Grčki jezik

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Bih-usa.svg Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden.
Ako smatrate da ste sposobni da ga prevedete, kliknite na link uredi i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisu bosanskog jezika.

Grčki (na grčkom, Ελληνικά, fon. ellenika – "helenski") je indoevropski jezik sa pisanom historijom od 3,500 godina. Danas ga govori 12 miliona ljudi u Grčkoj, bivšoj Jugoslaviji (posebno u Makedoniji), Albaniji i Turskoj.

To je indo-evropski jezik koji se sreće već oko XIV vijeka p. n. e. u kritskim zapisima poznatim kao Linearno B pismo. Mikenski grčki ovog perioda se razlikuje od kasnijeg klasičnog ili antičkog grčkog iz VIII vijeka p. n. e. i kasnije, kada su tekstovi već zapisivani grčkim alfabetom.

Grčki jezik (τα Ελληνικά)
Govori se u: Grčka, Kipar, Albanija, okolne teritorije i druge države
Ukupno govornika: 12 miliona[1]
Genetička
podela:
Indo-evropski jezici

 Grčki
  Atički
   Savremeni Grčki

Zvanični status
Zvanični jezik u: Grčka, Kipar
Jezik reguliše: ?
Jezički kodovi
ISO 639-1 el
ISO 639-2(B) gre
ISO 639-2(T) ell
SIL GRK

Savremeni grčki je živi jezik i jedan od najbogatijih jezika današnjice, sa fondom od preko 600,000 riječi. Neki stručnjaci prenaglašavaju njegovu sličnost sa hiljadama godina starijim klasičnim grčkim. Razumijevanje između ova dva jezika je stvar rasprave. Jezik iz Helenskog i Vizantijskog perioda je mnogo bliži savremenom grčkom. U periodu od 1834. do 1976. pritisak je vršen da se u zvaničnoj upotrebi koristi katarevusa (gr. Καθαρεύουσα [katha’revusa]), 'puristički' jezik kojim su zanemarivani vijekovi prirodnih lingvističkih promena i kojim se željelo vratiti grčki na klasični oblik. Ovaj oblik je bio prisutan u zvaničnim dokumentima, kao i u štampanom obliku, ali svakodnevni govor grka je bio drugačiji. On je napokon prihvaćen kao zvanični jezik 1976. i poznat je kao dimotiki (gr. Δημοτική [Dhimoti’ki]). Ipak, mnoge riječi su ostale neizmjenjene tokom vijekova i ušle su i u druge jezike. Tipični primjeri ovakvih riječi su astronomija, demokratija, antropologija, teatar...

Historija[uredi | uredi izvor]

Porijeklo[uredi | uredi izvor]

Postoji mnogo teorija o nastanku grčkog jezika. Jedna od njih govori da je nastao migracijom proto-grčkog stanovništva u današnju Grčku, što datira između 3200 i 1900 p. n. e. Druga smatra da je jezik evoluirao iz ranog indo-evropskog jezika.

Linearno B pismo[uredi | uredi izvor]

Prvo poznato pismo grčkog jezika je linearno B pismo, po prirodi slogovnik, korišteno u arhaičnom mikenskom dijalektu. Linearno B nije dešifrovano sve do 1953. Nakon pada mikenske civilizacije, u periodu od oko 500 godina pisanje ili nije postojalo, ili su svi zapisi uništeni. Od ranog klasičnog perioda, grčki jezik se piše grčkim alfabetom, za koji se pretpostavlja da je potekao od feničanskog. Ovo se desilo otprilike u Homerovo vreme.

Antički grčki dijalekti[uredi | uredi izvor]

U arhaičnom i klasičnom periodu izdvajala su se tri dijalekta grčkog jezika, aeolski, jonski i dorski, što odgovara trima glavnim grčkim plemenima, Aeolijancima (pretežno naseljenim na Egejskim ostrvima), Joncima (naseljenim u današnjoj Turskoj) i Dorcima (stanovnici Peloponeza, kao što su Spartanci). Homerovi Ilijada i Odiseja su pisani vrstom književnog jonskog dijalekta uz pozajmice iz nekoliko drugih dijalekata. Jonski je, stoga, postao primarni književni jezik drevne Grčke, sve do uspona Atine u kasnom V vijeku. Dorski je bio standardni za lirsku poeziju, kao što su horske ode grčkih tragičara.

Atički grčki[uredi | uredi izvor]

Atički grčki, subdijalekt jonskog, je bio vijekovima jezik Atine. Većina klasične grčke književnosti koja nam je danas dostupna je napisana atičkim grčkim, uključujući tekstove Platona i Aristotela.

Koine grčki[uredi | uredi izvor]

Kako su Grci kolonizovali područje od Male Azije do Egipta i od Gibraltara do Srednjeg Istoka, tako je i se grčki razvijao u mnogobrojne dijalekte. Aleksandar Makedonski (356 p. n. e.-323 p. n. e.) je bio presudan činilac u ujedinjavanju ovih dijalekata u jedinstveni oblik zvan Kini, arh. Koine (gr. Κοινή [Ki’ni – Koi’ne]), prema grčkoj riječi koja znači 'zajednički'. Kini grčki se često naziva i grčkim Novog Zavjeta jer je njime napisan prvi prijevod ovog djela sa aramejskog i koji je bio osnova za većinu drugih, kasnijih, prijevoda.

