Gazi Ferhad-paša Sokolović

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Gazi Ferhad-paša Sokolović
Portret Gazi Ferhad Paše Sokolovića iz 1612. od Dominicusa Custosa

Portret Gazi Ferhad Paše Sokolovića iz 1612. od Dominicusa Custosa
Biografske informacije
Datum smrti septembar 1590.[1]
Mjesto smrti Budim
Nacionalnost Bošnjak
Druga imena Ferhat-beg Sokolović (Banjalučki), Ferhat-beg, Ferhad beg-Sokolović, Bosanac Gazi Ferhad-paša Sokolović, Gazi Ferhad-paša Bosanac Sokolović[1]
Kliški sandžak-beg
Namjesnikovanje 1553.[2]
Smjenjivanje 1574.[1][2]
Ratovi Kiparski rat (1571. - 1574.)
Bosanski sandžak-beg
Namjesnikovanje 1574.[1]
Smjenjivanje 1580.[1]
Važnije bitke Opsada Gvozdanskog (1577. - 1578.)
Bosanski beglerbeg
Namjesnikovanje 1580.[1]
Smjenjivanje 1588.[1]
Budimski beglerbeg
Namjesnikovanje 1588.[1]
Smjenjivanje septembar 1590.[1]

Gazi Ferhad Paša Sokolović je bio najznačajniji graditelj i utemeljivač Starog Grada Banja Luke kao kasabe i šehera. Bio je zadnji bosanski sandžak-beg (1574. do 1580.) i prvi bosanski beglerbeg (1580. do 1588.).[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Gazi Ferhad-paša Sokolović je sin Rustem-bega, amidžić slavnog velikog vezira Mehmed-paša Sokolović. Bio je i daidža Ibrahim-efendije Pečevije. Njegova braća su Ali-beg i Derviš-beg.[1]

Prije nego je postao bosanski sandžak-beg Ferhad-beg je bio ulufedžija (plaćenik). 1553. je imenovan za kliški sandžak-beg. Ferhat-beg je kao Mehmed-pašin štićenik ratujući protiv Mlečana osvojio Zemunik, Brodin, Bijelu Stijeni i Ozren. 1570. je osvojio tvrđavu Vespoljac, te pošto ju je osposobio i obnovio dao joj ime Seddi Islam (Bedem islama). U kiparskom ratu (1571. do 1574.) je pokazao svoju sposobnosti kao vojskovođa i ratnik. Napao je sa velikom vojskom šibenčki kraj i Zadarski kotar. Zbog nedostatka oružja i municije i živežnih namirnica vojska kliškog sandžaka se morala povući. Kasnije je zauzet Zemnuik, koji je postao jedan od jačih osmanskih utvrda prema Zadru. Ferhad-beg je proširio teritorij Kliškog sandžaka poslje osvajanja tvrđava Pločnik, Skradin, Drniš, Obrovac, kule Vičevo i plodnog Tinja, koji posto posjed porodice Sokolovića. Kada su se borbe u Dalmaciji stišale, Ferhad-beg je obaviješten da se spremaju veće vojne snage da upadnu u Bosnu. Zagrebački kanonik Franjo Filipović je bio pokretač ovog pohoda. Hercegovački sandžak-beg Sinan-beg Boljanić i Ferhad-beg su se suprotstavili neprijatelju i njega kod Ivanića "do nogu porazili". Poslao ga zarobljenog u Carigrad, gdje je Filipović prešao na islam i primio ime Mehmed. On je rodonačelnik begovske porodice Filipovića. 1574. je pratio operaciju osmanske flote uz dalmatinsku obalu na kopnu sa svojim Bošnjacima. Pri kraju Kiparskog rata 1574. godine je Ferhad-beg za svoje zasluge imenovan za bosanskog sandžak-bega. Zapisali su savremenci da sa dolaskom u Banja Luci (prijestolnica Bosanskog sandžaka): "...pred njim nosilo 700 barjaka. Pratilo ga je do tri stotine leventa (prikladnih junaka) pod nazivom "sali" u odijelu od vučevine pod žzeljeznim kalpacima (vojnička kapa kod koje je obod od krzna i još dvije do tri stotine probranih momaka". Septembra 1580. godine je ga zatekla sultanova naredba sa kojem je Bosna podignuta na beglerbegat, tako da je on postao prvi beglerbeg Bosne i tako dobio titulu paše. Puno je ratovao i u tome dobio naziv gazija. On je bio do 1588. godine bosanski valija. 1588. godine je imenovan za budimskog beglerbega, gdje proveo dvije godine. Septembru 1590. godine je ga jedan njegov roba usmrtio. Mrtvo tijelo mu prenesoše u Banju Luku i sahraniše u naročitom turbetu kraj Ferhadije džamije.[1]

Banja Luka[uredi | uredi izvor]

Ferhad-paša je prenio prijestolnicu bosanskog sandžaka i kasnije bosanskog pašaluka iz Travnika u Banja Luku, gdje je ostalo sve do 1639. godine. On je osnivao kasabu Donji Šeher između Crkvine i Vrbasa, iako je Sofi Mehmed-paša znatno pospješio razvitak Banje Luke, današnjeg Gornjeg Šehera, Ferhat-paša treba smatrati osnivačem Donjog Šehera. Ali i prije Ferhad-paše je bilo malo naselje o čemu svjedoče kršćanski grobovi na Laušu, te naziv potoka Crkvine. Donji Šeher, savremena Banja Luka, se razvijao u značan grad za vrijeme Ferhad-paše. On je i osnovao vakuf i izdao vakufnamu. Od godine 1576. do 1578. je izgradio 216 objekta: "poznatu džamiju Ferhadiju (oko 1575. godine), kraj nje mekteb i turbe za sebe, pa šadrvan i hamam i za njih poseban vodovod, zatim sahat-kulu, javne zahode, karavan-saraj i hambar za žito, pa u neposrednoj blizini džamije 200 samih obrtničkih i trgovačkih dućana, čitavu, dakle, ćaršiju, dalje veliki drveni most preko Vrbasa i kameni most preko Crkvine u blizini tih objekta do 2 km kaldrme u širini od 5 aršina od Gornjeg Šeherea do potoka Crkvine". Ivanka Bilić u "Glasu" od 13. januara 1980. godine navodi "da je škola sagrađena još za Ferhad-pašina boravka u Banja Luci, dok je medresu (srednju školu) i darulhadis (školu islamske tradicije) trebalo sagraditi kasnije od vakufskih viškova".

On je i osnivao kasabu Lišnja u donjem toku Vrbasa na putu prema Doboju i Derventi, koje je danas istoimeno selo kod Prnjavora. Te je zagradio haman u Kostajnici prije 1578. godine i ga uvakufio za svoje zadužbine u Banjoj Luci. Kao kliški sandžak-beg je podigao kasabe Zemunik i Hrvace, u neposrednom zaleđu Zadra.[1]

Vojni pohodi[uredi | uredi izvor]

1574. godine, prvoj godini uprave Bosne, je Ferhad-beg sa 10.000 do 12.000 ratnika započeo vojni pohod prema Bihaću. Iste godine provalio je u Hrvatsku i došao do Bihaća. Austrijski general Herbert Auersperg je ga dočekao. On je poginuo, a njegova vojska poražena na bojnom polju na rijeci Radonji kod Budaškog 22. septembra 1575., a sin Vuk Engelberg je pao Sokoloviću u sužanjstvo. Dobio je za otkup toliko novaca da je sagradio džamiju (današnja Ferhat-pašina džamija u Banjoj Luci) i nabavio joj vakuf. Po Pečeviji otkupina je dostigla svotu od 30.000 dukata koju je platila majka Vuka, da bi spasila sina. Ta džamija je jedan od nalijepših arhitektonskih spomenika osmanskog doba u Bosni. Ferhad-beg je obnovio mirovni ugovor 1575. godine sa Bečom, ali je nastavio s ratovanjem. Veliku pomoć je dobio od njegovog amižiča, velikog vezira Mehmed-paša Sokolović, koji je upravljao uz pomoć Ferhad-bega i Mustafa-paše događajima na nemirnoj zapadnoj granici Carstva. Tokom je 1576. godine sa bosanske strane izvršeno šezdeset upada osmanske vojske. (50 do 60 provala iz Bosne u Hrvatsku). U aprilu 1576. godine je sa sedam hiljada vojnika došao pod Hrastovicu. Putem su upadali u nezaštićena sela. Tom prilikom je zauzeo u junu Bužim, a u julu Cazin. Njegov sljedeći cilj je bio Bihać, gdje je uspio da zadrži veliki dio protivničke vojske, u drugoj strani je međuvremeno upadao u nezaštićene mletačke i habsburške teritorije. Cijelog proljeća nisu prestajali updai Ferhad-bega u Hrvatsku, Sloveniju i Ugarsku. Početkom 1577. godine je stupio na snagu mir koji je s Portom sklopio David Ungnad. On je tražio da se vrati Cazin i Bužim uz nagradu od 50.000 cekina. Tu je ponudu Mehmed-paša odbio. To je Ferhad-begu dalo podstreka za dalje osvajanja. Tako da je još zauzeo Mutnik, Veliku Kladušu, Peći, Podzvizd i Zrin. Tako da su sva mjesta oko Une bila zauzeta osim Bihaća. [1]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d e f g h i j k l m n Vedad Biščević: Bosanski namjesnici Osmanskog doba: 1463 - 1878 Connectum, Sarajevo 2006.
  2. ^ a b M.Perojević: Klis u turskoj ruci Sarajevo, 1936.
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: