Hedonizam

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Ambox warning blue construction.svg Trenutno se vrše izmjene na članku.
Kao znak dobre volje, suzdržite se od mijenjanja članka dok je prikazano obavještenje kako bi se izbjegla kolizija s trenutnim izmjenama.

Hedonizam je pojam koji dolazi od grčke riječi "hēdonē" (ἡδονή) koja znači užitak. Ovaj pojam se odnosi na nekoliko povezanih teorija o tome šta je dobro za nas, kako treba da se ponašamo i ono što motivira nas da se ponašamo na način na koji se ponašamo. Filozofi hedonisti se obično usredsređuju na hedonističke teorije vrijednosti, a posebno na blagostanje (dobar život za čovjeka da ga proživi). Kao teoriju vrijednosti hedonizam navodi da od svega samo zadovoljstvo je suštinski vrijedno, a bol suštinski nije vrijedan.

Kao etičko učenje hedonizam je podvrsta eudaimonizma koje užitak smatra vrhovnim dobrom i ciljem ljudskog djelovanja. Pritom se užitak može odrediti vrlo različito: kao čulni, kao duhovni ili oboje. Užitak je najviše dobro, a svako bi djelovanje trebalo težiti što većem povećanju užitka. [1]

Vrste hedonizma[uredi | uredi izvor]

Porijeklo hedonizma[uredi | uredi izvor]

Cārvāka[uredi | uredi izvor]

Možda najraniji pisani zapis hedonizma dolazi iz Cārvāka (bos. čarvaka), indijske filozofske tradicije zasnovane na Barhaspatya sutrama. Ovo učenje je trajalo dvije hiljade godina (od oko 600 pne do 1400 n.e.). Najvećim dijelom ova filozofska tradicija je zagovarala skepticizam i hedonistički egoizam - da je prava akcija ona koja čovjeku donosi najviše ukupnog zadovoljstva. U ovom učenju priznaju da je malo patnje česti pratilac, ili je kasnije prouzrokovan senzualnim zadovoljstvom, ali da je to zadovoljstvo bilo vrijedno te patnje. [1]

Astrip i Kirenska škola[uredi | uredi izvor]

Aristip, Osnivač Kirenske filozofske škole.

Kirensku školu je osnovao Aristip (435-356 p.n.e.), a sačinjavali su je skeptici i hedonistički egoisti. Iako je mali broj sačuvanih originalnih tekstova, što otežava da se sa sigurnošću navedu sva opravdanja za stanovišta ove filozofske škole. Ipak, njihov ukupan stav je jasan. Pripadnici Kirenske škole vjerovali su da je zadovoljstvo krajnje dobro i da svako treba da nastavi da upražnjava sva neposredna zadovoljstva za sebe. Oni su smatrali da su tjelesni užici bolji od mentalnog zadovoljstva, po svoj prilici zato što su bili življi ili pouzdaniji. Pripadnici ove filozofske škole su također preporučivali ostvarivanje neposrednog zadovoljstva i izbjegavanje neposrednih bolova oskudice bez obzira na buduće posljedice. Njihovo obrazloženje za to je još manje jasno, ali je većina uvjerljivo povezana sa svojim skeptičnim stavovima - možda da je ono u šta možemo biti sigurni u ovom uglavnom nesigurnom postojanju je naš trenutni tjelesni užitak. [1]

Epikurejstvo[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Epikur

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c http://www.iep.utm.edu/hedonism/