Uvođenjem zajedničkog dijalekta, Aleksandrova vojska je lakše komunicirala međusobno. Jezik su učili i stanovnici okupiranih zemalja, čime je grčki postao svjetski jezik.

Od Helenskog do Otomanskog perioda[uredi | uredi izvor]

Grči jezik je nastavio da se razvija i nakon Aleksandra, tokom Helenskog perioda (323 p. n. e. – 281 p. n. e.). Tokom ovog perioda se pojavila Septuaginta, grčki prijevod Hebrejske Biblije.

Tokom vijekova, grčki je bio 'lingua franca' celog Rimskog carstva. Tokom rimskog perioda se pojavila i grčka verzija Novog Zaveta. Nakon pada Carstva 476. n. e., grčki je nastavio da se koristi kao zvanični jezik Istočnog rimskog carstva (kasnije Vizantije) sve do pada Carigrada u turske ruke 1453.

Tokom Otomanskog perioda, grčki u pisanom i govornom obliku je potisnut i u mnogome se promijenio. Ovaj period se završio propašću Carstva u I svetskom ratu i formiranjem nove grčke države 1919.

Savremeni grčki[uredi | uredi izvor]

Iz ovih osnova je nastao savremeni grčki današnjice. On ima dva oblika, jedan donekle veštački, konzervativni zvan Καθαρεύουσα (koji sadrži mnogo antičkih riječi izgovorenih na moderniji način) koji je bio zvaničan do 1976. i drugi, 'narodni' (što mu i ime govori Δημος – 'narod'), Δημοτική, koji je danas zvaničan jezik Grčke.

Gramatika[uredi | uredi izvor]

Grčki, kao i mnogi stariji Indo-evropski jezici je vrlo 'izmjenjiv' jezik, odnosno, imenice se mijenjaju u pet padeža (nominativ, genitiv, dativ, akuzativ i vokativ) tri gramatička roda (muški, ženski i srednji rod), tri gramatička broja (jednina, dvojina ili dual i množina). Glagoli imaju četiri gramatička stanja, tri glagolska odnosa (pasiv, aktiv, subjektiv), kao i tri gramatička broja. Grčki je jedan od rijetkih indo-evropskih jezika koji je očuvao tzv 'sintetički' pasiv.

Δημοτική je izgubio dativ, osim u par izraza kao εν τάξει [en ’daxi] što znači 'u redu'. Ostale primjetne promjene u gramatici su i gubitak infinitiva, duala kao i pojednostavljenje sistema gramatičkih prefiksa.

Fonologija[uredi | uredi izvor]

U grčkoj fonologiji postoje odrećena 'sandi' pravila, neka pisana, a neka ne. Tako se, na primer, ν pred bilabijalnim i velarnim suglasnicima izgovara kao m i ng, respektivno, i piše se μ (npr. u συμπάθεια) i γ (npr. u συγχρονίζω) ako do promene dolazi unutar riječi. Arhaična reč ἐστὶ [es’ti] sa značenjem jeste, u savremenom jeziku dobija ν u akuzativnom članu (τον i την) koje se gubi zavisno od slova kojim počinje sledeća riječ. Ovo pravilo se naziva nepostojano ni. U τον πατέρα, prva reč se izgovara [tom], a s obzirom da se kombinacija m+p čita kao mb, cela ova kombinacija se čita [tom ‘batera].

Istorijske fonetske promjene[uredi | uredi izvor]

Glavne fonetske promene između klasičnog i savremenog grčkog se ogledaju u pojednostavljenju sistema samoglasnika i promeni nekih suglasnika u frikative. Klasični grčki je imao pet kratkih i sedam dugih samoglasnika, kao i brojne diftonge. Ovo je umanjeno na jednostavan pet-suglasnički sistem. Najočoglednija je promena zvukova i, ē, y i oi u jednostavan samoglasnik i. Suglasnici b, d i g su postali v, dh [ð] i gh [gʰ]. Aspiranti ph, th, kh su postali f, th [þ], kh [χ].

Pismo[uredi | uredi izvor]

Grčki se piše grčkim alfabetom koji potiče iz VIII vijeka p. n. e. On se sastoji od 24 slova, i to:

Αα Ββ Γγ Δδ Εε Ζζ Ηη Θθ Ιι Κκ Λλ Μμ Νν Ξξ Οο Ππ Ρρ Σσς Ττ Υυ Φφ Χχ Ψψ Ωω


Grčko pismo[uredi | uredi izvor]

Grčko pismo
Α α Alfa Β β Beta
Γ γ Gama Δ δ Delta
Ε ε Epsilon Ζ ζ Zeta
Η η Eta Θ θ Theta
Ι ι Jota Κ κ Kapa
Λ λ Lambda Μ μ Mi
Ν ν Ni Ξ ξ Ksi
Ο ο Omikron Π π Pi
Ρ ρ Ro Σ σ Sigma
Τ τ Tau Υ υ Ipsilon
Φ φ Fi Χ χ Hi
Ψ ψ Psi Ω ω Omega
Davne slova
Digamma uc lc.svg Digama Stigma uc lc.svg Stigma
Heta uc lc.svg Heta
San uc lc.svg San Sho uc lc.svg Šo
Qoppa uc lc.svg Kopa Greek Sampi 2 shapes.svg Sampi

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]


Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz:

  1. ^ [1]