Haridžijski islam

Haridžije – riječ istine kojom se pomaže neistina!

( kelimetulhaqq uride bihel-batil )

Šejh Ibnu Ašur rhm., kaže: Bilježi se da je Ibnu Sirin rhm., u povodu sekte haridžija rekao: „Haridžije su se povele za ajetima prijetnji i zastrašivanja (ajatul-ve'id), koji se odnose na mušrike/nevjernike, pa ih spustiše i primjeniše nad muslimanima, gdje su, zbog tog postupka, došli s bid'atom i novotarijom tekfira i proglašavanja muslimana nevjernikom zbog nekog grijeha kojeg čini. Haridžije su poručile Aliji r.a.: „Inil-hukmu illa lillah“ – „samo Allah polaže pravo na hukm/sud-vlast“ – našta je Alija r.a., odgovorio: „Riječi istine kojom se želi neistina!“ (Pogledaj: Tefsir el-Tahrir vel-Tenvir, 1/26.)

Imam el-San'ani rhm., navodi predaju od Abdurrezzaka koji kaže: Pričao nam je Ma'amer da je Katade rhm., u povodu Allahovih dž.š., riječi: „Hukm/sud-vlast, pripada samo Allahu, Uzvišenom, Velikom“ - rekao: Haridžije su rekle: „Samo Allah polaže pravo na hukm/sud-vlast“, našta je Alija r.a., odgovorio riječima: „Riječ istine kojima se hrani neistina!“ Ma'amer dalje nastavlja: Katade rhm., je rekao: „Tako mi Allaha, u ime riječi: „Samo Allah polaže pravo na hukm/sud-vlast“ - mnogo je harama ohalaljeno - mnogo je žena porobljeno, i mnogo imetka oduzeto i mnogo je ljudi pobijeno, i zbog tih riječi se mnogo bilo neposlušno Milostivom!“ (Pogledaj: Tefsirul-San'ani, 3/179.)

Imam el-Džessas rhm., kaže: „Alija r.a., je držao hutbu na minberu, u Kufi, kad haridžije, iz prikrajka džamije, zavikaše: „La hukme illa lillah“ – „Nema pravo na hukm/sud-vlast, niko osim Allaha“ – zbog čega Alija r.a., prekide sa hutbom i reče: „Riječ istine kojom se želi neistina!“ Polažete pravo na tri hakka kod nas: nećemo vam uskraćivati ratni plijen sve dok se budete borili zajedno s nama, i nećemo vam zabranjivati Allahove džamije da u njima Allahovo ime spominjete, i nećemo se boriti protivu vas sve dok ne otpočnete boriti se protivu nas!“ (Pogledaj: Ahkamul-Kur'an lil-Džessas, 2/323.)

Imam el-Kurtubi rhm., u komentaru ajeta: „A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog pomiritelja iz njegove, a jednog pomiritelja iz njene porodice. Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti, jer Allah sve zna i o svemu je obavješten!“ (el-Nisa', 36.) – kaže: „U ovom ajetu je dokaz propisanosti i utemeljenosti „tahkima“ kao šeri'atske prakse, i nije istina ono što kažu haridžije: „Na tahkim ne polaže pravo niko osim Allah dž.š.“ – što su riječi istine ali kojima se za cilj imala laž i neistina!“ (Pogledaj: Tefsirul-Kurtubi, 5/167.)

Imam el-Begavi rhm., u komentaru Allahovih dž.š., riječi: „Ako se dvije grupe vjernika sukobe, izmirite ih; a ako jedna od njih ipak učini nasilje drugoj, onda se borite protiv one koja je učinila nasilje sve dok se Allahovim propisima ne prikloni. Pa ako se prikloni, onda ih nepristrasno izmirite i budite pravedni; Allah, zaista pravedne voli. 10. Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala.“ (el-Hudžurat, 9-10.) - kaže: „Kod koga se nađu slijedeće tri stvari:

1. Malobrojnost i slabost. 2. Neimanje te'vila – pogrešnog tumačenja. 3. Neuspostavljanje novog imama.

... neće se u njih dirati izuzev ako prvi ne otpočnu s ratom i borbom, i sve dok ne diraju i ne ezijjete ostale muslimane. Ako počnu to raditi, imaće status drumskih razbojnika!

Bilježi se da je Alija r.a., čuo jednog čovjeka kako iz prikrajka džamije dovikuje: „La hukme illa lillah – nema niko pravo na hukm/sud-vlast, mimo Allaha“ – pa Alija r.a., reče: „Riječ istine kojom se želi neistina! Vi imate tri hakka/prava, kod nas: nećemo vam braniti Allahove mesdžide i džamije da u njima spominjete Allahovo dž.š., ime, i nećemo vam uskraćivati udio u ratnome plijenu sve dok bude učestvovali zajedno s nama u džihadu i nećemo vas prvi dirati.“ (Pogledaj: Tefsirul-Begavi, 1/341.)

Imam el-Šehristani rhm., kaže: Prve haridžije su bile specifične po dvjema stvarima:

1. Bid'at u imametu tj. dozvolili su da imam/halifa može biti i neko ko nije iz plemena Kurejš ili bilo ko koga oni, na osnovu svoga mišljenja, postave. Onaj koga oni, na osnovu svoga mišljenja, postave i prema ljudima se ponaša onako kako mu oni zacrtaju od sprovedbe pravde i klonjenja od nepravde – ta osoba je imam, i ko god ustane protivu takvog imama treba se boriti protivu njega, a ako promijeni svoj pravac i odstupi od hakka i pravde - obaveza je skinuti ga ili ubiti. Na osnovu navedenog, haridžije su sekta koja se najviše u svojoj praksi služila analogijom i kijasom, i smatraju pravno-utemeljenim to da je ispravno i ako nikako nema imama nigdje na svijetu, ili ako se je u potrebi za imamom da to može biti ili rob ili slobodnjak ili nabatejac ili kurejšija itd..

2. Alija je pogriješio u tahkimu/arbitraži, jer je hukm i sud prepustio ljudima a znamo da samo Allah dž.š., polaže pravo na hukm i sud! Ovim riječima su slagali na Aliju r.a., sa dvije strane:

a.) Hukm/sud je prepustio ljudima – što nije istina, a pogotovo kada se zna da su ga sami oni natjerali na to!

b.) Prepuštanje suda ljudima je dozvoljeno jer su ljudi ti koji su hakimun/hukkam tj. vladari ili sudije u ovakvim pitanjima.

Zbog svega ovoga je Alija r.a., rekao: „Riječ istine kojom se želi neistina!“ - ( kelimetulhaq uride bihel-batil ).

Da bude stvar još gore, haridžije se nisu zadržale samo na ovoj grešci, već su sa te greške prešli na tekfir (proglašenje muslimana nevjernikom), prizivajući prokletsvo na Aliju r.a..

Alija r.a., se borio protivu:

1. Nakisina – kojima nije plijenio imovinu niti im je robio žene i djecu. 2. Kasitina – kojima nije plijenio imovinu niti im je robio žene i djecu. 3. Marikina – kojima je plijenio imovinu i kojima je robio žene i djecu.

Haridžije su spominjale Osmana r.a., po lošem, i loše su govorili o učesnicima bitke kod Džemela i o učesnicima bitke na Siffinu. Alija r.a., ih je skolio kod Nehrevana i tu ih je do nogu dotukao. Od njih je preteklo samo desetoro a od muslimana je šehidilo samo desetoro.

Od te desetorice haridžija koji su pretekli:

- Dvojica su otišli za Oman. - Dvojica su otišli za Kerman. - Dvojica su otišli za Sidžistan. - Dvojica su otišli za Arabiju. - Dvojica su otišla za Jemen.

Zbog njih se kasnije nanovo formiraju haridžijski pravci i sekte u navedenim oblastima u kojima postoje i do današnjih dana.“ (Pogledaj: el-Milel vel-Nihal, 1/114.)

Hafiz Ahmed el-Hikemi rhm., navodi predaju od Katade a on od Ebu Se'id el-Hudrija r.a., i Enes b. Malika r.a., koji kažu da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „U mom ummetu će se desiti razilaženje i sektaštvo – ljudi koji će zboriti pravo ali će raditi krivo! Učiće Kur'an ali im grla neće prelaziti. Neko od vas bi potcijenio svoj namaz u odnosu na njihov namaz, i svoj post u odnosu na njihov post. Ispadaće iz vjere kao što strijela probada svoju metu nakon čega se neće moći povratiti nazad sve dok ne postanu još gori neg' što su bili! To su najgora stvorenja likom i ponašanjem. Blago li se onom ko ih pobije! Pozivaju ostale ljude Allahovoj knjizi – a sami je se ne pridržavaju. Ko se protivu njih bori – Allaha dž.š., je preči. Rekoše: Allahov Poslaniče, kako ćemo ih prepoznati? Reče: Tahlik – obrijanost!“ (Hadis je sahih, a bilježi ga imam Ahmed u Musnedu, br.13362., Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.16480.) (Me'aridžul-Kabul, 3/1178.)

Imam el-Adžurri rhm., kaže: „Haridžije se javljaju još za života Poslanika s.a.w.s., i oni su Osmanove r.a., ubice i oni su ustanici protivu Alije b. Ebi Taliba r.a.. Nisu bili zadovoljni njegovom vladavinom, pa su rekli: „La hukme illa lillah“ – „Hukm/sud-vlast, pripada samo Allahu dž.š.“ – na šta je Alija r.a., odgovorio riječima: „Riječ istine kojom se želi neistina!“ Alija r.a., se protivu njih borio, pa ga je Allah dž.š., i počastio pobjedom, a i Poslanik s.a.w.s., je već odprije obradovao velikom nagradom one koji budu od strane njih ubijeni ili pak budu ubili nekog od njih. S Alijom r.a., su u borbama protivu haridžija učestvovali i ashabi r.a., tako da je Alijina r.a., sablja zakon za haridžije sve do Sudnjega dana!“ (Pogledaj: Kitabul-Šeri'ah, 1/29.)

Imam 'Abdurrezzak rhm., bilježi od Katade rhm., da je Alija r.a., kada je čuo riječi haridžija-muhakkima, upitao: Ko su ovi? Bi mu rečeno: To su karije – učači Kur'ana. Alija r.a., reče: Naprotiv, to su dokoni mahaničari (hajjabun-'ajjabun). Bi mu rečeno: Oni govore i tvrde da hukm/sud-vlast, pripada samo Allahu dž.š.! Alija r.a., reče: To je riječ istine kojom se pomaže neistina! Katade rhm., dalje kaže: Kada ih je Alija r.a., pobijedio, neki čovjek reče: Hvala Allahu koji ih je uništio i nas od njih odmorio. Kad to ču, Alija r.a., reče: Nipošto! Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ima ih još u kičmama ljudi; još ih nisu majke zanijele, a zadnji od njih će krasti i otimati ljudima odjeću!“ (Pogledaj: Musannef Abdurrezzak, br.18655.)

Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha