Geomorfologija Sjeveroistočne Bosne

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Wiki letter w.svg Ovaj članak je siroče zato što nema ili vrlo malo ima drugih članaka koji linkuju ovamo.
Molimo Vas da postavite linkove prema ovoj stranici sa srodnih članaka(23-02-2012)

Geomorfologija Sjeveroistočne Bosne se odnosi na područje sjeveroistočne Bosne čija površina iznosi oko 5500 km2, a geografske granice područja čine: sa sjevera rijeka Sava, sa istoka topografska vododjelnica drinskog i savskog sliva, sa juga vododjelnica između sliva Drinjače i Spreče odnosno Krivaje i Spreče, te sa zapada rijeka Bosna do pred Modriču odakle granica ide istočnim padinama Vučjaka do Save.

Sadržaj

[uredi] Geomorfološke odlike

Područje sjeveroistočne Bosne odlikuje se složenom geomorfološkom građom, koja je u direktnoj vezi sa litološkim sastavom i tektonskom evolucijom terena. Obzirom na značajne tektonske pokrete u bliskoj geološkoj prošlosti, reljef nosi u značajnoj mjeri inicijalna tektonska obilježja i u osnovi je mlad, sa aktivnim morfogenetskim procesima na većem dijelu terena.

[uredi] Na osnovu geneze izdvojeni su sledeći tipovi reljefa:

[uredi] Fluvio-akumulacioni reljef

Karakterističan je za šamačko-brčansku Posavinu, Semberiju, gornje Sprečko polje, a duže većih tokova zalazi u brdsko-planinsko područje. To su uglavnom aluvijalne ravni rijeke Save, Bosne, Spreče i dr. Blago su nagnute prema tokovima. U njima, naročito u šamačkoj Posavini i dijelovima Semberije, česte su manje depresije koje predstavljaju napuštena riječna korita.

Dolinu rijeke Bosne karakterišu naizmjenična suženja i proširenja. Proširenja su vezana za terene od dijabaz-rožnačke formacije i tercijarnih klastičnih stijena, a suženja za karbonatne i magmatske stijene.

[uredi] Fluvio-erozioni reljef

Karakterističan je za terene izgrađene od tercijarnih sedimenata na Majevici, Trbovcu, Vučjaku i obodu Sprečkog polja. Ovaj tip reljefa nastao je erozijom brojnih tokova. Karakterišu ga složeni morfometrijski odnosi.

Pozitivna tektonska kretanja, fizičko-mehanička svojstva stijena i hidrogeološke odlike pogoduju razvoju fluvijalno-denudacionih procesa. Uslijed ovih procesa stvara se nesklad između ugla nagiba padina i fizičko-mehaničkih svojstava geoloških sredina, pa zbog toga često dolazi do gravitacionog kretanja na dolinskim stranama rijeka. Ovi gravitacioni procesi daju posebna obilježja morfološkoj građi padina i predstavljaju značajan morfogenetski faktor.

[uredi] Eroziono-denudacioni reljef

Razvijen je na južnom dijelu terena, kojeg izgrađuju pretežno starije stijene različitih fizičko-mehaničkih svojstava, uslijed čega ima složenu morfološku građu. Dijelovi terena izgrađeni od čvrstih magmatskih i metamorfnih stijena odlikuju se manjom razuđenošću reljefa, sa širokim razvođima i nepravilnim rasporedom duboko urezane hidrografske mreže.

[uredi] Karstno-erozioni reljef

Karakterističan je za manje dijelove terena izgrađene od karbonatnih stijena. Veće površine su na južnom dijelu istražnog područja, nešto manje u široj okolini Doboja, Gračanice i Gradačca. Najčešći morfološki oblici su vrtače, ljevkastog tipa, često zastrvene ilovačom.

[uredi] U hipsometrijskom i morfometrijskom pogledu razvijaju se sledeći tipovi reljefa:

[uredi] Ravničarski reljef

Zahvata zaravnjene dijelove terena, visine do 220 m u sjevernom dijelu, a u Sprečkom polju do 300 m. Ovaj tip reljefa uglavnom je vezan za prostrane riječne doline i fluvio-limničke terase. Ove nizije su blago nagnute ka riječnim tokovima Save, Bosne, Tinje, Toliše, Spreče i dr.

[uredi] Brdski reljef

Ovaj reljef čine dijelovi terena visine do 500 m. On predstavlja prijelaz iz ravničarskog u oblast niskih planina. Karakteriše ga, sjeverno od Spreče, zaobljena morfologija ispresijecana mnogobrojnim tokovima sa širokim dolinama, dok je u južnom dijelu, zbog drugačijeg geološkog sastava, manje tokova, doline su uže a nagibi padina strmiji.

[uredi] Niskoplaninski i srednjeplaninski reljef

Razvijen na dijelovima terena od preko 500 mnv. Zahvata najviše dijelove Ozrena, Konjuha, Javornika, Majevice i Trebovca. Samo je nekoliko vrhova od preko 1000 mnv (Konjuh 1328, Zidina 1180, Ravni bor 1125, Ravno brdo 1121 i Polomno brdo 1110) koji su uglavnom na južnom dijelu istražnog područja. U središnjem dijelu područja je najmarkantniji greben Majevica kojeg karakteriše blago zaobljeni reljef. Južni i jugozapadni dio karakteriše velika izdijeljenost i razuđenost reljefa sa razvijenim savremenim egzogeno-geološkim procesima.

Lični alati
Imenski prostori

Varijante
Akcije
Navigacija
interakcija
Alati