Galaksija Sombrero
| Galaksija Sombrero (Messier 104) | |||
Slika svemirskih teleskopa Hubble i Spitzer |
|||
| Podaci posmatranja Epoha: J2000,0 |
|||
|---|---|---|---|
| Sazviježđe | Djevica [1] | ||
| Rektascenzija | 12h 39m 59.4s [2] | ||
| Deklinacija | -11° 37′ 23″ | ||
| Crveni pomak | 0.003416 ± 0.000017 | ||
| Radijalna brzina | 1024 ± 5 | ||
| Galaktocentrična brzina | 904 ± 7 | ||
| Udaljenost | 29.3 ± 1.6 mega s.g. (9.0 ± 0.49 megaps) | ||
| Tip | SA(s)a (LINER[) | ||
| Prividne dimenzije | 8′.7 × 3′.5 | ||
| Prividna magnituda (V) | 8.98 | ||
|
|||
M104 (M104 ili NGC 4594) poznata još i kao Galaksija Sombrero je spiralna galaksija u sazviježđu Djevica.
Galaksiju je otkrio Pierre Méchain 1781. godine nakon izdavanja knjige s Messierovim katalogom. Charles Messier je u vlastitoj kopiji kataloga rukom zapisao podatke o još 5 otkrivenih objekata (kasnije prepoznatih kao M104 do M109). Otkriće M104 je objavljeno 1783. godine u knjizi Berliner Astronomisches Jahrbuch. [3][4] William Herschel je samostalno otkrio galaksiju 1784. godine.
Sadržaj |
Karakteristike [uredi]
M104 se nalazi na udaljenosti od 29.3 miliona s.g. Njene prividne dimenzije su 8.7' u dužinu i 3.5' u širinu. Stvarni prečnik galaksije je 74,500 s.g.
Prsten prašine [uredi]
Galaksija je poznata po svom obliku koji izgleda kao šešir Sombrero. [5] Naime, ekvator galaktike M104 naget je 6° prema nama i zbog toga galaksiju gledamo skoro iz profila. Pruga prašine i gasa koji presjeca disk galaksije je ustvari prsten plina i prašine koji okružuje jezgro. Prsten sadrži većinu molekularnog hidrogena u galaksiji [6] i mjesto je gdje se formiraju nove zvijezde. [5]
Jezgro [uredi]
Jezgro galaksije je klasificirano kao centralna regija niske ionizacije. Takve jezgre karakterizirane su optičkim spektrom koji otkriva ionizirani gas koji je ustvari samo slabo ioniziran (atomima nedostaje samo nekoliko elektrona). Izvor ionizacije u jezgri se još ne zna. Najčešći izvori ionizacije su mlade zvijezde ili aktivna galaksijska jezgra. Spektroskopska posmatranja u infracrvenom dijelu spektra pokazala su da centar M104 nije ispunjen mladim zvijezdama tako da je aktivno galaksijsko jezgro vjerovatni izvor ionizacije. [5]
Centralna supermasivna crna rupa [uredi]
Koristeći spektroskopske podatke s teleskopa CFHT i Hubble, astronomi su došli do zaključka da je u centru M104 supermasivna crna rupa. [7] Podaci dobiveni posmatranjem brzine rotacije zvijezda blizu centra pokazali su da je masa navedene crne rupe oko milijardu puta veća od mase Sunca. Time je crna rupa u M104 postala jedna od najmasivnijih crnih rupa u obližnjim galaksijama.
Kuglasti skupovi [uredi]
M104 ima relativno veliki broj kuglastih skupova. Njihov broj je procijenjen na između 1,200 i 2,000. [8][9][10] Odnos broja kuglastih skupova i sjaja galaksije je značajno veći nego u Mliječnom putu ali je otprilike podjednak galaksijama s jednako velikim centralnim ispupčenjima.
Amaterska posmatranja [uredi]
M104 je moguće lako uočiti u 100 mm teleskopu pod razumno tamnim nebom. U 200 mm teleskopu pruga prašine je vidljiva kao nagli prekid u sjaju galaksije. Pod veoma tamnim nebom 200 mm teleskop će pokazati i južni, tamniji dio galaksije odvojen prugom prašine. Veći teleskopi će još jasnije pokazati prugu prašine i tamniji južni dio galaksije.
Note i reference [uredi]
- ↑ (1988) R. W. Sinnott The Complete New General Catalogue and Index Catalogue of Nebulae and Star Clusters by J. L. E. Dreyer, Sky Publishing Corporation / Cambridge University Press ISBN 0-933-34651-4.
- ↑ NASA/IPAC Extragalactic Database.
- ↑ G. R. Kepple, G. W. Sanner (1998). The Night Sky Observer's Guide, 451, Willmann-Bell ISBN 0-943396-60-3.
- ↑ K. G. Jones (1991). Messier's Nebulae and Star Clusters, 2nd, Cambridge University Press ISBN 0-521-37079-5.
- ↑ 5,0 5,1 5,2 G. J. Bendo, B. A. Buckalew, D. A. Dale, B. T. Draine, R. D. Joseph, R. C. Kennicutt Jr., K. Sheth, J.-D. T. Smith, F. Walter, D. Calzetti, J. M. Cannon, C. W. Engelbracht, K. D. Gordon, G. Helou, D. Hollenbach, E. J. Murphy, H. Roussel (2006). "Spitzer and JCMT Observations of the Active Galactic Nucleus in the Sombrero Galaxy (NGC 4594)". Astrophysical Journal 645 (1): 134–147.
- ↑ E. Bajaja, G. van der Burg, S. M.; Faber, J. S. Gallagher, G. R. Knapp, W. W. Shane (1984). "The distribution of neutral hydrogen in the Sombrero galaxy, NGC 4594". Astronomy and Astrophysics 141: 309–317.
- ↑ J. Kormendy, R. Bender, E. A. Ajhar, A. Dressler, S. M. Faber, K. Gebhardt, C. Grillmair, T. R. Lauer, D. Richstone, S. Tremaine (1996). "Hubble Space Telescope Spectroscopic Evidence for a 1 X 10 9 M☉ Black Hole in NGC 4594". Astrophysical Journal Letters 473 (2): L91–L94.
- ↑ K.-I. Wakamatsu (1977). "Radial distribution and total number of globular clusters in M104". Publications of the Astronomical Society of the Pacific 89: 267–270.
- ↑ W. E. Harris, H. C. Harris, G. L. H. Harris (1984). "Globular clusters in galaxies beyond the local group. III NGC 4594 (the Sombrero)". Astronomical Journal 89: 216–223.
- ↑ T. J. Bridges, D. A. Hanes (1992). "The globular cluster system of NGC 4594 (the Sombrero)". Astronomical Journal 103: 800–814.
Vanjski linkovi [uredi]
|
|||||
| U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: |