Gaël Monfils

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Gaël Monfils Tenis
Gael Monfils BH.jpg
Nadimak La Monf
Sliderman
Država Flag of France.svg Francuska
Datum rođenja 1. septembar 1986.
Mjesto rođenja Pariz
Visina 193 cm
Težina 80 kg
Profesionalni početak 2004.
Ruka kojom igra desna
Trener Flag of France.svg Patrick Chamagne
Novčane nagrade $7.289.938
Pojedinačno
Ukupno 290-173
Turnirske pobjede 4
Najbolje mjesto na listi 7 (4. 7. 2011)
Trenutno mjesto na listi 25 (31. 3. 2014)
Grand Slam rezultati
Australian Open 4R (2009)
French Open PF (2008)
Wimbledon 3R (2005, 2007, 2010, 2011)
US Open ČF (2010)
Parovi
Ukupno 19-59
Najbolje mjesto na listi 155 (8. 8. 2011)
Grand Slam rezultati (parovi)
Australian Open 1R (2006)
French Open 2R (2007)
Wimbledon -
US Open 1R (2005)
Podaci zadnji put aktualizirani: 31. 3. 2014.

Gaël Sebastien Monfils francuski je profesionalni teniser. Jedno vrijeme bio je i sedmi na ATP-listi, međutim, povrede su ga udaljile s terena na duži period tokom 2012. Trenutno je rangiran kao 99. igrač svijeta.

U profesionalnoj karijeri osvojio je 4 ATP-turnira: Sopot 2005, Metz 2009, Montpellier 2010. te Stockholm 2011. On je bio i finalist Mastersa u Parizu 2009. i 2010. i polufinalista Roland Garrosa 2008.

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Monfils je rođen u Bobignyju u blizini Pariza. Njegov otac Rufin karipskog je porijekla i bivši je nogometaš, rođen na Guadeloupeu. Njegova majka Sylvette rođena je na Martiniqueu. Ona je medicinska sestra. Monfils ima i mlađeg brata Daryla.

Monfils smatra Arthura Ashea kao svog uzora u tenisu. U slobodno vrijeme sluša muziku, najčešće R&B. Da nije postao teniser, postao bi košarkaš. Najdraži košarkaški tim mu je Denver Nuggets, a najdraži košarkaš mu je Carmelo Anthony. Njegovi najbolji prijatelji su profesionalni teniseri Richard Gasquet, Jo-Wilfried Tsonga i Gilles Simon. Monfils je i ljubitelj nogometa, a dva najdraža tima su mu Arsenal i PSG.

Trenutno živi u Trélexu u Švicarskoj.

Juniorski tenis[uredi | uredi izvor]

U 2004. godini završio je kao prvi junior svijeta, osvojivši 3 od 4 juniorska Grand Slama (Australian Open, French Open, Wimbledon), no nije se uspio pridružiti Stefanu Edbergu kao jedinom teniseru koji je osvojio sva četiri juniorska Grand Slama. Na US Openu je izgubio u 3. kolu od Viktora Troickog (6-4 6-2).

U parovima je zajedno s Ouannom stigao do polufinala Australian Opena i četvrtfinala Roland Garrosa.

Profesionalna karijera[uredi | uredi izvor]

2004.[uredi | uredi izvor]

U oktobru 2004. debitirao je na ATP turnirima dobivši wild card za učešće na turniru u Metzu, gdje je stigao do četvrtfinala pobijedivši Xavier Malisse s 3-6 7-6(7:4) - predaja Malissea - i Oliviera Patiencea s 6-4 6-4. U četvrtfinalu bolji od njega je bio Richard Gasquet s 7-5 6-1. Kvalifikovao se na Mastersu u Parizu stigavši do drugog kruga pobijedivši Thomasa Enqvista s 1-6 6-4 6-3 prije nego što je poražen od Lleytona Hewitta s 6-3 7-6(7:3). Na turniru u Grenoblu stigao je do četvrtfinala, gdje ga je zaustavio Marc Gicquel s 7-6(11:9) 6-0. U dubl konkurenciji Monfils je stigao do finala turnira France #7 zajedno s Ouannom. Također je došao do polufinala na Australian Openu i četvrtfinala na French Openu.

