Henning Mankell

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Gnome-emblem-important.svg Na ovoj stranici su konstatovane greške u izvornom kodu koje moguće dovode do nepoželjnih rezultata.
Ispravite ove greške i zatim uklonite ovaj šablon. Ako ne znate kako da ispravite ove greške onda se obratite na čaršiji za pomoć.
Henning Mankell
Henning Mankell 3 2011 Shankbone.jpg
Henning Mankell u New Yorku, 2011. godine
Rođenje 3. februar 1948
Stockholm, Švedska
Zanimanje pisac
Jezik švedski
Nacionalnost Šveđanin
Supružnik Eva Bergman
Web-stranica: www.henningmankell.se/

Henning Mankell rođen 3. februara 1948, u Stockholmu, odrastao u Svegu, je švedski književnik i pozorišni režiser. Poznat je po svojim krimi romanima sa glavnim junakom kommesarom Kurtom Wallanderom, kao i po knjigama za djecu, te svom političkom angažmanu, posebno u Africi. Prodao je preko 40 miliona knjiga širom svijeta. [1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Henning Mankell rodio se 1948. godine u Stockholmu kao sin Ivara Henningssona Mankella i Ingrid Birgitte Mankell (rođ. Bergström). Njegov djed Ivar Henning Mankell bio je poznati švedski kompozitor. Mankellovi roditelji se razvode, kada je Henningu bila godina dana, a nakon toga živi sa ocem i starijom sestrom u Svegu u Härjedalenu, gdje je njegov otac radio kao sudija, a zatim u Boråsu u Västergötlandu. Njegova je majka počinila samoubistvo kad je Henning imao dvadeset godina.

Još kao dječak Mankell je želio postati pisac, bio zainteresiran za za pozorište, te se u Skari upisuje na studij glume. Svoju prvu dramu Henning je režirao 1966. godine, kao pomoćnik redatelja u pozorištu Riks u Stockholmu. S ciljem socijalnog razgolićavanja društvo, napisao je i režirao kao dvadesetogodišnjak pozorišni komade u kolaž-obliku. Od 1968. radio je kao pozorišni redatelj i pisac. Nakon što je upoznao svoju prvu ženu, koja je bila iz Norveške, preselio se u Norvešku, gdje je tada uglavnom radio i živio. Ovdje je počeo u ranim 1970-im pisati prozu. Godine 1972 odlučio se za putovanje u Afriku, koje se pokazalo presudna za njegov kasniji život. Godine 1973. je objavio svoj prvi roman Bergsprängaren, (1977.) Sandmålaren, te 1979. godine Fångvårdskolonin som försvann. Sve ove knjige su napisane sa jakom socijalno-kritičkom pozadinom.

Slijedećih deset godina, Mankell je radio kao pozorišni režiser i intendant u pozorištu Västerbotten u Skellefteåu i pozorištu Kronborg u Växjöu. Tada počinju njegova česta putovanja u Afriku, gdje 1986. godine u Maputu osniva pozorišnu grupu Teatra Avenida. 1996. godine postaje intendant tog pozorišta. Teme iz Mozambika i Afrike obrađuje u svojim romanima Comédia infantil, priču o djeci koja žive na ulici, te Vindens son, priču o bušmanskom mladiću. Osim ovih romana, Mankell piše i djela za djecu, kao Eldens hemlighet (1995.), te roman Hunden som sprang mot en stjärna, sa glavnim junakom dječakom Joelom, koji kasnije nastavlja sa nekoliko romana. Zajedno sa glumcima Schauspielhaus Graz iz Graza i Teatra Avenida, 2003. godine režira predstavu Butterfly Blues. Predstava je napisana od Mankella i izvodila se na više jezika.

Teme u djelima Mankell su često obojena političkim i društvenim pitanjima. Svoja iskustva je obrađivao u svojim djelima, kao npr. u romanu iz 2008. godine Kinesen, po kojem je 2011. godine snimljen njemačko-švedsko-austrijski film Der Chinese u režiji Petra Keglevica. Ekranizacije njegovih djela je česta po motivima njegovih krimi-romana sa komesarom Wallanderom.

