Glock

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Glock
Upotreba
U službi1982 - do danas
Korisnici Austrija
Proizvodnja
ProizvođačGlock Ges.m.b.H.
Broj proizvedenih primjeraka5 000 000
Opis oružja
Kalibar9x19 mm Parabellum
Domet50 m
Spremnik municije17 metaka
Brzina zrna375 m/s

Glock u kalibru 9x19 mm je široko korišteni službeni policijski pištolj širom svijeta. Neupitna pouzdanost uz kapacitet okvira od 17 metaka i malu težinu doprinijela je da bude najpouzdaniji partner policajaca i ostalih korisnika u svijetu. Siguran, jednostavan i brz za upotrebu sa „safe action“ sistemom okidanja dizajniran je za profesionalce.[1]

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Početkom osamdesetih godina 20. vijeka na konkurs austrijske vojske za izbor novog pištolja prijavio se i Gaston Glock sa svojim pištoljem revolucionarne konstrukcije. Gaston Glock, koji je do tada radio kao konstruktor u jednoj austrijskoj firmi za proizvodnju hladnjaka za vozila, usavršavajući rješenja do tada najboljih svjetskih proizvođača pištolja, konstruisao je legendarni pištolj. Austrijska vojska i policija pištolj uvode u službu pod oznakom P80 (kasnije Glock 17), prvi od mnogih dizajniranih i proizvedenih od austrijske kompanije Glock. Konstruktor sigurno nije mislio da će dizajnirati pištolj koji će sljedećih 25 godina biti proizveden u više od 2,5 miliona primjeraka i biti upotrebljavan na svim kontinentima.

Isti se model 1988. godine uvodi u naoružanje vojski u Švedskoj, Norveškoj i Nizozemskoj pod oznakom Pistol 88. Oznaku 17 pištolj dobija zbog toga što je Gaston Glock-u to bio 17-ti patent, mada pojedinci misle da je u pitanju bio kapacitet okvira.

Opis[uredi | uredi izvor]

Cijev pištolja ima poligonalni profil što omogućava lakše čišćenje, veće početne brzine zrna pri ispaljenju i znatno duži vijek trajanja cijevi. Nisko položena cijev u odnosu na ruku korisnika pištolja Glock 17 te gotovo idealan nagib rukohvata čine pucanje vrlo ugodnim.

Glock 17 nema vidljive vanjske kočnice, ali posjeduju tri međusobno nezavisne kočnice koje pištolj čine potpuno sigurnim. Sve tri kočnice povezane su sa okidačem. Prva kočnica je predokidač koji izviruje iz okidača i sprječava okidanje dok se ne izvrši odgovarajući pritisak na isti. Pasivna blokada udarne igle je drugi sigurnosni mehanizam koji onemogućava okidanje dok okidač nije povučen do kraja. Treći sigurnosni mehanizam sprječava aktiviranje udarača u slučaju pada pištolja. Nakon ubacivanja metka u cijev aktiviraju se sva tri sistema sigurnosti koji se prije opaljenja metka deaktiviraju jednostavnim povlačenjem okidača. Navedeno predstavlja opasnost za „zaboravne“ strijelce ako nemaju uvijek na umu činjenicu da je oružje napunjeno. U navedenom sigurnosnom sistemu okidač je jedina karika što je vrlo važno kada je potrebno pištolj brzo upotrijebiti jer se izbjegava nepotreban postupak traženja i pomjeranja kočnice prije pucanja.

Glock pištolji opremljeni su fiksnim mehaničkim nišanima karakterističnog „white outline“ oblika s bijelom elipsastom tačkom na prednjem nišanu i bijelo uokvirenim stražnjim nišanom u obliku „U“ profila. Ovakav dizajn nišana omogućava strijelcu brže postizanje nišanske linije i lakši prijenos paljbe te pucanje u lošim svjetlosnim uslovima. Izrađeni su od polimera bez oštrih ivica tako da ne zapinju za odjeću ili futrolu prilikom potezanja. Pored navedenih dostupni su i posebni nišani za gađanje noću sa tricijskim umetcima.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 6. 3. 2014. Pristupljeno 16. 1. 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  2. ^ http://www.zrno.ba/zrno/index.php?option=com_content&view=article&id=200:pistolj-svjetskog-nivoa-glock-17&catid=37:pitolji&Itemid=60[mrtav link]

Vanski linkovi[uredi | uredi izvor]