Hermann von Helmholtz

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Hermann von Helmholtz

Hermann Ludwig Ferdinand von Helmholtz (Potsdam, 31. august 1821.Berlin, 8. septembar 1894.) je bio njemački ljekar i fizičar. Njegov život je bio u znaku potpune predanosti nauci i jedan je od najznačajnijih naučnika 19. vijeka.

Kao mladi čovjek, von Helmholtz je bio zainteresiran za prirodne nauke, ali ga je otac poslao na studij medicine zbog izglednije finansijske podrške od strane države.

Širokog spektra interesa, von Helmholtz je pisao o starosti Zemaljske kugle do opisa sunčevog sistema.

Prvo značajnije naučno dostignuće je bilo 1847. kada je otkrio princip sačuvanja energije kod metabolizma mišića. Potvrdio je da ne postoji "životna snaga" u organizmu koja dodaje energiju za pokrete mišića.

Polazeći od ranijih radova Sadi Carnota, Émile Clapeyrona i James Prescott Joulea, postavio je odnose između mehanike, toplote, Svjetlosti, Elektriciteta i magnetizma odnoseći se prema njima kao pojavnosti jedne "sile" (energije u modernim terminima. Svoje teorije je objavio u knjizi Über die Erhaltung der Kraft (O sačuvanju sile, 1847.).

Imao je radove u osjetilnoj fiziologiji, a njegov student Wilhelm Wundt uspješno je nastavio ta istraživanja). Von Helmholtz je značajnije pridonio medicini na polju oftalmologije. Izumio je oftalmoskop, instrument koji se koristi za ispitivanje unutrašnjosti ljudskog oka. Tako je postao poznat preko noći u cijelom svijetu. Njegovo glavno djelo Handbuch der Physiologischen Optik (Priručnik za fiziološku optiku), daje empirijske teorije za prostorni vid u boji i opažanje pokreta.

Taj je priručnik postao osnovno referentno djelo na svom polju tokom druge polovice 19. vijeka. Njegova teorija o akomodacijskom refleksu ostala je nepromijenjena sve do zadnjeg desetljeća 20. vijeka.

Von Helmholtz je 1863. objavio knjigu "Die Lehre von den Tonempfindungen als physiologische Grundlage für die Theorie der Musik" pokazujući i dalje interes za fiziku opažanja. Ta je knjiga uticala na muzikologe sve do 20. vijeka. Na tom polju izumio je tzv. Helmholtzov rezonator kako bi prikazao snagu različitih tonova.

U elektromagnetizmu je proučavao longitudinalne valove, ali nije dao veći prilog na tom području. Njegov student Heinrich Rudolf Hertz postao je poznat po prvom eksperimentu elektromagnetskog zračenja. Ipak, von Helmholtz je predvidio elektromagnetsko zračenje iz Maxwellovih jednačina i valna jednačina sada nosi njegovo ime. Također, njemačko udruženje istraživačkih instituta nosi njegovo ime.

Njegovi studenti (bio je profesor u Königsbergu, Bonnu, Heidelbergu i Berlinu) koji su kasnije postali poznati: Max Planck, Heinrich Kayser, Eugen Goldstein, Wilhelm Wien, Arthur König, Henry Augustus Rowland, A. A. Michelson i Mihajlo Pupin.

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: