Giambattista Vico

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Giambattista Vico
Example alt text
Rođenje 23. juni 1668.
Napulj, Italija
Smrt 23. januar 1744.
Napulj, Italija

Giambattista Vico ili Giovanni Battista Vico (Đambatista Viko; 23. juni, 166823. januar, 1744) bio neoplatonist, historičar i novinar.

Njegovo glavno dijelo je Nova nauka (Scienza Nuova), izdano 1725, no potpuno je prepravljeno, 1730. Njegova glavna ideja da je istina čin, u Novoj nauci se postavlja kao princip historije; nju su ljudi napravili, i zato je ljudi u potpunosti mogu razumjeti, isto kao i matematiku, koja je proizvod ljudske imaginacije.

Vico predlaže istraživanje tradicije, mitologije i jezika kao metode za istraživanje historije. Za njega se vjeruje da je bo pionir etnologije. Po Vicu historijski tok prati slični uzorak, unutar svih nacija; iako ne u svim detaljima. Prvi su ljudi razmišljali u mitskim oblicima, universali fantastici ili poetske ličnosti. Sve nacije počinju sa fantasia, snagom imaginacije i vremanom bogova koji su potrebni da bi se razumio svijet. Nakon toga dolazi drugo doba u kojemu se fantasia koristi da bi se kreirale socijalne institucije i heroji se koriste da bi se inspirirale moraloralne vrline. Treće i finalno doba je doba racionalnosti, u kojemu čovječanstvo upada unutar barbarie della reflessione; barbarizam reflekcija. Prema Vicku, postoje bogovi, heroji i ljudi; koji se ponavljaju unutar svijeta nacija, kreirajući storia ideale eterna idealnu cijelovitu historiju.

Proučavao je Platona i Tacita. Kao teoretičar prava istraživao je odnos historije prava i ljudskog mišljenja, a rezultate tih istraživanja izložio je u knjizi Univerzalno pravo. Historiju je pokušao objasniti kao proces koji teče po određenim zakonima, od kojih je jedan cikličko smjenjivanje uspona i padova.

Vico je bio izolirani genije, koji je živio gotovo u siromaštvu i nikada nije upoznao mislioca iste veličine. Ipak su njegovi pogledi utjecali na mnoge filozofe u 19. i 20. vijeku. Karl Marx je proučavao Vicoa, i mnoge svoje poglede duguje njemu. Također, Vicova ideja verum factum predviđa pragmatizam Peircea. On je bio u stanju predvidjeti historijski razvoj Evrope sa velikom točnišću. U dvadesetom vijeku, njegove ideje o mitu i nacijama prihvaćaju James Joyce, kao i Edward W. Said.

Relevantni linkovi[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Wikicitat
Wikicitat: Giambattista Vico
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: