Gazi Hasan-paša Predojević

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Gazi Hasan-paša Predojević je bio peti beglerbeg Bosne i to od 1591.-1593. godine. Spada u najslavnije osmanske vojskovođe 16. vijeka, dok je poznat u Bosanskoj historiji kao osvajač Bihaća. Safvet-beg Bašagić za njega kaže da je zaslužan i da je bio veliki i neustrašiv junak. Po njegovim pothvatima i osvajanjima dobio je počasni naziv gazi-junak.

Porijeklo Gazi Hasan-paše[uredi | uredi izvor]

Prema nekim izvorima rodom je iz Lužaca kod Sanskog Mosta, a po drugima je porijeklom iz Klobuka Hercegovine. Muvekkit u svojoj istoriji Bosne piše da potječe iz sela Lušci, u kadiluku Majdan. Bio je kršćanin pravoslavac, po imenu Niko Predojević, i kad je prešao na islam dali su mu ime Hasan (lijep, ljepotan). Osmanske ga hronike ipak bilježe kao Hersek (Došen?!) Hasan-paša, što znači da je bio porijeklom iz Hercegovine. Osmanski istoričari, koji su savremenici njegova vremena, Pečevija i Čatib Čelebi isto navode da je porijeklom iz Hercegovine. U 16. vijeku bosanski begovi su počeli naseljavati Krajinu i Liku Vlasima, te se može pretpostaviti da je Hasan-paša Predojević ipak rođen u Lušcima kod Sanskog Mosta, ali da su mu preci došli iz Hercegovine. I danas žive Predojevići u Sanskom Mostu / glavica Predojevića, kod Lušci Palanke. Hasanov rođeni brat Gavrilo bio je iguman manastira Moštanica, a kasnije je dobio titulu vladike.

Osvajač Bihaća 1592. godine[uredi | uredi izvor]

Po svoj prilici on je s Derviš-pašom Bajazidagićem došao u Carigrad kao adžami-oglan u atmejdan saraje i s njime skupa se obrazovao na državne troškove. U dvoru je obnašao čast sokolara i čakirdži-baše. U početku vlade Murada III (vl. 1574-1595), imenovan je sandžak-begom u Segedinu u Mađarskoj. Na tom položaju je ostao sve do 1591. godine, kada je te godine postavljen za Bosanskog beglerbega. Dok je bio sandžak-beg Segedina istakao se u mnogim vojnim pohodima, a bio je i ratoboran. Pored ratobornosti imao je na sultanovom dvoru i veliku zaštitu dvojice zemljaka: velikog vezira Osmanskog carstva Sijavuš-paše i carskog prvog savjetnika Derviš-paše Bajazidagića. Ova dvojica visokih osmanskih dostojanstvenika faktički su omogućili Hasan-paši da vojne odluke može donositi samostalno. Čim je došao u Bosnu, nakon kratkog vremena on se našao sa vojskom pred zidinama Siska, ali ga nije mogao uzeti, pa se s vojskom tada preko Gradiške vratio u Bosnu. Poslije pohoda naredio je bio gradnju tvrđave na ušću Petrinjčice u Kupu, današnje Petrinje. Još dok se tvrđava gradila, Hasan-paša je izvršio vojnu mobilizaciju, te poče napadati u pravcu Bihaća. U tim vojnim akcijama on osvoji Sokolac, Ripač, Izačić, Šturlić i Blagaj na Korani. Napokon 10. juna, Hasan-paša je poslao prethodnicu svoje vojske na Bihać, a sam je došao 13. juna, 1592. godine. Prvo je pokušao nagovoriti zapovjednika Josipa Lamberga da predadne Bihać bez borbe, ali kad je dobio negativan odgovor, on je naredio artiljeriji da tuku grad sa svih strana. 19. juna, nakon artijerijskog granatiranja i pješadijskih juriša, Bihać se predao. Hasan-paša je nakon osvajanja dobro utvrdio Bihać, jer je znao njegovu stratešku važnost. Okolicu Bihaća je naselio Vlasima početkom 1593. godine. U vrijeme osvajanja Bihaća bosanski namjesnik je pod svojom vlašću držao veću teritoriju nego što ju je imao ijedan srednjovjekovni bosanski vladar. To je prostor koji se potezao od Šapca do Jadranskog mora i od Zvečana do Virovitice.

Bitka kod Siska 22.06.1593. godine[uredi | uredi izvor]

Poslije osvajanja Bihaća, Hasan-paša s četama kod Petrinje prelazi Kupu i napada brojna hrvatska mjesta, te tako dolazi do bogatog plijena. Da bi onemogućio Hasan-pašino napredovanje hrvatski ban Toma Erdodi s velikim vojnim snagama kod Bresta sačeka Hasan-pašu. U ovoj bitki Hasan-paša je ponovo pobijedio, a na bojnom polju ostade oko 2.000 hrvatskih oficira i vojnika, a 200 ih sa šest topova zarobi. Nakon toga ratne zarobljenike, topove i 22 neprijateljske zastave Hasan-paša posla u Carigrad. Tokom cijele zime 1592/93. godine, Hasan-paša je vršio vojne pripreme za osvajanje Siska. U proljeće sa 20.000 vojnika, Hasan-paša je pokrenuo vojsku na Hrvatsku, u planu da osvoji Sisak. U međuvremenu on je bio očekivao vojnu pomoć iz Carigrada, koju mu je obećao veliki vezir Sijavuš-paša. Dok se na bosanskim granicama ratovalo, došlo je do vojne pobune u Carigradu, te sultan smijeni velikog vezira, a na njegovo mjesto dođe Kodža Sinan-paša, porijeklom albanac. Sinan-paša je tada bio s Hasan-pašom u neprijateljstvu. Iz želje da započne rat sa Austrijom da bi se proslavio, a sigurno i zbog zavidnosti prema Hasan-paši, on naredi Rumelijskoj vojsci da stane, koja je u međuvremenu već bila blizu. Ta odluka je uticala na Hasan-pašu, i vidjevši da pomoć niotkuda ne dolazi, a ionako je već stigla austrijska vojska u pomoć Sisku, on ne želeći se povuć s bojnog polja, naredi svojoj vojsi da krene na neprijatelja. S njim su bila sva četverica sandžak-begova Bosanskog ejaleta: hercegovački, zvornički, kliški i krčko/lički. Hasan-paša je noću 19. juna sa krčkim sandžak-begom, starim Gazi Memi-begom, koji je predvodio pješadiju, prešao na lijevu obalu Kupe i opkolio Sisak. U naredna dva dana pridružio im se i ostatak vojske. Hasan-paša je krenuo u opći napad 22.06.1593. godine. Bitka je vođena u uglu koji čini Odra na ušću u Kupu. Tu je za pet sati bitke osmanlijska vojska, uz velike gubitke, potisnuta na rijeke. Uski i slabi mostovi su popustili pa su se brojni pješaci i konjanici utopili, među njima i sam Hasan-paša Predojević. Pored Bosanskog namjesnika, smrtno su stradali stari Gazi Memi-beg, Zvornički sandžak-beg Sinan-beg i dvojica unuka sultanije Mihrimah i Rustem-paše Opukovića, Hercegovački sandžak-beg Mehmed-beg, Kliški sandžak-beg Mustafa-paša Sultanzade i oko 7.000 vojnika. Bitka kod Siska je započela Osmansko-Austrijski rat koji će trajati 13 godina od 1593.-1606. godine.

Zadužbine Hasan-paše Predojevića[uredi | uredi izvor]

Iza Hasan-paše je ostala samo džamija u Polju kod Bileće, koju je on dao sagraditi 1572. godine, još dok je bio Segedinski sandžak-beg. Podignuta je na lokalitetu Plitine, kod sela Grabovice. Kvadratnog je tlocrta sa dograđenim sofama koja od sjeverne strane zatvara zid. Bila je pokrivena četverostrešnim krovom pod pločom. Džamija je bila srušena u toku drugog svjetskog rata, ali su joj se dijelovi zidova i četvrtasta kamena munara kvadratnog tlocrta održali sve do posljednjeg rata 1992-1995./postoji foto/

Današnje turbe kraj kapetanove kule u Bihaću sagrađeno je na temeljima drvenog još starijeg turbeta, iz vremena osvajanja Bišća. Legenda kaže, da je kapetan svake noći nakon što su na tom mjestu ukopana dvojica u borbama za Bihać poginulih velikih junaka, sa kule vidio svjetlost. Naredio je da im se sagradi turbe,u znak vječnog sjećanja na njih, smatrajući da je i to mjesto - turbe - postalo svetinja. Današnje turbe izgradile su vlasti Austrougarske. U kosturnici pored turbeta crkve i kule nalaze se kosti plemića sahranjivanih do tada u crkvi svetog Ante, a prenešenih iz džamije Fethije. Među njima i ostaci plemića Izačića.

Reference[uredi | uredi izvor]

  • Biščević Vedad, "Bosanski namjesnici Osmanskog doba (1463-1878)" Sarajevo, 2006.
  • Hasandedić Hivzija, "Muslimanska baština u Istočnoj Hercegovini" Sarajevo, 1990.
  • Čelebi Evlija, "Putopis - Odlomci o Jugoslovenskim zemljama" Sarajevo, 1990.
  • Imamović Mustafa, "Historija Bošnjaka", drugo izdanje, Sarajevo, 1998.