Gervazije Blojiški

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Gervazije Blojiški (eng. Gervase of Blois) bio je opat Vestminsterske opatije,[1][2][3] vanbračni sin Stjepana, kralja Engleske.[4]

Njegova majka bila je Stjepanova konkubina Dameta.[5] Dameta je rodila Gervazija između 1115. i 1120. godine,[6] prije nego što je Stjepan oženio Matildu Bulonjsku.[7] Otac je uspio učiniti da postane opat Vestminsterske opatije, pa su se redovnici nadali da će opatija dobiti posebne privilegije ili donacije.

Zajedno sa priorom Osbertom od Clarea, Gervazije je radio na kanonizaciji kralja Edvarda Ispovjednika.[8] Svojoj majci je davao rentu od novca opatije.[9] Papa Inocent II naredio je Gervaziju da reformira upravljanje opatijom.

1154. kralj Stjepan je umro i naslijedio ga je bratić Henrik II, koji je optužio Gervazija za nemar te je na mjesto opata 1154. smjestio Laurencea iz Durhama.

Gervazije je umro 1160. te je pokopan u Vestminsterskoj opatiji.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Christopher Nugent, Lawrence Brooke, Gillian Keir. Berkeley: University of California Press. London, 800-1216: The Shaping of a City.
  2. ^ Archaeologia: Or Miscellaneous Tracts Relating to Antiquity, 192. str.
  3. ^ Susan Janet Ridyard, The Royal Saints of Anglo-Saxon England: A Study of West Saxon and East Anglian Cults
  4. ^ Regesta Regum Anglo-Normannorum. Stjepan je templarima dao donaciju, čemu je Gervazije svjedočio, a Stjepan ga je nazvao "G[ervasio] abate Westmonast[erii] filio meo" ‒  "Opat Gervazije, moj sin".
  5. ^ Given-Wilson & Curteis (1988.), str. 95
  6. ^ Genealogija engleskih kraljeva. Autor je najvjerojatnije Charles Cawley.
  7. ^ H. Eugene Lehman. 2011. Lives of England's reigning and consort queens: England's history through the eyes of its queens.
  8. ^ Barlow, Frank. 1970. Edward the Confessor. Berkeley: University of California Press. ISBN 978-0-520-01671-2.
  9. ^ Everett U. Crosby. The King's Bishops: The Politics of Patronage in England and Normandy, 1066-1216. Str. 161.