2005.[uredi | uredi izvor]

U 2005. godini mladi Francuz napravio je jedan od najvećih pomaka u historiji tenisa. Svoju poziciju na ATP listi poboljšao je za čak 200 mjesta, ušavši time među najboljih 50 tenisera svijeta. Godinu je završio kao treći Francuz na listi, iza Richarda Gasqueta (br. 16) i Sebastiana Grosjeana (br. 26). Te godine osvojio je svoju prvu ATP titulu i stigao do još dva finala. U prvih sedam mjeseci godine osvojio je dva Challengera u Besanconu, pobijedivši Cristophea Rochusa s 6-3 2-6 6-3, i Tunisu, gdje je bio bolji od Fabrica Santoroa s 7-5 3-6 7-6(11:9). Također stigao je do četvrtog kola Mastersa u Miamiju, gdje je bolji od njega bio Dominik Hrbaty s 6-3 6-3. Plasirao se i u treće kolo Wimbledona, gdje je poražen od strane Maria Ančića s 6-3 6-3 6-1.

Kasnije je osvojio svoju prvu ATP titulu na Prokom Openu u Sopotu, gdje je u finalu bio bolji od Floriana Mayera s 7-6(8:6) 4-6 7-5. Stigao je do dva finala u Metzu i Lyonu, ali u oba biva poražen. U Metzu bolji od njega bio je Ivan Ljubičić s 7-6(9:7) 6-0, dok je u Lyonu od njega bio bolji Andy Roddick s 6-3 6-2. Godinu je završio među 50 najboljih tenisera svijeta i sa zaradom od 473,892 američkih dolara.

2006.[uredi | uredi izvor]

U prvom turniru godine u Dohi Monfils je stigao finala, ali je poražen od tada prvog reketa svijeta Rogera Federera s 6-3 7-6(7:5). Drugi zapaženi rezultat Monfilsa te godine bilo je polufinale Mastersa u Rimu, gdje je bolji od njega bio Rafael Nadal s 6-2 6-2. Na putu do polufinala porazio je Andya Roddicka s 6-2 6-3. Na sljedećem Mastersu u Hamburgu u prvom kolu biva poražen od Andya Murraya s 6-4 6-1. Na French Openu sastaje se ponovo sa Murrayom, ali ovaj put nakon velike borbe u pet setova uspijeva da pobijedi rezultatom 6-4 6-7(2:7) 1-6 6-2 6-1. U trećem kolu French Opena sastao se sa tada osmim teniserom svijeta Jamesom Blakeom i izborio pobjedu rezultatom 6-2 6-7(2:7) 7-6(7:1) 5-7 6-4. U četvrtom kolu biva poražen od Novaka Đokovića rezultatom 6-7(5:7) 6-7(5:7) 3-6.

Sa tim zapaženim rezultatima na French Openu postao je 23 teniser svijeta i time najbolji francuski teniser na ATP listi. Na sljedećem turniru u engleskom Queen`s Clubu stigao je do četvrtfinala, gdje je bolji od njega bio James Blake kojem je Monfils predao pri vodstvu Amerikanca od 1:0 u setovima(6-1). Nakon posljedica ozljede leđa koju je zadobio na turniru u Queen`s Clubu ispao je i u prvom kolu Wimbledona, gdje je bolji od njega bio Igor Kunitsyn s 5–7 7–6(9:7) 6–3 6–4.

2007.[uredi | uredi izvor]

Monfils servira protiv Baghdatisa

Na Australian Openu Monfils je u prvom kolu bio bolji od Italijana Daniellea Braccialija s 7-6(7:2) 6-7(9:11) 6-4 7-6(7:5). U drugom kolu bio je bolji od 11. nosioca Marcosa Baghdatisa s 7-6(7:5) 6-2 2-6 6-0. Monfils je pridobio simpatije publike na svoju stranu nakon što je prikazao nevjerovatan tenis. Nakon jednog udarca tokom meča koji je bio brži od 198 km/h pridobio je i simpatije Jima Couriera tako što je izjavio da je taj udarac bio najbrži i najbolji koji je ikada vidio. Dobre rezultate nije uspio da prenese u treće kolo, gdje je bolji od njega bio zemljak Richard Gasquet s 0-6 6-4 5-7 3-6. Prvu titulu u toj godini osvojio je na Challengeru u Sunrisu u Floridi, gdje je u finalu bio bolji od Talijana Andreasa Seppia s 6-3 1-6 6-1.

Na turniru u Pörtschachu u Austriji stigao je do finala, gdje je bolji od njega bio Juan Monaco s 7-6(7:3) 6-0. Na putu do finala savladao je Andya Roddicka u četvrtfinalu s 7-5 6-3, a u polufinalu je bio bolji od nekadašnjeg prvog reketa svijeta Lleytona Hewitta s 6–4 7–5. Nije uspio da ponovi prošlogodišnji uspjeh na French Openu, gdje je stigao do četvrtog kola. Ove godine bolji od njega u trećem kolu bio je David Nalbandian s 6-7(5:7) 7-5 4-6 6-7(5:7). Na Wimbledonu plasirao se u treće kolo, gdje je bolji od njega bio Nikolay Davydenko s 3-6 5-7 3-6. Na turniru u Washingtonu plasirao se u polufinale, gdje je bolji od njega bio John Isner s 7-6(7:4) 6-7(1:7) 6-7(2:7). Monfils je odustao od učešća na US Openu zbog povrede tetive koljena. Godinu 2007. je završio kao 16. teniser svijeta.

2008.[uredi | uredi izvor]

Monfils nije nastupio na Australian Openu zbog povrede tetive koljena, zbog koje je odustao i od nastupa na US Openu 2007. godine. Novu sezonu je počeo nastupom na turniru u Dubaiju, gdje je u prvom kolu poražen od Tomaša Berdycha s 6-3 6-2. Prvi zapaženiji rezultat u 2008. godini bilo je osvajanje čelendžera u Marrakechu, gdje je u finalu bio bolji od Chardyja 7-6(7:2) 7-6(7:6). Najveći rezultat te godine ostvario je plasiranjem u polufinale Roland Garrosa, gdje je zasutavljen od prvog reketa svijeta Rogera Federera s 2-6 7-5 3-6 5-7. Na putu do polufinala pobijedio je u prvom kolu Arnauda Clementa s 7-5 6-3 6-1, u drugom kolu bio je bolji od Luisa Horne s 7-6(7:5) 6-4 7-5. U trećem kolu bio je bolji od Jurgena Melzera s 4-6 7-5 4-6 6-0 6-2, dok je u četvrtom kolu pobijedio Ivana Ljubičića sa 7-6(7:1) 4-6 6-3 6-2. Najveći uspjeh predstavljala je pobjeda nad petim nositeljem Davidom Ferrerom s 6-3 3-6 6-3 6-1.

Veliki uspjeh je napravio plasiranjem u četvrtfinale olimpijskih igara u Pekingu, gdje je poražen od Novaka Đokovića s 6-4 1-6 4-6. Na US Openu je stigao do četvrtog kola, gdje je od njega bio bolji Mardy Fish s 7-5 6-2 6-2. Stigao je također do finala turnira u Beču, gdje je od njega bolji bio Philipp Petzschner s 6-4 6-4, kojeg je Monfils nešto ranije dobio u četvrtfinalu turnira u Bankgoku. Zapažen rezultat postigao je na Mastersu u Madridu, gdje je u četvrtfinalu izgubio od Andya Murraya s 6-2 6-2. U trećem kolu bio je bolji od Andya Roddicka s 6-4 3-6 6-3. Uspješnu godinu je završio kao 16. teniser svijeta.

2009.[uredi | uredi izvor]

Monfils na Australian Openu 2009.

Monfils je svoju sezonu započeo na turniru u Dohi, gdje se plasirao u polufinale, i gdje je bolji od njega bio Andy Roddick s 6-7(1:7) 6-3 3-6. Na putu u polufinale Monfils je u četvrtfinalu savladao prvog tenisera svijeta Rafaela Nadala s 6-4 6-4. Na Australian Openu u prvom kolu pobijedio je Martina Vassalla Arguella s 6-1 6-3 7-5. U drugom kolu bio je bolji od Stefana Koubeka s 6-4 6-4 3-6 6-2. U trećem kolu bio je bolji od Nicolasa Almagra s 6-4 6-3 7-5. U četvrtom kolu izgubio je od Gillesa Simona, kada je Monfils predao pri vodstvu Simona 2:1 u setovima (4-6 6-2 1-6), zbog povrede zgloba ruke. Na turniru u Rotterdamu stigao je do polufinala, gdje je poražen od Rafaela Nadala s 6-4 6-4.

Na turniru u Acapulcu stigao je do finala, gdje je bolji od njega bio Nicolas Almagro s 6-4 6-4. Nakon poraza u Acapulcu Monfils će nastupiti u Davis Cupu za reprezentaciju Francuske. Nakon Davis Cup mečeva Monfils je igrao na Mastersu u Indian Wellsu. U prvom kolu je bio slobodan, dok je u drugom kolu bolji od njega bio John Isner s 6-7(5:7) 6-1 6-4. Nakon turnira u Indian Wellsu Monfils je nastupio na drugom mastersu u sezoni u Miamiu. U prvom kolu je bio slobodan, a u drugom kolu je bio bolji od Michaela Russella s 6-2 6-7(5:7) 6-3. U trećem kolu je bio bolji od Marata Safina s 5-7 7-5 7-6(7:3). U četvrtom kolu bolji od njega je bio Andy Roddick s 7-6(7:2) 6-4. Nakon turnira u Miamiju Monfils je igrao na Mastersu u Monte Carlu. U prvom kolu bolji od njega je bio Janko Tipsarević sa 6-3 6-1. Zbog povrede nije nastupio na Mastersu u Rimu.[1]

Međutim, Monfils se oporavio od povreda i nastupio je na French Openu. Stigao je do četvrtfinala, gdje je poražen od Rogera Federera sa 7-6(8-6) 6-2 6-4. Povreda zgloba ruke spriječila je Monfilsa da nastupi na Wimbeldonu. Vratio se na Mastersu u Montrealu, gdje je stigao do drugog kola i gdje je bolji od njega bio kvalifikant Juan Carlos Ferrero sa 6-3 7-6(9:7). Na US openu stigao je do četvrtog kola, gdje je poražen od Rafaela Nadala sa 6-7(3:7) 6-3 6-1 6-3.

Monfils je bio pobjednik turnira održanog u Metzu, gdje je na putu do titule pobijedio mnoge tenisere: Sebastiana Groesjana sa 6-1 6-1, te Janka Tipsarevića (Tipsarević predao pri rezultatu 6-1 4-2 za Monfilsa). U polufinalu je bio bolji od Richarda Gasqueta s 6-3 6-3 , da bi na kraju u finalu pobijedio Philippa Kohlschreibera s 7-6(7:1) 3-6 6-2.

Na Malezija Openu stigao je do četvrtfinala, gdje je bolji od njega bio Nikolai Davidenko sa 6-3 6-3. Na Japan Openu stigao je do polufinala, gdje je poražen od Joa-Wilfrieda Tsonge sa 6-3 6-3. Njegov sljedeći turnir bio je Masters u Shanghaiu. Tu je stigao do trećeg kola, gdje je predao meč Ivanu Ljubičiću pri rezultatu od 6-2 3-0 za Ljubičića.

Na Mastersu u Parizu Monfils je stigao do svog prvog finala u Masters kategoriji. U drugom kolu bio je bolji od Davida Gueza sa 6-4 7-5. U trećem kolu pobijedio je Juliena Benneteaua sa 6-4 6-3. U četvrtfinalu bio je bolji od Marina Čilića sa 3-6 6-4 6-4. U polufinalu bio je bolji od Radeka Štepaneka sa 6-4 5-7 6-4. Na žalost, u epskom finalu bolji od njega je bio Novak Đoković sa 6-2 5-7 7-6 (7:3).

2010.[uredi | uredi izvor]

Monfils na US Openu 2010.

Monfils je započeo novu sezonu na turniru u Brisbaneu, gdje je stigao do polufinala i gdje je bolji od njega bio Radek Štepanek s 6-2 6-1. Na Australian Openu stigao je do četrvtog kola, gdje je bolji od njega bio John Isner sa 6-1 4-6 7-6(7:4) 7-6(7:5). Monfils je bio prvi nosilac na turniru u JAR-u, ali je poražen od Feliciana Lopeza u polufinalu sa 3-6 6-1 7-6(7:1). Na turniru u Rotterdamu plasirao se u četvrtfinale, gdje je od njega bolji bio Mikhail Youzny sa 5-7 6-2 6-3. Na turniru u Marseilleu Monfils je stigao do trećeg kola, gdje je poražen od Juliena Benneteaua sa 6-3 7-5.

Na Mastersu u Indian Wellsu poražen je u drugom kolu od Simona Greula sa 1-6 6-2 6-3. Monfils je zatim otkazao nastupe na tri uzastopna Mastersa u Miamiu, Monte Carlu i Rimu. Prvi turnir nakon duge pauze Monfils je odigrao na Mastersu u Madridu, gdje je stigao do četvrtfinala bez izgubljenog seta, da bi na kraju bio poražen od Rafaela Nadala sa 6-1 6-3. Na French Openu Monfils je imao katastrofalan nastup. Poražen je vrlo rano od Fabia Fogninia sa 2-6 4-6 7-5 6-4 9-7. Na Wimbledonu je poražen u trećem kolu od Lleytona Hewitta sa 6-3 7-6(11:9) 6-4.

Na turniru u Stuttgartu stigao je do finala, gdje je bolji od njega bio Albert Montanes s 6-2 1-2 (pri rezultatu 2:1 za Monfilsa u drugom setu, Monfils je predao meč zbog povrede). Monfils se vratio na terene na mastersu u Kanadi, gdje je stigao do osmine finala i gdje je bolji od njega bio Andy Murray sa 6-2 0-6 6-3. Na sljedećem turniru mastersu u Cincinnatiu Monfils je imao jako loš nastup, gdje je poražen u prvom kolu od kvalifikanta Alejandra Falle, inače 67. igrača na planeti, sa 6-3 6-4.

Na US Openu stigao je do četvrtfinala. Na putu do četvrtfinala bio je bolji od Roberta Kendricka sa 3-6 6-3 6-4 6-7(5:7) 6-4, Igora Andreeva sa 6-3 6-4 6-3, Janka Tipsarevića 7-6(7:4) 6-7(4:7) 6-2 6-4, te Richarda Gasqueta sa 6-4 7-5 7-5. U četvrfinalu bolji od njega je bio Novak Đoković sa 7-6(7:2) 6-1 6-2. Nakon US Opena Monfils je nastupio za Davis Cup reprezentaciju Francuske u okviru polufinalnih duela protiv Argentine. U prvom meču pobijedio je Davida Nalbadiana sa 6-4 2-6 6-4 6-3, i tom pobjedom povećao vodstvo Francuske na 2-0. Na kraju je Francuska pobijedila sa 5-0. Na turniru u Japanu Monfils je stigao do finala, gdje je bolji od njega bio Rafael Nadal s rezultatom 6-1 7-5. Na turniru u Montpellieru Monfils je osvojio svoju treću ATP titulu u karijeri pobijedivši u finalu Ivana Ljubičića sa 6-2 5-7 6-1.

Nakon te pobjede Monfils je igrao na turniru u Valenciji, gdje je bio poražen u četvrtfinalu od strane Robina Soderlinga, sa rezultatom 6-3 6-2. Na Mastersu u Parizu Monfils se nadao dobrom rezultatu kao prošle sezone. Na tom turniru Monfils je ponovo stigao do finala. Na putu do finala pobijedio je redom: Benjamina Beckera sa 7-6(7:4) 6-4, Fernanda Verdasca sa 6-7(4:7) 7-6(7:2) 7-5, Andy Murray-a sa 6-2 2-6 6-3 i Rogera Federera sa 7-6(9:7) 6-7(1:7) 7-6 (7:4). U finalu Monfils je pokleknuo kao i prošle godine, te je izgubio od Robina Soderlinga sa 6-1 7-6(7:1). U finalu Davis Cup-a protiv Srbije Monfils je u prvom meču igrao protiv Janka Tipsarevića i pobijedio sa rezultatom 6-1 7-6(7:4) 6-0, i tako donio Francuskoj prvi bod. Nakon toga je izgubio meč protiv Novaka Đokoviča sa rezultatom 6-2 6-2 6-4, i tako izjednačio rezultat na 2-2. To je ujedno bio i posljednji meč Monfilsa u ovoj godini. Godinu je završio kao 12. igrač svijeta.

2011.[uredi | uredi izvor]

Monfils na French Openu 2011.

Prvi turnir na kome je nastupio Monfils je bio Australian Open. Stigao je do 3. kola, gdje je bolji od njega bio Stanislas Wawrinka sa 7-6(7:4) 6-2 6-3. Nakon ovoga turnira Monfils je igrao na turniru u San Joseu, gdje je bio primoran da preda polufinalni meč protiv Miloša Raonića uslijed povrede zgloba desne ruke. Zbog te povrede Monfils je otkazao učešće na turniru u Memphisu, Acapulcu. Također je propustio prva dva Mastersa sezone u Indian Wellsu i Miamiu. Svoj povratak Monfils je imao na Mastersu u Monte Carlu. Na tom turniru bio je rangiran kao 8. nosioc, te stoga nije igrao prvo kolo. U drugom kolu pobijedio je Daniela Gimena-Travera. U 3. kolu bolji od njega je bio kvalifikant Frederio Gil, koji je odigrao možda i najbolji meč u karijeri. Nakon turnira u Monte Carlu Monfils je igrao turnir u Barceloni. Stigao je do četvrtfinala, gdje je bolji od njega bio 1. teniser svijeta Rafael Nadal sa 6-2 6-2.

Uslijedio je masters u Madridu. Tamo je Monfils u 1. kolu pobijedio Ivu Karlovića sa 6-3 7-6(8:6). U drugom kolu je bio primoran da preda meč Juanu Monacu zbog stomačnih problema. Uslijedila je duža pauza zbog toga što je Monfils odustao od mastersa u Rimu kako bi se što bolje pripremio za Roland Garros. Tradicionalno na Roland Garossu je imao odličan rezultat. Stigao je do četvrtfinala, gdje ga je ponovo zaustavio Roger Federer s 6-4 6-3 7-6(7:3). Poslije sezone na zemlji Monfils je odigrao turnir u Halleu. Odigrao je solidno, stigavši do polufinala gdje ga je pobijedio Philipp Kohlschreiber sa 6-3 6-3.

Na trećem grand slamu sezone, Wimbledonu, stigao je do trećeg kola, gdje ga je šokantno porazio Lukasz Kubot sa 6-3 3-6 6-3 6-3. Poljak je nakon ovoga meča izjavio da mu je to bio najbolji meč koji je odigrao u svojoj karijeri. Nakon ovog turnira Monfils je nastupio za Davis Cup reprezentaciju Francuske u četvrtfinalnom meču protiv Njemačke. Prvoga dana zabilježio je trijumf nad Philippom Kohlschreiberom rezultatom 7-6(7:3) 7-6(7:5) 6-4. Nakon toga Monfils je ostao u Stuttgartu da bi igrao na Mercedes Cup Openu 2001. godine. U prvom kolu izgubio je od Victora Hanescua sa 2-6 7-6(9:7) 6-4. Monfils je ovaj meč igrao sa povredom članka.

Monfils na Wimbledonu 2011.

Na narednom turniru iz serije 500 u Hamburgu Monfils je u prvom kolu pobijedio 38. tenisera svijeta španca Alberta Ramosa sa 6-4 6-2. U trećem kolu Monfils je pobijedio Radeka Štepaneka sa 6-4 6-4. U četvrtfinalu biva poražen od Gillesa Simona sa 6-4 3-6 6-0. Nakon turnira u Hamburgu Monfils je odmarao jednu sedmicu. Nakon toga igrao je na turniru u Washingtonu, gdje je stigao do finala. U finalu biva poražen od Radeka Štepaneka sa 6-4 6-4.

Nakon ovog tunira Monfils je učestvovao na Mastersu u Montrealu. U prvom kolu bio je slobodan. U drugom kolu bio je bolji od Alexa Bogomolova Juniora sa 6-2 7-6. Nakon toga je pobijedio Viktora Troickog sa 4-6 7-6(7:0) 7-6(7:5). U četvrtfinalu je ipak pretrpio težak poraz od strane Novaka Đokovića rezultatom 6-2 6-1. Nakon meča Monfils je izjavio kako nije nikad igrao protiv boljeg tenisera. Nakon ovog turnira Monfils je nastupio na Mastersu u Cincinnatiu, gdje je stigao ponovo do četvrtfinala. Na putu do četvrtfinala pobijedio je Dodiga sa 4-6 6-3 4-0, kada je Hrvat predao zbog povrede. Nakon njega pobijedio je i Kohlschreibera sa 6-2 6-2. U četvrtfinalu, kao par dana ranije, se sastao sa Novakom Đokovićem. Iako su mnogi mislili da će rezultat biti isti, on to nije bio. Novak Đoković je pobijedio tek nakon 3 sata igre sa 3-6 6-4 6-3. Monfils je odlično igrao, ali je na kraju izgubio zbog iscrpljenosti.

Na posljednjem grand slam turniru, US Openu, Monfils je bio postavljen za 7. nosioca. U prvom kolu pobijedio je izuzetno talentovanog Bugarina Grigora Dimitrova sa 7-6(7:4) 6-3 6-4. Nakon toga odigrao je epski meč koji je trajao čak 5 sati i 26 minuta. Igrao je protiv Španca Juana Carlosa Ferrera u 2. kolu, te je izgubio taj meč nakon 5 setova. Španac je pobijedio sa 7-6(7:5) 5-7 6-7(5:7) 6-4 6-4. Ferreru je to bio najbolji meč u posljednjih 5 godina. Nakon meča ustanovljeno je da je Monfils igrao sa natečenim koljenom, te ga je to u velikoj mjeri spriječilo dara svoju igru. Na teren se vratio na turniru u Bangkoku i tamo je stigao do polufinala gdje izgubio od Donalda Younga sa 6-4 6-7(5:7) 6-7(5:7). Na tom turniru obnovio je povredu sa US Opena te je pauzirao 2 sedmice.

Vratio se na turniru u Stockholmu gdje je osvojio svoju 4. titulu u karijeri pobjedivši u finalu Jarkka Nieminena sa 7-5 4-6 6-2. Nakon ovoga turnira Monfils je igrao na turniru u Valenci-i gdje je stigao do četvrtfinala u kojem biva poražen od Marcela Granollersa sa 6-7(12:14) 6-3 4-6. Nakon tog turnira odigrao je i posljednji turnir u sezoni Masters u Parizu gdje je izgubio u drugom kolu od Feliciana Lopeza sa 6-3 6-4. Godinu je završio kao 15. teniser svijeta.

2012.[uredi | uredi izvor]

Monfils je 2012. godinu započeo na egzibicijskom turniru u Abu Dhabiu gdje je izgubio od Novaka Đokovića nakon 3 seta borbe. Zatim je odigrao turnir u Dohi. Tamo je stigao do finala gdje ga je porazio Jo-Wilfried Tsonga sa 7-5 6-3. Na putu do tog finala pobjedio i 2. tenisera svijeta Rafaela Nadala sa 6-4 6-3 u polufinalu. Nakon sjajnog nastupa u Dohi Monfils je odigrao kratki egzibijcski turnir u Australiji. Nakon kratkog turnira u Australiji Monfils je igrao na Australian Openu. Tamo je stigao do 3. kola gdje je poražen u 5 setova od Mikhaila Kukushkina sa 2-6, 5-7, 7-5, 6-1, 4-6.

Monfils pred finalni meč protiv Tsonge

Nakon Australian Opena Monfils je igrao na turniru u Montpellieru. Nakon što je osvojio titulu prije dvije godine, ove godine biva poražen u finalu. Bolji od njega je bio 6. teniser svijeta Tomaš Berdych sa 2-6, 6-4, 3-6. Nakon toga Monfils je odigrao meč u Davis Cupu protiv Kanade. Tamo je pobjedio domaću nadu Vaseka Pospišila sa 6-4 6-4 te tako donijeo svojoj reprezentaciji 4. poen u pobjedi od 4-1 nad Kanadom. Za vrijeme tog meča doživio je lakšu povredu koja ga je udaljila od terena mjesec dana. Vratio se na Mastersu u Miamiu gdje je pobjedio Sergeja Bubku Jr. u drugom kolu sa 6-4 6-4. Zaustavljen je u 3. kolu od Juana Monaca rezultatom 6-4 3-6 4-6. Nakon tog meča Monfils je uzeo dužu pauzu od tenisa kako bi u potpunosti zaliječio povredu koljena koja ga je mučila od samog početka sezone.

Nakon povrede vratio se na Mastersu u Madridu, gdje ga je zaustavio Tomaš Berdych. Naredne sedmice na Mastersu u Rimu stigao je do drugog kola gdje ga je zaustavio Juan Carlos Ferrero. Loša serija rezultata nastavila i na narednom turniru gdje je izgubio u prvom kolu od Briana Bakera. Kasnije je Monfils novinarima rekao da ga je od Madrida ponovo počela mučiti povreda koljena. Nakon turnira u Nici uslijedila je nova duga pauza zbog povrede koljena. Na ATP tour vratio se dva mjeseca kasnije, na turniru u Metzu. Stigao je do polufinala gdje je bolji od njega bio Andreas Seppi u tri seta. Do kraja godine je odigrao još samo jedan tunir, sedam dana kasnije. Bio je to tunrnir iz serije ATP 250 u Bangkoku. Stigao je do četvrtfinala u kojem je doživio novu povredu koljenja koja ga je udaljila van terena sve do kraja teniske sezone.

2013.[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Novu sezonu Monfils je započeo tunirom u Dohi. U prva dva kola je igrao odlično te bez većih problema stigao do četvrtfinala turnira. U četrtfinalu je doživio poraz od inspirisanog Njemca Daniela Brandsa sa rezultatom 1-6, 5-7.

2014.[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Oprema[uredi | uredi izvor]

Glavni sponzor bio mu je Nike. Monfils je oblačio odjeću od Nikea, a također i obuću, tj. patike, Nike Max Air Breathe Cage. U 2010. Nike je zamijenio K-Swissom. Reket koji Monfils upotrebljava na profesionalnim turnirima jeste model Prince EXO3 Rebel.

Način igre[uredi | uredi izvor]

Monfils je pohvaljen kao mogući najbolji sportista na ATP touru. Monfils je kontra-napadač koji najčešće stoji iza osnovne linije i vraća svaki udarac sve dok ne upotrijebi veoma snažan i brz backhand ili forehand, koji bi prisilio suprotnog igrača na grešku. Njegova sposobnost da iz odbrane krene u napad veoma često iznenadi protivnike. Njegov prepoznatljiv udarac je dvoručni backhand kojeg izvodi iz skoka. Kada igra svoj servis gem pokušava da pogodi as ili da eventualno odigra jedan ili dva udarca nakon servisa kako bi skratio poen. Monfils se više bazira na odbranu, ali kada ga suprotni igrač natjera na dugu razmjenu udaraca onda prelazi u napad i vraća snažne returne. Monfils raspolaže velikim kapacitetom u serviranju loptice, pri čemu brzina servisa dostiže do 225 km/h.[2] Monfils je poznat po oscilacijama u igri. Najčešći uzrok toga je njegovo proslavljanje osvojenog poena, nakon čega izgubi koncentraciju.[3][4]

Osvojeni turniri[uredi | uredi izvor]

Pobjede (4)[uredi | uredi izvor]

Legenda (Singlovi)
Grand Slam (0)
ATP World Tour Finals (0)
ATP Masters 1000 Series (0)
ATP World Tour (4)
1. 1. august 2005. Sopot, Poljska Zemlja Flag of Germany.svg Florian Mayer 7–66, 4–6, 7–5
2. 27. septembar 2009. Metz, Francuska Tvrda Flag of Germany.svg Philipp Kohlschreiber 7–61, 3-6 , 6-2
3. 31. oktobar 2010. Montpellier, Francuska Tvrda Flag of Croatia.svg Ivan Ljubičić 6-2, 5-7, 6-1
4. 23. oktobar 2011. Stockholm, Švedska Tvrda Flag of Finland.svg Jarkko Nieminen 7-5, 4-6, 6-2

Galerija slika[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: