Gewehr 43

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Gewehr 43
Upotreba
U službi1943 - 1945
Korisnici Nacistička Njemačka
RatoviDrugi svjetski rat
Proizvodnja
ProizvođačWalther
Broj proizvedenih primjeraka402.713
Opis oružja
Težina4.4 kg
Dužina1130 mm
Dužina cijevi550 mm
Kalibar7.92x57 mm
Domet500 m
Spremnik municije10 metaka
Brzina zrna746-776 m/s

Gewehr 43 ili Karabiner 43 je njemačka poluautomatska puška iz perioda drugog svjetskog rata.

Dizajn razvoj[uredi | uredi izvor]

U skladu sa tadašnjom tendencijom razvoja pušaka u svijetu njemački stratezi su još 1940. uvidjeli da je potrebno razviti neki oblik poluautomatske puške koja će imati veću brzinu vatre i povećati borbenu efikasnost pješadije. U godinama neposredno pred početak Drugog svjetskog rata, u američkoj i sovjetskoj vojsci već su počeli sa uvođenjem poluautomatskih pušaka (M1 Garand i Tokarev SVT-40), tako da se može reći da je Njemačka već i tada prije početka rata dosta kasnila za njima, što će se kasnije i odraziti na to da njihove konstrukcije poluautomatskih pušaka nemaju neku zapaženu historijsku ulogu, i to prvenstveno zbog kasnog pojavljivanja i uvođenja u jedinice. Posebno je Operacija Barbarosa (napad na SSSR) bila pravi podsticaj Njemcima za razvoj sopstvene poluautomatske puške, jer su u njoj bili neprijatno iznenađeni ali i zadivili vatrenim učinkom sovjetskih "poluautomata" - puškama Tokarev SVT-38 i SVT-40.

Konačno, posijle upornog izbjegavanja sovjetskog dizajna, Waltherovi konstruktori su progutali svoj ponos i uz neke modifikacije kopirale taj isti dizajn pozajmise gasova sa puške SVT-40 i izbacili novi model poluautomatske puške pod oznakom G43 (Gewehr 43). Nova puška je znači pored novog, daleko boljeg i sigurnijeg sistema pozajmice gasova (bušenjem cijevi), zadržala isti zatvarač (s tim što je ručica za zapinjanje prebačena sa desne na lijevu stranu), a imala je i sa desne stranu fabrički montiranu šinu za montažu optike kao i zamjenjiv okvir od 10 metaka u odnosu na integralni magacin puške G41. Na pušcu su testirani i tromblonski dodatak (Schiessbecher) i prigušivač pucnja (Schalldampfer) ali su pre serijske proizvodnje odbačeni. Za pušku se koristio kožni remen mod.98 koji je bio standardan za repetirke Mauzer i na pušku nije bilo predviđeno montiranje bajoneta.

Manje je poznato da je ova firma koristila i Koncentracioni logor Buchenwald za proizvodnju pušaka kao i da je Waltherova fabrika koristila radnu snagu i prostor Koncentracionog logora Neuengamme. Proizvodnja u pogonima Gustloff-Werke trajala je samo jedan kraći period sa kraja 1943. i početkom 1944. godine, po jednim izvorima zbog potpuno unišetenih pogona od strane britanskih bombardera (jer su se u blizini nalazili i pogoni za proizvodnju raketa V-1) a po drugim jer je u tom periodu puška StG 44 potpuno potisnula sa proizvodnih traka puške G43. Puške pravljene u koncentracionim logorima bile su sabotirane od strane logoraša. Sabotaže su bile npr. u nepravilnom tretiranju pojedinih komponenata puške tako da bi isti poslije određenog perioda korištenja pucale/lomile se, što je nekada dovodilo i do eksplozije pušaka. Da je ovo vjerovatno bilo poznato i Njemcima ali da su bili primorani da koriste i takve puške možda govori i podatak da te puške nikada nisu korištene kao snajperske.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 22. 7. 2009. Pristupljeno 17. 6. 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)