Giuseppe Tomasi di Lampedusa

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Commons-emblem-issue.svg Moguće je da ovaj članak ili neki njegov dio sadrži originalno istraživanje ili tvrdnje koje nisu verifikovane.
Pomozite Wikipediji da potkrijepi teze odgovarajućim referencama ukoliko je to moguće. Pogledajte stranicu za razgovor za više detalja.
Giuseppe Tomasi di Lampedusa.png

Giuseppe Tomasi di Lampedusa (Đuzepe Tomazi di Lampeduza), rođen 23. decembra 1896, umro 23. jula 1957. Italijanski pisac čiji je najpoznatiji i jedini roman Gepard (prvi put objavljen posthumno 1958.), čija je radnja smještena sredinom 19. stoljeća za vrijeme italijanskog ujedinjenja. Šutljiv i povučen, većinu svog vremena provodio je u čitanju i razmišljanju, i za sebe običavao govoriti da je „bio dječak koji je volio samoću, koji je više volio društvo stvari nego ljudi.“

Biografija[uredi | uredi izvor]

Mladost[uredi | uredi izvor]

Tomasi je rođen u Palermu, od oca Gulia Marie Tomasija, princa od Lampeduse, i majke Beatrice Mastrogiovanni Tasca di Cuto. Nakon smrti sestre (od difterije) postao je jedinac. Bio je veoma povezan s majkom, ženom jake osobnosti koja je imala jak uticaj na njega, posebno zbog toga što je otac bio hladan i distanciran.[citat potreban] Kao dijete poduvačan je u njihovoj kući u Palermu od strane privatnog učitelja (uključujući književnost i engleski jezik), od strane majke (koja ga je učila francuskom), i nene, koja mu je čitala romane Emilia Salgaria. U malom pozorištu u kući prvi put je gledao izvedbu Hamleta, odigranu od strane družine putujućih glumaca.

Prvi svjetski rat[uredi | uredi izvor]

1915. Tomasi je mobiliziran i poslan u rat, gdje je zarobljen od strane austrougarske vojske i zatvoren u logor za ratne zarobljenike, odakle je uspio pobjeći i vratiti se u Italiju. Nakon što je u činu poručnika otpušten iz vojske, vratio se na Siciliju, naizmjenično se odmarajući i putujući s majkom, i nastavio s proučavanjem strane književnosti. U to vrijeme mu je prvi put naumpala ideja o budućem romanu Gepard. Prvotna je ideja bila da se radnja romana smjesti u jedan dan, slično slavnom modernističkom romanu Uliks Jamesa Joycea.[citat potreban]

Supruga iz Latvije[uredi | uredi izvor]

U Rigi se 1932. oženio Alexandrom Wolff, baltičkom plemićkom i studenticom psihoanalize. Bračna ceremonija obavljena je u pravoslavnoj crkvi. U početku su živjeli s di Lampedusinom majkom u Palermu, ali je ubrzo nekompatibilnost između dviju žena Alexandru odvela nazad u Latviju. 1934. umire Tomasijev otac i on nasljeđuje prinčevsku titulu. 1940. je nakratko pozvan u vojsku, ali je, kao upravitelj naslijeđene poljoprivredne plantaže, poslan kući da se brine o svojim poslovima. Jedno vrijeme je s majkom proveo u izbjeglištvu u Capo d'Orlandu, gdje se ponovo spojio s Alexandrom; oni su preživjeli rat, ali njihova palača u Palermu nije. Nakon majčine smrti 1946. Di Lampedusa se sa suprugom vratio u Palermo. 1953. se počeo družiti s grupom mladih intelektualaca, od kojih je jedan bio Gioacchino Lanza Tomasi, rođak, s kojim je razvio tako blisku vezu da ga je sljedeće godine legalno usvojio.


Gepard[uredi | uredi izvor]

Tomasi di Lampedusa je bio čest gost svog rođaka, pjesnika Lucia Piccole, s kojim je 1954. putovao u San Pellegrino Terme na ceremoniju dodjele književne nagrade, gdje je, izmađu ostalih, sreo Eugenia Montalea i Mariju Bellonci. Smatra se da je nakon povratka s ovog putovanja započeo pisati Geparda, čije pisanje je završeno 1956.[citat potreban] Za Tomasijevog života roman je odbijen od dva izdavača kojima je bio ponuđen. 1957. Di Lampedusiju je otkriven rak pluća. Umro je 23. jula u Rimu i sahranjen na groblju u Palermu. Njegov roman je objavljen godinu dana kasnije i brzo prepoznat kao vrhunsko djelo savremene italijanske književnosti. 1959. Tomasi di Lampedusa posthumno je nagrađen nagradom Strega Prize, prestižnom nagradom za roman.

Radnja Geparda prati porodicu glavnog lika u romanu, sicilijanskog plemića Don Fabrizia Corbere, Kneza od Saline, kroz događaje tokom ujedinjenja Italije. Vjerovatno najnezaboravniju rečenicu u romanu izgovara Don Fabrizijev nećak, Tancredi, neuspješno nagovarajući Don Fabrizia da se okani vjernosti raspadajućem Kraljevstvu dviju Sicilija i da se ujedini s Giuseppeom Garibaldijem i Savojskom kućom: „Ne budemo li i mi u tome, oni će ti smisliti republiku. Ako želimo da sve ostane kako jest, treba da se sve promijeni.“ Roman je nakon prvog izdanja od nekih kritičara kritiziran zbog staromodnog realizma, stendalovskog ili tolstojevskog realizma koji je naročito nervirao neorealiste kao što su Ellio Vitorini ili Alberto Moravia.[citat potreban] Kako god, roman je bio veoma omiljen među takozvanim običnim čitateljima, kao i među prestižnim stranim intelektualcima Louisom Aragonom ili E. M. Forsterom. [citat potreban]1963. po Gepardu je snimljen film, koji je režirao Luchino Visconti, i u kojem su glavne uloge tumačili Burt Lancaster, Alain Delon i Claudia Cardinale. Film je osvojio Zlatnu palmu na filmskom festivalu u Cannesu. Tomasi je također napisao i nekoliko manje poznatih djela: I racconti (Priče, prvi put objavljene 1961.), Predavanja o Stendhalu (u formi knjige objavljene 1977.) i Uvod u francusku književnost 16. stoljeća (objavljen 1970.) Di Lampedusa je bio veliki anglofil [citat potreban]i posthumno su objavljeni njegovi obimni zapisi o engleskog književnosti.

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: