Cleyton, Zelenika Krunoslav Jurčić, Branko Ivanković, Zoran Mamić

Igrači s najviše nastupa i golova[uredi | uredi izvor]

Najviše nastupa
# Igrač Karijera Nastupa
1 Dražen Ladić 1986.-2000. 802
2 Marko Mlinarić 1978.-1987.
1995.-1996.
613
3 Srećko Bogdan 1975.-1985. 595
4 Zlatko Kranjčar 1973.-1983. 556
5 Drago Vabec 1968.-1979.
1984.
529
6 Mladen Ramljak 1962.-1973. 523
7 Damir Lesjak 1986.-1995. 510
8 Slavko Ištvanić 1983.-1995. 507
9 Ivica Horvat 1945.-1957. 507
10 Igor Cvitanović 1989.-1997.
2000.-2001.
502
Najbolji strijelci
# Igrač Karijera Pogodaka
1 Igor Cvitanović 1989-1997
2000-2001
304
2 Dražan Jerković 1954.–1966 300
3 Snješko Cerin 1978.–1988. 295
4 Zlatko Kranjčar 1973.-1983. 256
5 Željko Čajkovski 1945.-1956. 249
6 Franjo Wölfl 1945.-1953. 254
7 Aleksandar Benko 1947.-1958. 235
8 Slaven Zambata 1959.-1969.
1972.
227
9 Drago Vabec 1968.-1979.
1984.
183
10 Marko Mlinarić 1978.-1987.
1995.-1996.
174

Bivši igrači[uredi | uredi izvor]

Treneri[uredi | uredi izvor]

  • Flag of England.svg Arthur Gaskell, 1923-1924.
  • Flag of Austria.svg Josef Brandstätter, 1925-1926.
  • Flag of Hungary.svg Imre Pozsonyi, 1926-1928.
  • Flag of Ireland.svg James Donnelly, 1929-1931.
  • Flag of Hungary.svg Giury Molnar, 1932.
  • Flag of England.svg Robert Haftl, 1933-1935
  • Flag of Hungary.svg Marton Bukovi, 1935-1945.
  • Flag of Croatia.svg Branko Kunst, 1945.
  • Flag of Hungary.svg Marton Bukovi, 1945-1947.
  • Flag of Croatia.svg Mirko Kokotović, 1947.
  • Flag of Australia.svg Karl Mütsch, 1948.
  • Flag of Croatia.svg Bruno Knežević, 1948-1949.
  • Flag of Croatia.svg Bernard Hügl, 1950-1952.
  • Flag of Croatia.svg Milan Antolković, 1952-1953.
  • Flag of Croatia.svg Ivan Jazbinšek, 1953-1955.
  • Flag of Croatia.svg Bogdan Cuvaj, 1956.
  • Flag of Croatia.svg Milan Antolković, 1957.
  • Flag of Croatia.svg Gustav Lechner, 1957-1958.
  • Flag of Croatia.svg Milan Antolković, 1959-1960.
  • Flag of Hungary.svg Marton Bukovi, 1960-1961.
  • Flag of Croatia.svg Milan Antolković, 1961-1964.
  • Flag of Croatia.svg Vlatko Konjevod, 1964-1965.
  • Flag of Croatia.svg Branko Zebec, 1965-1967.
  • Flag of Croatia.svg Ivica Horvat,1967-1970.
  • Flag of Croatia.svg Zlatko Čajkovski,1970-1971.
  • Flag of Croatia.svg Dražan Jerković, 1971-1972.
  • Flag of Croatia.svg Stjepan Bobek, 1972.
 
  • Flag of Croatia.svg Domagoj Kapetanović, 1973.
  • Flag of Croatia.svg Ivan Marković, 1973-1974.
  • Flag of Croatia.svg Mirko Bazić, 1974-1977.
  • Flag of Croatia.svg Rudolf Belin, 1977-1978.
  • Flag of Croatia.svg Vlatko Marković, 1978-1980.
  • Flag of Croatia.svg Ivan Marković. 1980.
  • Flag of Croatia.svg Miroslav Blažević, 1980-1983.
  • Flag of Croatia.svg Rudolf Belin, 1983.
  • Flag of Croatia.svg Vlatko Marković, 1983.
  • Flag of Croatia.svg Branko Zebec, 1984.
  • Flag of Croatia.svg Tomislav Ivić, 1984-1985.
  • Flag of Croatia.svg Zdenko Kobeščak, 1985.
  • Flag of Croatia.svg Miroslav Blažević, 1986-1988.
  • Flag of Croatia.svg Josip Skoblar, 1988-1989.
  • Flag of Croatia.svg Rudolf Belin, 1989.
  • Flag of Croatia.svg Josip Kuže, 1989-1990.
  • Flag of Croatia.svg Vlatko Marković, 1990-1991.
  • Flag of Croatia.svg Zdenko Kobeščak, 1991-1992.
  • Flag of Croatia.svg Vlatko Marković, 1992.
  • Flag of Croatia.svg Miroslav Blažević, 1992-1994.
  • Flag of Croatia.svg Ivan Bedi, 1994.
  • Flag of Croatia.svg Zlatko Kranjčar, 1994-1996.
  • Flag of Croatia.svg Otto Barić, 1996-1997.
  • Flag of Croatia.svg Marijan Vlak, 1997-1998.
  • Flag of Croatia.svg Zlatko Kranjčar, 1998.
  • Flag of Croatia.svg I. Bedi / H. Braović, 1998.
  • Flag of Croatia.svg Velimir Zajec, 1998-1999.
 

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]


Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: