Hemolizin

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Hemolizini (grč. αἷμα – hemo = krv + λύσις – lizis - rastvoriti, otpuštanje, razlaganje) su lipidi i proteini koji uzrokuju razgradnju crvenih krvnih zrnaca uništavajući njihove ćelijske membrane. Iako takva aktivnosti nekih mikrobno deriviranih hemolizina na eritrocitima odnosi nutrijenate, mnogi hemolizini koji su produkt patogena , tokom infekcije ne uzrokuju značajnije uništavanje crvenih krvnih zrnaca . Međutim, hemolizini su u stanju da to čine eritrocitiima in vitro .

Svojstva[uredi | uredi izvor]

Mnoge bakterije proizvode hemolizine koji se, odgovarajućom laboratorijskom analizom, mogu otkriti . Vjeruje se da i mnoge klinički relevantne gljive također proizvode hrmolizine. Mogu se prepoznati po njihovoj sposobnosti razgradnje (lize) crvenih krvnih zrnaca in vitro.[1]

Nisu samo eritrociti pogođeni hemolizinima, jer postoje neki efekti i kod ostalih krvnih zrnaca, kao što su leukociti. Hemolizin Escherichia coli je potencijalno citotoksičan za monocite, limfocite i makrogage, jer ih vodi u razlaganje i smrt. Na slijedećoj slici je prikazan proces streptokokne hemolize.

Mehanizam[uredi | uredi izvor]

Jedan od načina hemolizinske razgradnje eritrocita je putem formiranja pore u fosfolipidnom dvosloju.[2] Ostali hrmolizini razgrađuju eritrocite hidrolizom fosfolipida u dvosloju membrane.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Vesper S. J., Vesper M. J. (2004): Possible role of fungal hemolysins in sick building syndrome. Adv. Appl. Microbiol. , 55: 191–213.
  2. ^ Chalmeau J., Monina N., Shin J., Vieu C., Noireaux V. (2011): α-Hemolysin pore formation into a supported phospholipid bilayer using cell-free expression. Biochim. Biophys. Acta, 1808 (1): 271–278.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]