Giuseppe Gasparo Mezzofanti

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Kardinal Mezzofanti

Giuseppe Gasparo Mezzofanti (19. 9. 177415. 3. 1849) bio je italijanski kardinal te čuveni lingvist i hiperpoliglot. Rođen i školovan u Bologni, završio je teološke studije prije no što je došao do minimalne dobi potrebne za zaređenje svećenika; zaređen je 1797. Iste godine postao je profesor arapskog jezika na bolonjskom univerzitetu. Kasnije je izgubio položaj jer je odbio položiti zakletvu na vjernost koju je zahtijevala Cisalpinska republika, koja je tada upravljala Bolognom.

Karijera[uredi | uredi izvor]

1803. godine dobio je mjesto pomoćnog bibliotekara u Institutu Bologne, a uskoro je ponovo postavljen za profesora, i to orijentalnih jezika i grčkog. Katedra je ukinuta 1808. od strane potkralja, ali ju je 1814. vratio papa Pio VII. Mezzofanti je ostao na tom položaju do 1831. kad odlazi u Rim kao član Kongregacije za propagandu vjere, koja je bila glavno Crkvino tijelo za misionarske aktivnosti. 1833. godine naslijedio je Angela Maija na poziciji nadstojnika Vatikanske biblioteke, a 1838. postao je kardinal i direktor studija u okviru Kongregacije.

Popis jezika koje je govorio[uredi | uredi izvor]

Mezzofanti je bio čuven po tome što je bio hiperpoliglot koji je tečno govorio 38 jezika.[1] Također, studija Charlesa Williama Russela pokazuje da su mnogi dijalekti bili toliko različiti da su se mogli smatrati odvojenim jezicima. Klasificiranje jezika i dijalekata prema današnjem jezičkom sistemu, nakon više od 150 godina, bilo bi posebna studija. Na kraju Russelove studije nalazi se sljedeća lista jezika koje je govorio Mezzofanti:

"Često testirani jezici, govoreni s rijetkom izvanrednošću:

  1. biblijski hebrejski
  2. rabinski hebrejski
  3. arapski
  4. haldejski
  5. koptski
  6. staroarmenski
  7. novoarmenski
  8. perzijski
  9. turski
  10. albanski
  11. malteški
  12. starogrčki
  13. novogrčki
  14. latinski
  15. italijanski
  16. španski
  17. portugalski
  18. francuski
  19. njemački
  20. švedski
  21. danski
  22. holandski
  23. engleski
  24. ilirski
  25. ruski
  26. poljski
  27. češki
  28. mađarski
  29. kineski."

"Navedeno da ih je tečno govorio, ali nije dovoljno testirano:

30. sirjački (dijalekt srednjoaramejskog)
31. ge'ez (danas se koristi samo u nekim crkvama u Etiopiji i Eritreji)
32. amharski
33. hindustanski
34. gudžaratski (vjerovatno dijalekt u toj indijskoj regiji)
35. baskijski
36. vlaški (smatra se dijalektom rumunskog)
37. kalifornijski (nije jezik, već porodica od 52 jezika)[2]
38. algonkvinski."

(Napomena: Neki od jezika s navedene liste danas su ili izumrli ili se drugačije zovu. Stoga su nazivi nekih jezika prilagođeni današnjem stanju. Što se tiče italijanskog, kao Mezzofantijevog maternjeg jezika, vjerovatno se podrazumijeva da je znao sve njegove dijalekte; tada italijanski jezik još nije bio jezik u današnjem smislu te riječi, iako se odavno govorilo i pisalo na njemu.)

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]