Mankell ima porijeklo iz Njemačke. On je prapraunuk Johanna Hermanna Mankela, rođenog u Niederaspheu, predgrađu Münchhausenu. Oženjen je u trećem braku sa Evom Bergman, pozorišnom režiserkom, kćerkom Ingmara Bergmana.

Henning Mankell bei einer Signierstunde anlässlich der Verleihung des Ripper Awards in Unna am 2. März 2009

Politička djelovanja[uredi | uredi izvor]

Političko angažman Mankella počeo je 1968. godine sudjelovanjem u protestima protiv rata u Vijetnamu, portugalskog kolonijalnog rata u Africi i borbe protiv apartheada u Južnoafričkoj Republici. [2] Bio je suradnik kulturno-političkih saveza Vereinigung Folket i Bild/Kulturfront.[2] Za vrijeme boravka u Norveškoj, dolazi u kontakt sa maoizmom i aktivno surađuje sa komunistički orijentiranom partijom Arbeidernes kommunistparti (AKP), mada nikada nije bio njen član.[2] 2009. godine bio je gost na palestinskoj literarnoj konferenciji, te je obišao palestinska autonomna područja. Po njegovim tvrdnjama osnivanje Izraela 1948. godine nije bilo pravno zasnovano, te je dovelo do ponavljanja aparthaidsistema, gdje afrikanci i crnci žive kao građani druge klase u vlastitoj zemlji. Zid izgrađen od strane Izraela u Zapadnoj Obali uporedio je sa Berlinskim zidom. Po njegovom mišljenju, ako se uzmu u obzir uslovi života Palestinaca, nije nimalo čudno da se odlučuju na samoubilačke atentate, nego to, da ne čine i više o toga. Samim tim ne vidi budućnost Izraela kao države sa rješenjem Dvije države. Zbog ove kritike, Mankell je doživio mnogobrojne negativne kritike, kao od Henryka M. Brodera, koji je njegove izjave o Palestini poistovjetio sa protuizraelskim izjavama Josteina Gaardera 2006. godine i optužio ga da palestinski problem promatra jednostrano. [3] Andreas Breitenstein piše u Neue Zürcher Zeitung da Mankellovo historijsko poluznanje dovodi do ovakvog ljevičarskom moralizma.[4] U maju 2010. godine učestvovao je u akciji Ship to Gaza 2010, organiziranu od strane Free Gaza Movement, u kojoj je u vojnoj operaciji blokade i zauzimanja brodova, od strane izraelske vojske poginilo nekoliko aktivista.[5] Mankell biva uhapšen i ubrzo pušten na slobodu [6] nakon čega poziva na globalne sankcije protiv Izraela.[7], te čak razmišlja o zabrani prevođenja svojih knjiga na hebrejski jezik.

Afrika[uredi | uredi izvor]

Mankell odlazi 1972. godine na putovanje u Zambiju i ostaje dvije godine. Po njegovim riječima osjećao se "kao da je došao kući". Danas Mankell živi, naizmjenično ljeti u Švedskoj, a većinu ostalog vremena provodi u Mozambiku, kog shvaća kao svoju novu domovinu. Nakon što je 1985. godine pomogao u stvaranju teatra Teatro Avenida u Maputu, kome je 1986. godine bio i intendant, danas ponekad i u njemu režira. 2009. godine u produkciji njemačke televizije ZDF, sa režiserom Jensom Monathom snima film Mein Herz schlägt in Afrika. Film je snimljen po motivima njegovog romana Comédia infantil, u kom se radi o sudbini napuštene djece siročadi i njihovom životu na ulici, zatim u Africi čestog diskriminiranja albinosa, te o mladima, koji su djetinjstvo proveli kao djeca-vojnici u ratovima u Africi. Njegove pozorišne predstave Butterfly Blues (2003.) i The Doors (2011.) govore o sudbinima afričkih emigranata u Evropi.

2009. godine Mankell dobija mirovnu nagradu Erich-Maria Remarque grada Osnabrücka za svoje djela o Africi. Laudacio je održao tadašnji predsjednik Njemačke Horst Köhler [8] pod naslovom Afrika je puna leptirova (Afrika ist voller Schmetterlinge) Jednim dijelom nagrade podržava projekte Christopha Schlingensiefa u Africi.[9]

Djela[uredi | uredi izvor]

Romani o Wallanderu[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Kurt Wallander

Kurt Wallander je izmišljeni lik policijskog komesara iz krimi romana Henninga Mankella. Po motivima većine romana snimljeni su filmovi u njemačko-švedskoj koprodukciji.

Godina izdavanja Originalni naslov Naslov Izdavač Broj iz serije
o Wallanderu
ISBN
Švedska Bosna i Hercegovina,
Hrvatska, Srbija
1991. 2004. Mördare utan ansikte Ubice bez lica (sr) Narodna knjiga, Beograd Tom 1 ISBN 978-86-331-1669-5
1992. Hundarna i Riga Tom 2
1993. Den vita lejoninnan Tom 3
1994. Mannen som log Tom 4
1995. 2003.
2010.
Villospår Na pogrešnom tragu (hr)
Pogrešan trag (sr)
Mozaik knjiga d.o.o., Zagreb
Čarobna knjiga, Beograd
Tom 5 ISBN 953-196-210-3
1996. 2011. Den femte kvinnan Peta žena (sr) Čarobna knjiga, Beograd Tom 6
1997. 2004. Steget efter Ubojstvo na Ivanjsku noć (hr) Mozaik knjiga d.o.o., Zagreb Tom 7 ISBN 953-196-370-3
1998. Brandvägg Firewall (hr) Tom 8
1999. Pyramiden Piramida (hr) Tom 9
1999. (Pyramiden) Piramida (hr) iz Toma 9
1999. (Fotografens död) Fotografova smrt (hr) iz Toma 9
2002. Innan frosten Prije mraza (hr) Tom 1 Linda Wallander
2009. Den orolige mannen Zabrinuti čovjek (hr) Tom 10

Ostala djela[uredi | uredi izvor]

Godina izdavanja Originalni naslov Naslov Izdavač ISBN
Švedska Bosna i Hercegovina,
Hrvatska, Srbija
1973. Bergsprängaren      
1974.   Sandmålaren      
1977.   Vettvillingen      
1979. Fångvårdskolonin som försvann  
1980.   Dödsbrickan      
1981.   En seglares död Jedriličareva smrt (hr)    
1982. Daisy Sisters  
1983.   Apelsinträdet Narančino drvo (hr)    
1983.   Älskade syster Voljena sestra (hr)    
1984. Sagan om Isidor Priča o Isidoru (hr)    
1990. Leopardens öga Leopardovo oko (hr)  
1992. Katten som älskade regn Priča o Isidoru (hr)  
1995. Comédia infantil Mačka koja je voljela kišu (hr)  
1995. Eldens hemlighet  
1998. Berättelse på tidens strand  
1999.   I sand och i lera U pijesku i blatu (hr)    
2000.   Labyrinten Lavirint (hr)    
2000. Danslärarens återkomst Povratak učitelja plesa (hr)  
2000. Vindens son Sin vjetra (hr)  
2001. Eldens gata  
2001. Tea-Bag  
2003. Jag dör, men minnet lever Umirem, ali sjećanje živi (hr)  
2004. Djup Dubina (hr)  
2005. Kennedys hjärna Kennedyjev mozak (hr)  
2006. Italienska skor Talijanske cipele (hr)  
2007. Eldens Vrede  
2008. Kinesen Kinez (hr)  
2012. Minnet av en smutsig ängel  

Filmovi[uredi | uredi izvor]

U produkciji švedske televizije SVT ukupno je snimljeno devet filmova sa glavnim junakom Kurtom Wallanderom, kog igra švedski glumac Rolf Lassgård. Filmovi se u nekim dijelovima razlikuju od Mankellovih romana, a britanska televizija BBC snimila je još šest igranih filmova sa Kennethom Branaghom po motivima njegovih knjiga. Pored toga snimljena su i dva televizijska serijala sa ukupno 26 epizoda u kojima se pojavljuije komeras Wallander.

Filmovi sa Rolfom Lassgårdom[uredi | uredi izvor]

Bosanski naziv (prvo emitovanje) Švedski naslov (prvo emitovanje) Režija Scenario Naslov romana
1 Mördare utan ansikte
(03.09.1995, SVT)
Pelle Berglund Lars Björkman Ubice bez lica (sr)
2 Hundarna i Riga
(10.11.1995, Kino)
Pelle Berglund Lars Björkman Hundarna i Riga
3 Den vita lejoninnan
(01.11.1996, Kino)
Pelle Berglund Lars Björkman & Henning Mankell Den vita lejoninnan
4 Villospår
(19.10.2001, SVT)
Leif Magnusson Leif Magnusson & Henning Mankell Na pogrešnom tragu (hr)
Pogrešan trag (sr)
5 Den femte kvinnan
(08.03.2002, SVT)
Birger Larsen Birger Larsen & Klas Abrahamsson Peta žena (sr)
6 Mannen som log
(26.12.2003, SVT)
Leif Lindblom Tomas Tivemark, Michael Hjorth & Klas Abrahamsson Mannen som log
7 Steget efter
(26.06.2005, Kino)
Birger Larsen Birger Larsen, Klas Abrahamsson, Tomas Tivemark & Michael Hjorth Ubojstvo na Ivanjsku noć (hr)
8 Brandvägg
(26.11.2006, DVD; 19.01.2007, SVT)
Lisa Siwe Michael Hjorth Brandvägg
9 Pyramiden
(28.11.2007, DVD)
Daniel Lind Lagerlöf Michael Hjorth, Hans Rosenfeldt & Henning Mankell Pyramiden

Filmovi sa Kenneth Branagh[uredi | uredi izvor]

Ostali filmovi[uredi | uredi izvor]

Osim filmova iz tzv. Wallander serije u koprodukciji njemačke televizije ARD/Degeto, austrijske ORF i švedske firma Firma Yellow Bird snimljeno je još nekoliko filmova sa motivima Mankellovih djela.

  1. Die Rückkehr des Tanzlehrers, u produkciji Lisa Film, iz Beča, režija Urs Egger, sa Tobiasom Morettijem, Veronicom Ferres i Maximilianom Schellom, 2004. godine
  2. Kennedys Hirn, u produkciji Bavaria Pictures GmbH, München, režija Urs Egger, sa Iris Berben, Heinom Ferch, 2009.
  3. Der Chinese, u produkciji Yellow Bird Pictures GmbH, režija Peter Keglevic, sa Suzanne von Borsody, Michaelom Nyqvistom, Claudiom Michelsenom, 2011.
  4. Das Rätsel des Feuers
  5. Der Zorn des Feuers

Drame[uredi | uredi izvor]

Knjige za djecu[uredi | uredi izvor]

  • Katten som älskade regn, 1992.

Sofija[uredi | uredi izvor]

  • Eldens hemlighet, 1995.
  • Eldens gåta, 2001.
  • Eldens vrede, 2005

Joel Gustafsson (Tetralogija)[uredi | uredi izvor]

  • Hunden som sprang mot en stjärna — 1990.
  • Skuggorna växer i skymningen — 1991.
  • Pojken som sov med snö i sin säng – 1996.
  • Resan till världens ände – 1998.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Recenzije[uredi | uredi izvor]

Intervjui[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: