Henrika Marija od Francuske

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Henrika Marija od Francuske
SupružnikKarlo I, kralj Engleske
DjecaKarlo II, kralj Engleske
Marija Henrika Stuart
Jakov II, kralj Engleske
Henrik, vojvoda od Gloucestera
Henrika Ana Stuart
DinastijaBurbon
OtacHenrik IV, kralj Francuske
MajkaMarija de' Medici
Rođenje16. novembar 1609
Smrt10. septembar 1669
Mjesto sahraneBazilika Saint-Denis

Henrika Marija od Francuske (16. novembar 1609 - 10. septembar 1669) je brakom sa Karlom I bila kraljica Škota, te kraljica Engleske i Irske.

Djetinjstvo[uredi | uredi izvor]

Bila je najmlađa kćerka francuskog kralja Henrika IV i Marije de' Medici. Kao kćerka francuskog kralja bila je zvana Fille de France. Njen otac je ubijen prije nego što je napunila godinu dana, a njena majka protjerana sa dvora 1617. godine.

Brak[uredi | uredi izvor]

Za novog engleskog i škotskog kralja, Karla I, udala se putem predstavnika 11. maja 1625. godine. Vjenčani su uživo u Canterburyu, Kentu, 13. juna 1625. godine. Henrika Marija je bila katolkinja i kao takva nije mogla biti krunisana zajedno sa svojim mužem. Brak kralja i kraljice bio je hladan i pun prepirki. Henrika Marija je sa sobom iz Francuske dovela mnogo dvorjana, od kojih su svi bili rimokatolici i koji su kralja koštali mnogo novca. Karlo je te dvorjane na kraju poslao nazad u Francusku, dozvolivši Henriki Mariji da zadrži samo kapelana i dvije dvorske dame.

Henrika Marija je odmah razvila loš odnos i sa Georgeom Villiersom, vojvodom od Buckinghama, prijateljem njenog muža i čovjekom koji se smatrao ljubavnikom njenog svekra, Jakova I i VI. Nakon njegove smrti u augustu 1628. njen odnos sa mužem se popravio. Njena nevoljkost da se odrekne katoličanstva u protestantskoj kraljevini koštala ju je popularnosti na dvoru.

Sukobi u Engleskoj[uredi | uredi izvor]

Tokom 1630ih, kada je zemlja počela polako ulaziti u otvorene sukobe, Henrika Marija se počela miješati u politiku. Radila je na štetu puritanaca i željela diplomatski pristup odnosima sa Španijom. Kako se približavao Engleski građanski rat, Henrika Marija je tražila novac i podršku za svog muža, ali se koncentrirala na katolike poput pape Urbana VIII i Francuze, što je samo još više razljutilo Engleze i potopilo Karlove pokušaje.

Henrika Marija je bila na kontinentu kada je u augustu 1642. započeo rat. Nastavila je po evropskim dvorovima sakupljati novac kako bi pomogla rojalistima i nije se vratila u Englesku sve do 1643. godine. Njen brod je uplovio u luku u Yorkshireu sa vojskom i naoružanjem, te se udružila sa rojalistima na sjeveru Engleske. Ostala je na sjeveru sa vojskom nekoliko mjeseci prije nego što se pridružila mužu u Oxfordu. Karlo nije pristajao na uslove koje mu je nudio parlament, te je pogubljen 1649. godine. Henrika Marija je sa sinovima pobjegla u Francusku već u julu 1644. godine.

Udovištvo[uredi | uredi izvor]

Kao kraljica u egzilu živjela je u Parizu. Razljutila je i rojaliste i najstarijeg sina, budućeg kralja Karla II, kada je pokušala preobratiti najmlađeg sina Henrika na katoličanstvo. Vratila se u Englesku 1660. godine nakon što je monarhija restaurirana sa njenim sinom, Karlom II, na čelu. Tu je živjela kao kraljica majka sve do 1665. godine kada se trajno vratila u Francusku, gdje je primala velikodušnu penziju. Osnovala je samostan u Chaillotu i u njemu živjela . Umrla je u zamku Colombes i sahranjena je u kraljevskoj grobnici u bazilici Saint-Denise blizu Pariza.

U njenu čast jedna od tadašnjih britanskih kolonija u Sjevernoj Americi dobila je naziv Provincija Maryland, koja je kasnije postala istoimena američka savezna država.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]