Građevinarstvo

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Bih-usa.svg Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden.
Ako smatrate da ste sposobni da ga prevedete, kliknite na link uredi i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisu bosanskog jezika.
Keopsova piramida u Gizi, jedna od najstarijih sačuvanih građevina

Građevinarstvo ili građevina je primijenjena nauka, najstarija i najznačajnija grana tehnike. Građevinska tehnika se bavi poslovima potrebnim za građenje svih vrsta arhitektonskih zgrada, puteva, željezničkih pruga, mostova, tunela, vodovoda, kanalizacija, melioracijskih objekata, uređenjem vodotoka i iskorištavanjem vodnih snaga (hidrocentrale), elektrana i ostalih postrojenja za proizvodnju svih dobara. Osobu koja se bavi građevinarstvom nazivamo građevinski inženjer.

Građevinska tehnika[uredi | uredi izvor]

Građevinska tehnika je vještina kojom ljudi od izvornih ili prerađenih darova prirode osmišljeno (planirano) sastavljaju nove tvorevine povezane s tlom, odnosno fiksirane na zemlju, pa se njima koriste.

Prirodni materijali kao što su: kamen, drvo, zemlja (glina), ali i umjetni: opeka, kreč, beton i čelik, omogućavaju osmišljeno povezivanje sa tlom u jednu cjelinu koju nazivamo građevinski objekt ili građevina.

Smjerovi građevinske tehnike[uredi | uredi izvor]

Primjer arhitektonskog djela -Katedrala sv. Dujma
Primjer građevinskog objekta - Falkirk Wheel, rotirajući lift za čamce blizu Falkirka u središnjoj Škotskoj

Prema vrsti i karakteru poslova razlikujemo dva glavna smjera ili ogranka građevinske tehnike.

U jednom se smjeru odvija građenje zgrada. Zgrade se ističu svojim glavnim dijelovima iznad zemlje, grade se dakle u vis, pa se građenje zgrada često naziva visokogradnja. Visokogradnja je doslovni prijevod internacionalizirane starogrčke riječi "arkitekton" (ὰρχιτεκτονική) - arhitektura. Građenje zgrada se kod nas naziva i zgradarstvo, ali je arhitektura najuobičajeniji izraz.

S druge strane imamo građenje saobraćajnica (putevi, željeznice, mostovi, tuneli) i hidrotehničkih građevina (vodovod, kanalizacija, hidrotehničke regulacije, melioracije). Spomenuti se objekti grade uglavnom pri samom tlu, iako nije pravilo. Takvo se građenje često naziva niskogradnja.


Važno je napomenuti da strogo dijeljenje građevine i arhitekture nema previše smisla jer građevinarstvo obuhvaća mnogobrojne poslove za sve vrste građevina, dok arhitektura obuhvaća arhitektonsko projektiranje objekata visokogradnje. Dokaz stabilnosti i nosivosti arhitektonskog projekta izvodi građevinar u nastavku projektne dokumentacije. Isto tako, arhitekti bivaju potrebni za neke objekte niskogradnje. Bez obzira na smisao, ipak postoji ta podjela.

U prošlosti se poslovi niskogradnje i visokogradnje nisu diferencirali kao danas, nego je arhitektura obuhvaćala sve poslove graditeljstva tj. građevinske tehnike. Tek nedavno s obzirom na historijsku hronologiju poslovi jednog i drugog ogranka toliko su se umnožili i razlučili da je građevinarstvo automatski postalo zaseban smjer čiji zadaci i ostvarenja po svojoj raznolikosti i značaju za opći napredak često nadmašuju zadatke i ostvarenja arhitekture. U nekim državama (npr. u Španiji) i dalje se arhitektom naziva osoba koja ima znanje građevinskog inženjera pa može graditi puteve i mostove.

Općenita podjela građevinske tehnike[uredi | uredi izvor]

Visokogradnja[uredi | uredi izvor]

  • stambeni objekti, tj. smjer obiteljske kuće, dvojni objekti, stambeni blokovi, stambene zgrade itd.
  • javni (društveni) objekti, tj. smjer objekti zdravstva, kulture, administracije, trgovine, ugostiteljstva, prometa itd.
  • gospodarski objekti, tj. smjer industrijski i poljoprivredni objekti.

Niskogradnja[uredi | uredi izvor]

  • Saobraćajni smjer bavi se projektovanjem svih saobraćajnica.
  • Konstruktivni smjer bavi se projektovanjem i građenjem konstrukcija i/ili dimenzioniranjem (mostovi, brane, tuneli, silosi, vodotornjevi, privredne i druge zgrade).
  • Hidro-tehnički smjer bavi se poslovima građenja i održavanja vodoopskrbnih, kanalizacijskih i vodoprivrednih objekata. Općenito hidro-tehnika učestvuje u upravljanju vodnim resursima. U Hidro-tehnički smjer spadaju: hidrotehničke melioracije i hidrotehničke regulacije. Možemo reći da se hidrotehnika općenito bavi hidrotehničkim građevinama, hidrotehničkim sustavima i iskorištavanjem vodnih snaga uz vođenje računa o zaštiti okoliša što je u zadnje vrijeme popularizirano. Kako bismo mogli graditi hidrotehničke građevine od velike je važnosti poznavanje hidrologije kao znanstvene discipline te neizostavno poznavanje hidromehanike, odnosno mehanike tekućina.
  • Geotehnički smjer bavi se projektiranjem i izvođenjem različitih zahvata u tlu kao što su: brane, nasipi, tuneli, klizišta, potporne konstrukcije, iskopi, usjeci, osiguranje građevinskih jama i odlagališta otpada. Geotehnika obuhvaća gotovo sve građevinske aktivnosti i ključna je u izvođenju skoro svih građevinskih objekata koji se temelje na tlu. Geotehnika kao građevinska disciplina oslanja se na mehaniku tla i mehaniku stijena.
Most Juscelino Kubitschek-primjena parabola u zakrivljenim elementima

Važnost tehničkog crtanja u savremenom komuniciranju[uredi | uredi izvor]

Kod osmišljavanja neke građevine, objekta ili konstrukcije stručnjak-projektant rješava zadatak na papiru prostoručnim skiciranjem olovkom, ili uz korištenje računara. Prema usvojenoj prostoručnoj skici elementa ili objekta projektant izrađuje konačan crtež ili nacrt po pravilima tehničkog crtanja. Nacrti moraju biti grafički prikazani tako da ih drugi izvođači, zanatlije, poduzetnici i sl. mogu tačno razumjeti i na osnovu crteža izraditi objekt kako ga je projektant zamislio.

Može se reći da su tehnički crteži neka vrsta međunarodnog pisma koje stručnjaci mogu napisati, čitati i razumjeti. Prema tome, tehnički crtež mora biti jasan, uredan, precizan i nadasve tačan.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: